Znanstvenici Instituta Ruđer Bošković (IRB), zajedno s kolegama s Instituta za fiziku u Zagrebu i Instituta za farmaceutske znanosti Sveučilišta u Grazu, objavili su u časopisu Environmental Chemistry Letters nove rezultate važne za praćenje problema utjecaja mikroplastike na vodene organizme.
Svake godine u morima i oceanima završi oko osam tona plastičnog otpada. Problem je što se plastika u moru ne razgrađuje, nego se usitnjava i od toga nastaje mikroplastika koja dospijeva u probavni sustav riba i ostalih morskih organizama. Ruđerovi znanstvenici istraživali su interakcije čestica mikroplastike s kalcijevim karbonatom koji je gradivna komponenta čvrstih tkiva morskih organizama.
Naime, neka istraživanja provedena prošle godine pokazuju da se mikroplastika ugradila u kalcitnu ljušturicu krednjaka, ali i u aragonitni skelet koralja, što ranije nije bilo opaženo. Ruđerovi su znanstvenici posumnjali da je s vremenom došlo do promjene mikroplastike u vodenom sustavu uslijed djelovanja huminske kiseline, aktivne komponente otopljene organske tvari u slanim i slatkim vodama, zbog čega je uočena pojačana ugradnja mikroplastike u čvrsta tkiva morskih organizama.
"Motivirani tom nedoumicom, odlučili smo istražiti razliku između ugradnje svježih, neobrađenih čestica mikroplastike i onih koje su bile izložene djelovanju huminske kiseline, u kalcijev karbonat - kalcit. Rezultati analize ukupnog organskog ugljika, termogravimetrijske analize i pretražne elektronske mikroskopije pokazali su da je do ugradnje polistirenskih mikrosfera u kristale kalcita došlo tek nakon obrade mikrosfera huminskom kiselinom", rekla je dr. Nives Matijaković Mlinarić, poslijedoktorandica s IRB-a i prva autorica na radu. Dodaje da ovo otkriće izaziva zabrinutost zbog moguće povećane ugradnje mikroplastike u kalcijev karbonat, a time i u čvrsta tkiva kalcificirajućih organizama.