Znanstvenici sa Sveučilišta u Sheffieldu otkrili su zvjezdanog diva R136a1, koristeći opremu Vrlo velikog teleskopa (Very Large Telescope, VLT) Europskog južnog opservatorija u Čileu te podatke s svemirskog teleskopa Hubble. Nalazi se u maglici Tarantule u Magellanovom oblaku, 'malenoj satelitskoj' galaksiji koja orbitira oko našeg Mliječnog puta.
Prije se vjerovala kako najteže zvijezde imaju masu 150 puta veću od našeg Sunca, a to se smatralo svojevrsnim kozmičkim limitom za veličinu. Kako zvijezda postaje veća, količina energije u samoj jezgri raste brže od gravitacije koja sve drži na okupu. Upravo ta energija čin zvijezde sjajnijima.
Iznad određene granice sjaja, količina energije koja se odvaja od zvijezde postaje toliko velika da se zvijezda počne raspadati. To je poznato pod imenom Eddingtonov limit prema britanskom fizičaru Arthuru Eddingtonu koji je 1919 dokazao Einsteinovu teoriju relativnosti pokazavši kako se svjetlost savija pod utjecajem gravitacije. Do sada se vjerovalo da je Eddingtonov limit negdje oko 150 solarnih masa.
Međutim, kod R136a1 je izmjereno 256 solarnih masa. Kako teške zvijezde starenjem vrlo brzo gube masu jer je otpuštaju u velikim količinama energije, R136a1 je već izgubila 20 posto mase u kratkom životnom periodu od milijun godina. Znanstvenici smatraju kako je pri rođenu imala 320 solarnih masa.
Naše je Sunce, samo za usporedbu, tijekom 4,57 milijardi godina koliko je staro u energiju pretvorilo tek 0,03 posto mase.
Profesor Paul Crowther, glavni znanstvenik sheffieldskog tima za astronomski je časopis Astronomy New izjavio:
- Zbog svoje velike blizine Eddingtonovom limitu takve zvijezde vrlo brzo gube masu. To znači da su vrlo sjajne i vruće. R136a1 ima površinsku temperaturu od 40 tisuća Celzijevih stupnjeva i 10 milijuna je puta svjetlija od Sunca - objašnjava Crowther.
Među poznatim velikim zvijezdama je Pistol star, između 80 i 150 solarnih masa, te Eta Carinae , oko 100 solarnih masa. Prva u 20 sekundi izbaci energije koliko Sunce učini u godinu dana.
R136a1, prema pisanju Astronomy Now, daje više energije nego sve zvijezde u maglici Orion. Da se kojim slučajem nalazi u središtu našeg sustava, naše bi Sunce imalo sjaj kakav Mjesec ima u usporedbi sa Suncem.
U neposrednoj blizini R136a1 nalazi se grozd od još četiri nešto 'manje' zvijezde koje zajedno s 'vođom' daju 50 posto ukupne energije cijelog zvjezdanog skupa koji sadrži čak 100 tisuća zvijezdi.
Za hiperzvijezde poput R136a1 se vjeruje kako su nastale spajanjem nekoliko mladih sunca i mogu se naći samo u središtima zvjezdanih grozdova.
Profesor Crowther vjeruje kako veće zvijezde o R136a1 ne mogu postojati.
- Sumnjamo da ćemo u budućnosti otkriti još težu zvijezdu. Ovaj će rekord ostati stajati još dosta dugo - zaključio je Crowther.