OVO JE ŠESTO MASOVNO IZUMIRANJE Ni brojnost ne može zaštititi ljudski rod od nestajanja... Što očekivati od života nakon globalnog pomora?

Život na Zemlji do sada se suočio s pet masovnih izumiranja, od kojih je danas najpoznatije ono koje je označilo kraj geološkog perioda Krede i početak Tercijara, a zaslužno je za nestanak dinosaura i uspon sisavaca.

Takozvano K-T masovno izumiranje započelo je udarom velikog kometa ili asteroida u područje koje je danas Meksički zaljev. Udar je podigao oblak prašine koji se u atmosferi zadržao možda i nekoliko desetljeća, što je zasjenilo sunce i uzrokovalo izumiranje brojnih vrsta biljaka i algi, čiji je nestanak potom za sobom povukao i izumiranje vrsti koje su se hranile njima, i tako dalje duž cijelog hranidbenog lanca.

Živimo u doba masovnog izumiranja

Na Zemlji je danas u tijeku šesto globalno istrebljenje, takozvano Holocensko masovno izumiranje, čiji je glavni uzročnik čovjek.

Holocensko masovno izumiranje započelo je prije 11-12.000 godina, pojavom modernog čovjeka, koji je i prije razvoja industrije i tehnologije već uspio biti zaslužan za istrebljenje brojnih životinjskih vrsta.

S dolaskom industrije i globalnog zatopljenja, brzina izumiranja višestruko se ubrzala. Biolozi sa američkog Sveučilišta Stanford početkom ljeta su objavili istraživanje koje je pokazalo da se izumiranje sisavaca ubrzalo 20 do 100 puta.

- Oružje koje je ubilo te vrste vrlo je očigledno, i dimi se u našim rukama, rekao je tada Todd Palmer sa Sveučilišta u Floridi, koji je bio suradnik na istom istraživanju.

DRAMATIČNO OTKRIĆE NAJUGLEDNIJIH BIOLOGA 'Upravo je započelo šesto veliko izumiranje vrsta, ugroženo je i čovječanstvo'

Od 1900. godine do danas izumrlo je 69 vrsta sisavaca, i još 400 drugih vrsta kralježnjaka. Unutar samo tri generacije, čovječanstvo bi moglo ostati bez većine bioraznolikosti na koju je naviklo.

No, iako se radi o lošim vijestima po čovječanstvo, i lošim vijestima po vrste koje će izumrijeti, postoje i dobre vijesti po život na Zemlji: svako masovno izumiranje do sad potaklo je ubrzanu evoluciju novih vrsta, i svojevrsni evolucijski napredak, poput onog koji je nakon izumiranja dinosaura doveo do uspona čovjeka.

Tko će preživjeti?

U istraživanju Sveučilišta u Leedsu, objavljenom prije nekoliko dana, znanstvenici su otkrili da raširenost neke vrste ne pruža nikakvu zaštitu od masovnog izumiranja.

Četvrto masovno izumiranje, koje se dogodilo između Trijasa i Jure, prije 200 milijuna godina, označilo je pad reptila i uspon dinosaura. Tada je odumrijelo čak 80 posto životinjskih i biljnih vrsta na Zemlji, među njima i brojne vrste krokodila, tada najopasnijih mesoždera.

(Foto: University of Leeds)

Iako geografska raširenost inače uspješno štiti vrste od izumiranja, kada je u tijeku masovno izumiranje ne postoji nikakva garancija sigurnosti.

- Dinosauri, koji su bili dosta rijetki i ne pretjerano rašireni, preživjeli su izumiranje i dominirali su kopnenim ekosustavima sljedećih 150 milijuna godina, izjavio je Alex Dunhill, voditelj istraživanja.

No, postoji i druga strana masovnih izumiranja, koja otvaraju put nastanku novih vrsta.

