U listopadu 1972. u Andama se srušio zrakoplov na letu iz Urugvaja za Čile koji je prevozio urugvajsku mušku ragbi ekipu na utakmicu. Skupina putnika preživjela je pad aviona, no zatim se suočila s okrutnom hladnoćom, snježnim lavinama i nedostatkom hrane. Dok su se više od dva mjeseca borili za svoje živote, preživjeli su se hranili tijelima umrlih putnika, njihovih dojučerašnjim poznanicima i prijateljima. Ovaj istiniti događaj već je bio tema filma „Preživjeli” Franka Marshalla iz 1993. godine te nekoliko dokumentaraca, a njime se bavi i nedavni Netflixov film „Snježno društvo” (Society of the Snow) španjolskog redatelja Juana Antonia Bayone. Film temeljen na knjizi Piersa Paula Reada, nedavno je osvojio čak 12 nagrada Goya, poznatih kao „španjolski Oscari”, ali i potaknuo raspravu o kanibalizmu, koji mnogi smatraju posljednjim tabuom zapadne civilizacije.
Kako je Kolumbo otkrio kanibale
Priče o ljudožderima kanibalima protežu se tijekom cijele ljudske povijesti. U Homerovoj Odiseji, napisanoj oko 600. prije nove ere, starogrčki junak Odisej izgubio je mnoge od svojih ljudi kada su ih napali Lestrigonci, koji su bili poznati kao kanibali. Ljudožderstvo je kasnije, među ostalim, zaokupljalo i Williama Shakespearea, Gustava Flauberta, Josepha Conrada i Marka Twaina. Termin kanibal, pak, skovao je 1492. godine Kristofor Kolumbo: oxfordski rječnik engleskog jezika ukazuje da riječ "kanibal" dolazi od španjolskog "Canibales", što je jedan od oblika imena Carib ili Caribes, ratobornog indijanskog naroda na Malim Antilima.
Kanibalizam nije neobičan u životinjskom carstvu. Više od 1300 životinjskih vrsta hrani se vlastitom vrstom, uključujući neke primate. Čak i naša dva najbliža živuća rođaka, čimpanze i bonoboi, ponekad jedu mlade svoje vrste. Najraniji dokazi o kanibalizmu među homininima datiraju prije oko 1,2 do 800.000 godina i otkriveni su na arheološkom nalazištu Atapuerca u sjevernoj Španjolskoj. Arheolozi su na tom lokalitetu pronašli ostatke najmanje šest ljudi koji su bili izrezani kamenim oruđem, a neke su kosti pukle tako što su bile savijene poput grančica. Ti su ljudi bili pripadnici izumrle vrste Homo antecessor.
Među našim izumrlim srodnicima neandertalcima kanibalizam je bio česta pojava.
- Oko 20 posto neandertalskih nalazišta sadrži dokaze kanibalizma – rekla je za New Scientist dr. Silvia Bello iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu. Neki antropolozi tvrde i da su krapinski neandertalci bili ljudožderi.
- Kanibalizam među europskim mlađim neandertalcima, koji su živjeli prije 35.000 do 180.000 godina, predmet je rasprava još od kraja 19. stoljeća kad je veliki hrvatski paleontolog Dragutin Gorjanović Kramberger u spilji pokraj Krapine u pijesku našao zatrpane slomljene, izrazito zarezane i razbacane ostatke više od 20 neandertalaca – naveo je slavni američki paleontolog Tim White, profesor na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju u članku „Bili jednom kanibali” objavljenom u ljeto 2001. godine u časopisu Scientific American.
Magdalensko doba
Bez obzira na to koliko su rano u našoj evolucijskoj povijesti naši preci počeli jesti jedni druge, čini se da su to radili prilično često. Jedno od objašnjenja za to jest da su ljudi jeli druge ljude jer nije bilo nikakve hrane što je bio slučaj tijekom pada aviona u Andama. Tako je bilo i mnogo puta u prošlosti. Primjerice, neandertalci koji su živjeli u Moula-Guercyju u Francuskoj prije oko 100.000 godina jeli su jedni druge. Na tom su nalazištu kosti kanibaliziranih neandertalaca pomiješane s kostima drugih životinja, što sugerira da su na njih prvenstveno gledali kao na hranu.
No, postoje i druga objašnjenja za ljudožderstvo.
Kanibalizam je bio rutinska pogrebna praksa u Europi prije otprilike 15.000 godina, a ljudi su jeli svoje mrtve ne iz nužde, već kao dio njihove kulture, sugerira studija Silvije Bello i njezinog kolege Williama Marsha objavljena u časopisu Quaternary Science Reviews u jesen prošle godine. Istraživanje je bilo usredotočeno na Magdalensko doba paleolitika prije nekih 11.000 do 17.000 godina, a autori studije uspjeli su protumačiti pogrebna ponašanja na 25 lokacija. Na 15 lokacija našli su dokaze o ljudskim ostacima s tragovima žvakanja, kostima lubanje s tragovima posjekotina i kostima namjerno slomljenim u obrascu povezanom s ekstrakcijom koštane srži za hranjive tvari, što ukazuje da se prakticirao kanibalizam. Bilo je i dokaza koji upućuju na to da su u nekim slučajevima ljudski ostaci pomiješani sa životinjskim.
- Ritualne manipulacije ljudskim ostacima i njihova česta pojava na mjestima diljem sjeverne i zapadne Europe upućuju na to da je kanibalizam bio pogrebna praksa raširena u magdalenskoj kulturi, a ne dodatak prehrani – rekla je za CNN Silvia Bello.
Bez obzira koji su razlozi kanibalizma, što se ta praksa više približava Homo sapiensu, to su pitanja koja se postavljaju složenija i neugodnija.
- Ovo nas ponašanje povezuje s našom životinjskom prirodom i podsjeća nas da smo samo jedno od milijuna živih bića koja su postojala tijekom evolucije. Što je još više uznemirujuće, kanibalizam kod Homo sapiensa nosi dublje filozofske implikacije. Postavlja pitanja o ljubavi nasuprot mržnji, obitelji nasuprot neprijatelju, ratnom kanibalizmu nasuprot pogrebnom kanibalizmu i gozbi nasuprot glad - rekao je za Washington Post Antonio Rodríguez-Hidalgo, s Katalonskog instituta za ljudsku paleontologiju i društvenu evoluciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....