Ovaj se tjedan u svjetskim kinima počinje prikazivati filmski spektakl Ridleyja Scotta 'Egzodus: Bogovi i kraljevi' s Christianom Baleom u ulozi Mojsija.
Sudeći prema viđenom u najavi, čeka nas pravi, epski spektakl u kojem će ključna scena biti bijeg Židova preko dan Crvenog mora koje se otvorilo za Mojsija i potom sunovratilo na egipatsku vojsku u potjeri.
Svi, manje-više, prelazak Mojsija preko Crvenog mora doživljavamo kao čudo ili u takvo što ne vjerujemo.
No, softverski inženjer Carl Drews, koji sebe opisuje kao kršćana koji prihvaća znanstvenu teoriju evolucije, vjeruje kako su se događaji opisani u Knjizi Izlaska uistinu i dogodili, ali i da za njih postoji razumno objašnjenje, piše Washington Post .
'Tvrdim kako se taj povijesni događaji opisan u Bibliji dogodio 1.250 godine pr. Kr. i da je sjećanje na njega zapisano u Knjizi Izlaska. Ljudi tog vremena zasluge za to pripisali su Bogu kojeg su slavili.'
U Drewsovu ideju teško je povjerovati, ali riječ je o ozbiljnom naučnom radu kojeg je znanstvenik proveo u sklopu pisanja doktorata na Sveučilištu Colorado u Boulderu.
Njegov znanstveni rad je obranjen, objavljen i prihvaćen od strane Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja gdje Drews radi.
Teorija Carla Drewsa o mogućnosti da se vodena površina rastvori, kao pred Mojsijem, zbilja drži vodu, kaže stručnjak za uragane Greg Holland:
'Je li se more zbilja rastvorilo? To nikad nećemo saznati, ali zahvaljujući radu Carla Drewsa sad znamo da se takvo što moglo dogoditi.'
Kako? Prvo, Drews tvrdi da Mojsije nije prelazio preko današnjeg Crvenog mora već da hebrejski izraz u Starom zavjetu označava 'more trske' u delti Nila.
U Knjizi Izlaska stoji: 'Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, između Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu'.
Na prvi pogled, točno mjesto Mojsijevog prelaska trebalo bi biti lako za pronaći, ali povjesničari već stoljećima raspravljaju na što se ta imena iz Biblije točno odnose. Činjenica što se delta Nila u zadnjih 3.000 godina dramatično promijenila, također ne pomaže.
Drews je, uz pomoć brojnih prijašnjih radova na tu temu, mjesto na kojem je Mojsije taborovao prije prelaska mora, smjestio na obalama jezera Tanis, na ušću Nila u Sredozemno more.
To bi značilo da je 'more trske' ustvari jezero Tanis koje je 'bilo plitka boćata laguna u kojoj su vladali savršeni uvjeti za rast papirusne trske', kaže Drews. Uostalom, delta Nila i dan-danas obiluje brojnim livadama papirusne trske.
Laguna je bila duboka svega par metara, ujedno i neprelazna bez plovila kojih Mojsije i Židovi nisu imali.
No, iako nisu imali vojsku niti brodove za bijeg, stari su Židovi imali puno sreće s vremenskim neprilikama, uvjeren je Drews.
'Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio', stoji u Bibliji.
'Vremenski fenomen poznat kao 'odbijanje vjetra', specifičan za neka obilna područja, u kojem jaki vjetrovi mogu 'pomaknuti' vodu u blizini obale odgovoran je za uzmicanje vode pred Mojsijem', tvrdi Drews.
'Odbijanje vjetra događa se često kao i plimni valovi, samo što obično nikoga ne ozljeđuje, jer u najgorem slučaju može isušiti luku', kaže Drews.
'Voda se naprosto prelila s jednog kraja jezera na drugo i privremeno isušila istočnu obalu.'
Drewsova teorija sadrži dosta 'rupa', ali pruža znanstveno utemeljen odgovor na čudo koje mnogi uzimaju zdravo za gotovo.
'Vjera i znanost mogu biti kompatibilni ako ste spremni uzeti u obzir ostale interpretacije Svetog pisma i razmisliti o idejama kako se nešto moglo dogoditi', objašnjava Drews.