Dugo očekivani film "Oppenheimer" redatelja Christophera Nolana stigao je u kina. Kritičari diljem svijeta oduševljeni su filmom u kojemu fizičara Roberta Oppenheimera, znanstvenog voditelja projekta Manhattan koji je doveo do atomske bombe, glumi odličan irski glumac Cillian Murphy. Film je zasnovan na knjizi "Američki Prometej" autora Kaija Birda i Martina J. Sherwina koja je 2006. godine nagrađena Pulitzerovom nagradom.
Osim Murphyja u filmu je niz odličnih glumaca u ulogama važnih povijesnih ličnosti: Matt Damon je general Leslie Groves, Kenneth Branagh je Niels Bohr, Tom Conti glumi Alberta Einsteina, a Jack Quaid Richarda Feynmana. U ZOOM-u vas upoznajemo s likom Roberta Oppenheimera, genijalnog fizičara, ali kompleksnog čovjeka koji je postao tragičan lik.
Iz kakve je obitelji potjecao Oppenheimer?
Julius Robert Oppenheimer rođen je 1904. godine u bogatoj obitelji njemačkih Židova u New Yorku. Odrastao kao privilegirano dijete u kući poznatoj po umjetničkoj kolekciji, od ranog je djetinjstva pokazivao izvanredan talent za prirodne znanosti, baš kao i smisao za književnost i jezike pa je tako tečno govorio talijanski, francuski, njemački i grčki.
Do devete godine čitao je filozofiju na grčkom i latinskom i bio je opsjednut mineralogijom: lutao je po Central Parku i pisao pisma njujorškom Mineraloškom klubu o onome što je pronašao. Njegova su pisma bila toliko kompetentna da ga je Klub zamijenio za odraslu osobu i pozvao ga da održi prezentaciju. "Ova intelektualna priroda doprinijela je određenom stupnju samoće kod mladog Oppenheimera", pišu Bird i Sherwin.
Je li Oppenheimer pokušao otrovati svoga tutora?
Diplomirao je fiziku na Harvardu, a zatim 1924. godine otišao na postdiplomski studij na Cambridgeu. Bio je usamljen, daleko od obitelji koja ga je razmazila te je pao u depresiju. Kao i ostalim studentima, dodijeljen mu je tutor: bio je to Patrick Blackett, odličan eksperimentalni znanstvenik i zgodan muškarac omiljen u društvu. Oppenheimer je snažno zamrzio Blacketta te je na njegov stol 1926. godine stavio otrovnu jabuku, a zatim otišao na odmor na Korziku. Srećom, Blackett nikada nije pojeo jabuku nego je kasnije dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Kad je Sveučilište Cambridge otkrilo što je Oppenheimer napravio, odlučilo ga je prijaviti za pokušaj ubojstva. No, Oppenheimerov bogati otac molio je Cambridge da poštedi njegova genijalnog sina pa se mladi Robert izvukao s uvjetnom kaznom. Začudo, Oppenheimerovo se mentalno zdravlje poboljšalo nakon što je pokušao ubiti svog tutora te se s Cambridgea prebacio na Sveučilište u Göttingenu gdje je doktorirao.
Tko je bila Jean Tatlock?
Po povratku iz Europe krajem 1920-ih godina Oppenheimer se preselio se u Kaliforniju, gdje je na Caltechu (California Institute of Technology), a zatim na Sveučilištu California u Berkeleyju počeo svoju karijeru briljantnog teorijskog fizičara. Kao i mnogi mladi američki intelektualci 1930-ih godina, Oppenheimer je podržavao socijalne reforme i bio blizak ljevici. Intenzivno se družio s članovima komunističke partije kojoj je pripadao i njegov mlađi brat Frank, također fizičar. Robert Oppenheimer se 1936. godine zaljubio u Jean Tatlock, studenticu medicine na Stanfordu. Kći uglednog profesora književnosti na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju, Jean Tatlock bila je gorljiva komunistkinja i imala je snažan utjecaj na Oppenheimera koji se s njom želio vjenčati. Više je puta zaprosio Jean, ali ga je ona odbila. Oženio je 1940. godine biologinju Katherine "Kitty" Harrison s kojom je imao sina Petera (82) i kćer Tony koja je 1977. godine okončala život suicidom. Oppenheimerov brak nije bio sretan i on se nastavio viđati s Jean Tatlock koja je patila od kliničke depresije te se, prema službenoj verziji, ubila u svom stanu u San Franciscu 1944. godine. U "Američkom Prometeju" posvećeno joj je cijelo poglavlje, a autori sugeriraju da njezina smrt možda nije bila suicid, nego ubojstvo.
