Kemikalije koje se nalaze u plastičnoj ambalaži mogu utjecati na ljudski metabolizam, pridonijeti razvoju masnih stanica u tijelu i potaknuti pretilost, pokazala je nova studija, piše Independent.
Istraživanje, objavljeno u časopisu Environmental Science and Technology, otkrilo je više od 55.000 različitih kemijskih komponenti u svakodnevnim plastičnim proizvodima i identificiralo 629 tvari od kojih se za njih čak 11 zna da su kemikalije koje ometaju metabolizam (eng. metabolism-disrupting chemicals - MDC).
'Naši pokusi su pokazali da uobičajeni plastični proizvodi sadrže mješavinu tvari koje mogu biti važan, no podcijenjen faktor kad je u pitanju prekomjerna težina i pretilost', kazao je Martin Wagner, koautor studije s Norveškog sveučilišta znanosti i tehnologije (NTNU).
U studiji su znanstvenici analizirali 34 različita plastična proizvoda za svakodnevnu upotrebu kao što su čaše za jogurt, boce za piće i kuhinjske spužve kako bi vidjeli koje kemikalije sadrže.
Pretilost je vodeći čimbenik koji pridonosi nekim od najčešćih uzroka smrti u svijetu, kao što su kardiovaskularne bolesti i rak, s gotovo 650 milijuna ljudi diljem svijeta koji žive s tim stanjem.
Dok su prijašnja istraživanja već pokazala da neke vrste plastike sadrže kemikalije koje ometaju hormone i mogu utjecati na razvoj i plodnost, nova studija je otkrila da neke kemikalije u plastici mogu također doprinijeti debljanju i pretilosti.
Kemikalije iz trećine plastičnih proizvoda koje su analizirane u studiji, u laboratorijskim su eksperimentima pridonijele razvoju masnih stanica tako što su reprogramirale stanice prekursora da postanu masne stanice koje su se više umnažale i nakupljale više masti.
Dok su neki proizvodi analizirani u studiji sadržavali poznate tvari koje ometaju metabolizam, drugi nisu.
Međutim, znanstvenici su rekli da su te tvari ipak potaknule razvoj masnih stanica, što bi moglo značiti da plastika također može sadržavati zasada neidentificirane kemikalije koje ometaju način na koji naše tijelo pohranjuje masnoće.
'Vjerojatno te metaboličke poremećaje ne uzrokuju uobičajene tvari na koje se obično sumnja, kao što je bisfenol A. To znači da bi druge kemikalije iz plastike, osim onih koje već poznajemo, mogle doprinijeti prekomjernoj težini i pretilosti', rekao je glavni autor studije, Johannes Völker, s Odjela za biologiju NTNU-a.
Iako studija nije otkrila jasnu uzročno-posljedičnu vezu između plastike i pretilosti, znanstvenici su rekli da bi kemikalije poput ftalata i bisfenola u plastičnim proizvodima za svakodnevnu upotrebu, kao i druge čiji učinci još nisu poznati, mogli biti važan faktor.
Naglasivši ograničenost dosadašnjih istraživanja, znanstvenici su rekli da skup uzoraka plastike analiziran u studiji 'sigurno nije reprezentativan za sve plastične kemikalije kojima su ljudi izloženi'.
Dodali su i kako su potrebne daljnje studije koje mogu pomoći u sveobuhvatnoj karakterizaciji izloženosti ljudi plastičnim kemikalijama iz svih vrsta proizvoda pri čemu su prioritet dali tipovima polimera koji će vjerojatno sadržavati MDC kao što su polivinil klorid i poliuretan (PVC i PUR).