- Iako razmišljamo o masovnim izumiranjima kao o vrlo razornim događajima, ona često potresu status quo, i omogućavaju grupama koje su prethodno bile na marginama da postanu dominantne, rekao je Matthew Wilis, suradnik na istraživanju.

- Slično se kasnije dogodilo dinosaurima, čiji je nestanak napravio prostor za sisavce, i time za nas. Naše istraživanje pokazalo je kako su ‘pravila’ preživljavanja za masovnih izumiranja drastično različita od onih u ‘normalna’ vremena: ništa nije sigurno, kazao je Willis.

Ubrzavanje evolucije

Što će se dogoditi s biljnim i životinjskim vrstama nakon masovnog izumiranja pokušali su odgovoriti programeri, koji su izradili detaljnu simulaciju virtualnog scenarija masovnog izumiranja.

U istraživanju Sveučilišta u Austinu, čiji su rezultati objavljeni jučer, znanstvenici su izradili simulirane robote za hodanje, koji su mogli evoluirati uz nasumične mutacije, i postepeno su se specijalizirali za različite niše u virtualnom krajoliku.

Nakon nekoliko stotina generacija takve evolucije, nasumično bi eliminirali robote u 90 posto svih niša, čime bi imitirali masovno izumiranje.

Jedan od robota-hodača koji se pojavio u istraživanju (Foto: The University of Texas at Austin)

Nakon nekoliko ciklusa evolucije i izumiranja, ‘vrste’ robota koje su preživjele bile su one koje su imale najviše sposobnosti za evoluiranje, koje su imale najveći potencijal za razvoj novih ponašanja.

Također su otkrili kako su roboti koji su prolazili kroz masovna izumiranja bili puno bolji hodači od robota u simulacijama u kojima nije bilo izumiranja.

- Fokusirano uništavanje može dovesti do neočekivanih ishoda, rekao je Risto Mikkulainen, profesor informatike i voditelj istraživanja.

- Katkad, morate evoluirati nešto što se čini objektivno lošije, kako bi mogli razviti alate koji će vam omogućiti da postanete bolji, objasnio je.

Njegovo istraživanje potvrdilo je neke teorije evolucionarnih biologa, koji su tvrdili kako masovna izumiranja ubrzavaju evoluciju vrsta bolje opremljenih za evoluiranje, onih koje brzo mogu razviti korisne nove sposobnosti i vještine.

Što čeka čovjeka?

U geološkom vremenu, novo masovno izumiranje proteći će u tren oka. Većina biljnih i životinjskih vrsta koje danas postoje vjerojatno će nestati, no hoće li među njima biti i čovjek?

To je pitanje s previše faktora da bi na njega mogli pouzdano odgovoriti. Naša brojnost i raširenost ne predstavljaju nikakvu zaštitu od masovnog izumiranja u kojem živimo. Premda se ne događa ništa što nas izravno ugrožava, mi ovisimo o biljkama i životinjama koje su nam hrana, a one ovise o uvjetima u svojim staništima - o bioraznolikosti, o drugim vrstama, o klimi, o brojnim faktorima.

Kada započne lom hranidbenog lanca, teško je predvidjeti koji će segmenti opstati. Srećom, ljudi su svejedi koji mogu živjeti u izrazito velikom rasponu staništa, i koji koriste svoju inteligenciju za bolju prilagodbu promjenama u okolišu, te je opravdano pretpostaviti kako će se ljudska vrsta u nekom obliku sačuvati.

Čak i ako preživimo, svijet u kojem će živjeti naši dalji potomci teško da će nalikovati na svijet u kojem živimo danas. Nestat će brojne vrste na koje smo navikli, a zamijenit će ih neke nove, vjerojatno potpuno drugačije od bilo čega što smo vidjeli do sada, koje će biti puno uspješnije u preživljavanju u novom svijetu.

Ako čovječanstvo izumre, njegovo će mjesto dominantne vrste gotovo sigurno preuzeti neka od danas zapostavljenih vrsta.