Kako je Oppenheimer došao na čelo Projekta Manhattan?
Vodstvo Projekta Manhattan, koje će dovesti do atomske bombe, u rujnu 1942. godine povjereno je generalu Leslieju Grovesu koji je za znanstvenog direktora projekta izabrao Oppenheimera. Mnogi su to smatrali bizarnim izborom je Oppenheimer nije imao administrativnog iskustva. Jedan od kolega šalio se da Oppenheimer nije bio u stanju držati štand s hamburgerima, a kamoli voditi kompleksni projekt na kojem su radili najveći fizičari toga doba, uključujući Bohra, Feinmana, Bethea, Fermija, Szilarda i Tellera.
- Oppenheimer je bio bez Nobelove nagrade, za razliku od mnogih ljudi na Projektu. I što je najgore, imao je sumnjivu političku pozadinu, jer je bio povezan s poznatim komunistima kasnih 1930-ih. Ali Groves ga je izabrao zbog Oppenheimerova razumijevanja fizike i njegove sposobnosti da mu je objasni. Također, drugi su fizičari jako poštovali Oppenheimera. Ali glavni razlog je bio što je Groves znao da će Oppenheimer biti trajno ranjiv zbog svojih političkih veza - rekao je za Science David C. Cassidy, povjesničar i Oppenheimerov biograf.
Kako je Oppenheimer postao uništavatelj svjetova?
Prva eksplozija atomske bombe (test Trinity) izvedena je 26. lipnja 1945. godine u mjestu Alamogordo u Novom Meksiku. Navodno je Oppenheimer tada rekao stih iz epa "Bhagavad Gita": "Sada sam postao Smrt, uništavatelj svjetova".
Američki bombarder Enola Gay 6. kolovoza 1945. godine bacio je atomsku bombu na Hirošimu, a tri dana kasnije ona je bačena na Nagasaki. Broj žrtava u oba grada, uključujući i one koji su od posljedice atomske bombe preminuli do kraja 1945. godine, premašio je 200.000 ljudi. No, tako je okončan Drugi svjetski rat. Nakon rata Oppenheimerov stav se promijenio: opisao je nuklearno oružje kao instrumente "agresije, iznenađenja i terora" te bio protiv stvaranja vodikove bombe. Tijekom mračne McCarthyjeve ere lova na komuniste u Americi 1950-ih godina Oppenheimer je postao žrtva. Optužen je da je sovjetski špijun i pozvan na saslušanje, a jedan od dokaza bila je njegova veza s Jean Tatlock. No, pokopalo ga je svjedočenje njegova bivšeg suradnika Edwarda Tellera, tvorca vodikove bombe i projekta rata zvijezda. To je slomilo Oppenheimera koji je bio istinski američki patriot.
Tko je rehabilitirao Oppenheimera?
Početkom 1960-ih američki predsjednik John F. Kennedy rehabilitirao je Oppenheimera, no znanstveni otac atomske bombe sve do smrti 1967. godine od raka grla bio je zaokupljen svojom odgovornošću za tragediju japanskih civila. U knjizi "Inside the Centre", Oppenheimerov biograf Ray Monk opisao ga je kao kompliciranog čovjeka: nestabilnog i fragilnog, arogantnog i bezosjećajnog, ali i zaokupljenog intelektualnim dilemama. Obamina administracija 2014. godine skinula je oznaku tajnosti s dokumenata o Oppenheimerovu saslušanju 1954. godine, a povjesničari i nuklearni stručnjaci koji su proučavali taj materijal ustvrdili su da ne nudi nikakve osuđujuće dokaze protiv njega. Nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi poduprli optužbu da je Oppenheimer bio sovjetski špijun. Krajem prošle godine američka vlada službeno je nakon gotovo 70 godina oslobodila Oppenheimera nepravednih optužbi za sovjetsku špijunažu iz vremena makartizma.