Australka Kathleen Folbigg (53) proteklih je 18 godina provela u zatvoru zbog ubojstva svoje četvero djece, no novi znanstveni dokazi sugeriraju da se oni možda umrli od srčanih problema, piše CNN.
Genetski testovi pokazali su da je najmanje dvoje Folbiggine djece vjerojatno preminulo od prethodno neotkrivene genetske mutacije koja je uzrokovala probleme na njihovih srcima. Drugim riječima, postoji mogućnost da je Australka neopravdano zatvorena na gotovo dva desetljeća.
To je otkriće nagnalo 90 znanstvenika, među kojima su i dva Australca ovjenčana Nobelovom nagradom, da od guvernerke australske savezne države New South Wales Margaret Joan Beazley zatraže da pomiluje Folbigg te da je se pusti na slobodu.
Ako se to dogodi, njezin će slučaj ući u povijest kao jedna od najvećih pravosudnih pogrešaka u povijesti Australije.
No, to nije sve.
SIDS
Dok znanstvenici još uče o uzrocima sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS) - iznenadne i neočekivane smrti dojenčeta ili malog djeteta u dobi između dva tjedna i jedne godine života koja se pažljivo izvedenom obdukcijom ne može objasniti - otkrića iz Folbigginog slučaja mogla bi pomoći drugim roditeljima koji žaluju zbog neočekivanih gubitaka djece.
Folbiggin je život gotovo od samog početka obilježen tragedijama.
Kada je imala 18 mjeseci, njezin je otac nožem izbo njezinu majku. Za taj je zločin osuđen na 15 godina zatvora, a po završetku služenja kazne deportiran je u Englesku. Istraga provedena 2019. utvrdila je da je bila nemirno dijete s problemima u ponašanju.
Jedan je istražitelj rekao da je moguće da su to simptomi zlostavljanja, najvjerojatnije od strane oca.
Sporni dnevnici
Folbigg se krajem 1980-ih godina udala za Craiga Folbigga, a par je dobio sina Caleba kada je Kathleen imala 21 godinu. "Opisala se kao potpunu, s mužem, domom i djetetom", stoji u izvještaju koji je napisan nakon istrage iz 2019.
Caleb je preminuo kada je imao svega 19 dana, a rečeno je da je umro od SIDS-a.
Folbigg je 1990. godine ponovno zatrudnjela te dobila sina Patricka. Premda su testovi pokazali da ja zdrav, Patrick je u dobi od četiri mjeseca pretrpio neobjašnjiv po život opasni događaj, koji ga je ostavio s oštećenim mozgom i učestalim napadajima. Preminuo je u dobi od osam mjeseci od posljedica napadaja.
Njezino treće dijete, kći Sarah, preminula je s 10 mjeseci od SIDS-a. Kada je Folbiggina kći Laura 1999. godine preminula u dobi od 18 mjeseci, policija ju je počela istraživati.
Brak Folbiggovih se nakon toga raspao. Nakon što je Kathleen napustila njihov zajednički dom, Craig je pronašao njezin dnevnik i u njemu pročitao nešto što ga je, kako je rekao, natjeralo na povraćanje. Dnevnik je 19. svibnja 1999. godine odnio na policiju. Kathleen Folbigg uhićena je 19. travnja 2001. godine te optužena za četiri ubojstva.
Osuđena za ubojstvo
Tužiteljstvo je na suđenju koje se održalo 2003. godine ustvrdilo da je Folbigg ugušila svoju djecu, iako za to nije bilo forenzičkih dokaza. Tužitelji su tada oslonili na maksimu britanskog pedijatra Royja Meadowa koji je svojevremeno rekao: "Jedna je nagla smrt novorođenčeta tragedija, dvije su sumnjive, a tri ubojstvo - sve dok se ne dokaže suprotno."
Uz to, tužiteljstvo je smatralo da je Folbigg u svojim dnevnicima praktički priznala da je kriva. "Osjećam se kao najgora majka na svijetu. Bojim se da će me (Laura) sada napustiti, kao što je to učinila Sarah. Znam da sam se ponekad na njoj iskaljivala te da sam bila okrutna i da je otišla, s malo pomoći", napisala je Folbigg u jednom dnevniku. "To se ne može ponoviti. Sramim se same sebe. Ne mogu (svome mužu) o tome ništa reći jer me neće htjeti ostaviti samu s njom."
Folbigg nije priznala zločine, nije imala očit motiv da ih počini, a nitko nije tvrdio da ju je vidio kako ubija svoju djecu. Porota ju je svejedno proglasila krivom za tri ubojstva i jedno ubojstvo iz nehata.
Folbigg je na koncu osuđena na 30 godina zatvora. Zahtjev za uvjetni dopust može predati tek nakon što odsluži 25 godina, odnosno moći će ga predati kada napuni 60 godina.
Mutacije gena
Sindrom iznenadne dojenačke smrti uveden je 1969. godine kako bi se kategorizirala neobjašnjiva stradavanja.
