Neki znanstvenici vjeruju da je život, umjesto na Zemlji, zapravo započeo na Marsu i nadaju se kako će na uzorcima materijala s toga planeta pronaći i DNK ostatke koji bi potvrdili njihovu teoriju.
Zagovaratelji panspermije, hipoteze da život postoji u cijelom Svemiru, kažu da njihova teorija počiva na proučavanju dvaju planeta - Zemlje i Marsa. Iako nitko sa sigurnošću ne zna gdje je i kako točno započeo život, može se raspravljati o teorijama koje se baziraju na onome što zasad znamo o životu na Zemlji kroz njezine fosilne i ugljične zapise.
Istraživači tako tvrde da Mars i Zemlja, u usporedbi s drugim planetima u našem Sunčevom sustavu, dijele neke jedinstvene kvalitete - štoviše, Mars je, kažu, u mnogočemu "manja, starija Zemlja" koja je ranije “izgorjela” svoje prirodne resurse i elektromagnetsku jezgru.
Kako piše Popular Mechanics, znanstvenici proučavaju genomiku (područje biologije s fokusom na strukturu, funkciju, evoluciju, mapiranje i uređivanje genoma) kao način ekstrapolacije podrijetla života. Redoslijed kojim su, primjerice, nastajali RNK i DNK tako se, navode oni kao jednu mogućnost, mogu usporediti s desecima meteorita na Marsu za koje se zna da su tijekom vremena udarili u Zemlju.
Pretpostavka je da zapravo postoji univerzalni zajednički predak, što znači da su iz jedne stanice potekle sve ostale stanice koje danas imamo na Zemlji. A može li posljednji univerzalni zajednički predak biti iz genetskog materijala koji je došao upravo s Marsa?
Znanstvenici vjeruju da je prvi život na Zemlji nastao 200 milijuna godina nakon pojave prve tekuće vode, a panspermisti ističu kako je upravo Mars imao površinsku vodu prije Zemlje.
- Očekuje se da će život 'procvjetati' u trenutku kad se planet ohladi do točke u kojoj može početi imati tekuću vodu. A ako gledamo naš solarni sustav, koji bi planet vjerojatno bio prvi nastanjen? Gotovo sigurno Mars - rekao je Erik Asphaug, profesor planetologije na Sveučilištu Arizona.
Astronomi također misle kako je velika vjerojatnost da je život nastao na Marsu prije nego što je "otputovao na Zemlju". Zemlja je, kažu, bliže Suncu i sve što pokušava doći do nje moralo bi izbjeći sunčevu ogromnu gravitaciju. Osim toga, nešto što putuje izvan našeg Sunčevog sustava, moglo bi Jupiterovom gravitacijom biti odbačeno izravno na - Mars.
Podsjetimo, još je astronom Percival Lowell inzistirao na činjenici kako na Marsu postoji nešto smrznute vode. A ta teorija može se testirati upravo proučavanjem prisutnosti DNK u svakom uzorku uzetom s Crvenog planeta.
Sve u svemu, Marsova davno otopljena jezgra usporila se i učvrstila, smanjivši gravitaciju i atmosferu toga planeta na gotovo nepostojeću, što je eliminiralo i svaku bitnu zaštitu za postojanje bilo kojeg oblika života koji čovječanstvo danas poznaje. No, znanstvenici napominju kako stanična tvar i dalje može postojati na Marsu, "uspavana" na njegovoj hladnoći, samo čeka da napokon bude pronađena.