Istog dana kad je NASA-in Curiosity sletio na Mars, 6. kolovoza 2012., jedna od najranijih raketa poslanih u svemir oborila je još jedan rekord. Voyager 1 , poslan davne 1977., dospio je do najudaljenije točke od Zemlje do koje je ikad došao bilo koji objekt kojeg je u svemir uputio čovjek.
Zapravo je Voyager, koji se kreće brzinom od 16 kilometara u sekundi, došao do samog ruba Sunčevog štita , tj. zaštitnog polja u kojem se nalazi naš Sunčev sustav i koji postoji zato što se nabijene čestice koje putuju od Sunca prema rubu Sunčevog sustava sudaraju s kozmičkim zrakama u međuzvjezdanom prostoru.
Na Zemlju je Voyager poslao podatke koji potvrđuju da je prošao dvije "ključne promjene" koje su znanstvenici očekivali očitati na krajnjim dijelovima Sunčevog sustava, odnosno 17.8 milijardi kilometara daleko od Zemlje. 28. srpnja Voyager je očitao velike kozmičke promjene, odnosno naglo 5-postotno povećanje u razini kozmičkih zraka visokih energija. Istog je dana razina čestica nižih energija unutar Sunčevog sustava pala za pola.
Iako NASA-ini znanstvenici još uvijek ne mogu sa 100-postotnom sigurnošću tvrditi da Voyager izlazi iz heliosfere, ovi podaci ukazuju na činjenicu da je to vrlo vjerojatno. NASA ipak iščekuje još podataka za analizu, s obzirom da su se očitanja vratila u normalne razine tijekom naredna tri dana.
No postoji i treći pokazatelj da Voyager izlazi iz Sunčevog sustava, a to je smjer magnetskog polja. I ove podatke NASA još uvijek detaljno analizira.
Tek nakon što se potvrde sva tri pokazatelja, NASA će moći potvrditi da je Voyager ušao u međuzvjezdani prostor.