Proučavanje SIDS-a dovelo je do toga da su se neki slučajevi koji bi se prije smatrali ubojstvima tretirali kao stradavanja od SIDS-a. Znanstvenici su u 1990-im godinama utvrdili da niz faktora može dovesti do SIDS-a, pa tako i izlaganje dimu te pozicija u kojoj dijete spava. Tijekom posljednjih se 20 godina otkrilo da genetski faktori također mogu utjecati na pojavu SIDS-a. Jedna je studija 2001. godine otkrila da je mutacija na genu SCN5A povezana sa SIDS-om. U međuvremenu je otkriveno još 30 različitih genetskih mutacija koje su povezane sa SIDS-om.
Folbiggini su se odvjetnici 2015. godine javili tadašnjem guverneru New South Walesa te su ga zamolili da naredi istragu njezinog slučaja. Ustvrdili su da imaju nove dokaze te da znanstvena zajednica ima bolja saznanja o SIDS-u od onih koje je imala kada je Folbigg osuđena.
U sklopu istrage koja je pokrenuta nakon molbe utvrđeno je da je Folbigg posjedovala prethodno neprijavljenu mutaciju gena CALM2, gena koji je zadužen za kontrolu transporta kalciju u i iz stanica srca. Studije su pokazale da mutacije na tom genu mogu kod male djece uzrokovati srčane probleme, što znači da se ubrajaju među prepoznate uzroke SIDS-a. Kada su isti znanstvenici sekvencirali genom Folbiggine djece, utvrđeno je da je mutacija gena CALM2 bila prisutna kod njezinih kćerki Sarah i Laure.
Znanstvenici koji su odradili sekvenciranje obratili su se sudu koji je bio zadužen za procesuiranje Folbigg te konstatirali da je vjerojatno da su Sarah i Laura preminule zbog te mutacije. Sud je, međutim, ostao pri svome stajalištu da je Folbigg ugušila svoje kćerke.
U studenom 2020. godine objavljeno je još dokaza koji idu u prilog tezi da je mutacija gena CALM2 koja je pronađena kod Folbigg mogla uzrokovati smrti njezinih kćerki.
Malo pomilovanja
Znanstveni tim koji je predvodio danski profesor Michael Toft Overgaard zaključio je da je ta mutacija promijenila ritam kojim su kucala srca djevojčica te da ih je to učinilo podložnima srčanim oboljenjima, pogotovo zato što su prije smrti obje uzimale lijekove - Sarah antibiotike zbog kašlja, a Laura paracetamol i pseudoefedrin zbog infekcije dišnih puteva. Laura je u trenutku smrti bolovala od upale srca, a tri su profesora rekla da je upala bila toliko jaka da se moglo ustvrditi da je od nje i umrla.
Znanstvenici su kod Folbigginih sinova prošli mutacije na BSN genima - jednu koju su naslijedili od majke, a drugu koju su najvjerojatnije dobili od oca. Craig Folbigg odbio im je dati uzorak svog genetskog materijala pa nije sigurno jesu mutaciju zaista naslijedili od njega. Istraživanja na miševima pokazala su da defekti na obje kopije BSN gena mogu biti fatalni. Naime, miševi koji su posjedovali defektne kopije gena ugibali su mladi od epileptičnih napada. Znanstvenici još uvijek istražuju jesu li Folbiggini sinovi umrli zbog spomenutih mutacija. Patrick se neposredno prije smrti mučio s napadajima.
Ova istraživanja još nisu oslobodila Folbigg, ali su njezini odvjetnici nedavno uložili novu žalbu u kojoj tvrde da se u istrazi iz 2019. godine krivo tumačio zakon. Peticija s više 90 potpisa potpore Folbigg u ožujku je poslana guvernerki New South Walesa.
"Brine me to što se medicinski i znanstveni dokazi ignoriraju te da se prednost daje dokazima koji se temelje na okolnostima. Sada imamo drukčije tumačenje smrti te djece", rekla je profesorica Fiona Stanley, priznata stručnjakinja za zdravlje djece i potpisnica peticije.
Glasnogovornik guvernerke Beazley rekao je da će državni odvjetnik New South Walesa razmotriti peticiju i guvernerki dati savjet. Prema informacijama Ministarstva pravosuđa savezne države New South Wales, jako je malo ikad pomilovano od strane države.
Tracy Chapman, dugogodišnja prijateljica Kathleen Folbigg, rekla je da je Folbigg emotivno reagirala kada je čula detalje istraživanja.
"Vama se govori da ste potencijalno nešto prenijeli svojoj djeci. To je dosta težak teret", rekla je Chapman, koja za svoju prijateljicu tvrdi da joj je jako stalo do životinja te da je bila "jako dobra majka". "U stvarnosti, Kath je izgubila četvero djece i još nije dobila priliku žalovati onako kako bi to jedna majka trebala." (Priredio Damjan Raknić)