Jesmo li sami u svemiru? To pitanje stoljećima okupira ljudski rod, a na njega zasad i dalje nemamo odgovor. Napretkom znanosti detektirali smo brojne egzoplanete za koje vjerujemo da bi mogli imati uvjete pogodne za razvoj života, ali neki konkretni dokaz o životu izvan našeg planeta i dalje nemamo.
No, što ako okrenemo pitanje? Dok mi gledamo u svemir, moguće je i da netko iz svemira gleda nas, tvrde znanstvenici.
Kako piše Guardian, astronomi su u novoj studiji napravili popis obližnjih solarnih sustava u kojima se nalaze planeti s "odličnim" pogledom na Zemlju.
Koliko je znanstvenicima poznato, postoji 1715 solarnih sustava iz kojih bi neka izvanzemaljska civilizacija u proteklih 5000 godina mogla primijetiti Zemlju tijekom njenog prolaska "ispred" Sunca. Od tih sustava njih 46 je dovoljno blizu da bi mogli detektirati neki od signala koji su ljudi u zadnjih stotinjak godina poslali u svemir - poput radiovalova koje šalju radari.
I najvažnije, u tim sustavima detektirali su čak 29 planeta koji imaju uvjete za razvoj života, a čiji bi stanovnici, ako ih ima, mogli "uloviti" signale s naše "male plave točke" i vidjeti Zemlju dok prolazi ispred Sunca.
- Jedan od načina na koji pronalazimo nove planete je taj da ih zapazimo dok blokiraju dio svijetla zvijezde u čijem se sustavu nalaze. Mi smo se zapitali za koga bismo mi bili ti "stranci iz svemira" koje bi oni mogli promatrati sa svojeg planeta, kaže profesorica astronomije Lisa Kaltenegger s Instituta Carl Sagan na Sveučilištu Cornell.
Oko 70 posto dosad otkrivenih planeta izvan Sunčevog sustava detektirano je upravo tako da su prolazili ispred svoje zvijezde i blokirali dio njene svjetlosti koja potom dolazi do teleskopa znanstvenika na Zemlji. Kada ove godine u svemir bude lansiran novi James Webb teleskop znanstvenici će moći pomnije istražiti koji od tih planeta imaju uvjete za razvoj života i to tako da analiziraju sastav njihovih atmosfera.
Profesorica Beth Miller sa Instituta za astronomiju na Sveučilištu Edinburgh, koja nije bila dio ove studije, kaže da ju je zapravo začudio koliko je malo zvijezda unutar udaljenosti od 100 parseka (jedan parsek je 3,26 svjetlosnih godina) iz čijih se sustava može vidjeti prolazak Zemlje ispred Sunca.
- Ova metoda zahtijeva vrlo precizno poravnanje planeta i njegove zvijezde, uz to da se i ta zvijezda treba dobro vidjeti. Tako da se zapravo treba zadovoljiti puno uvjeta da bi se neki planet detektirao.