Kada je 2011. godine američka vlada ponudila Sveučilištu Chulalongkorn u Bangkoku suradnju u "lovu na opasne viruse", tajlandski su znanstvenici s entuzijazmom prihvatili ponudu koja je uključivala izdašne financijske injekcije. Cilj je bio identificirati nove viruse koji imaju potencijal izazvati pandemiju te spriječiti taj katastrofični događaj. Glavnina novih virusa koji izazivaju bolesti kod ljudi evoluira iz životinjskih patogena. Pritom se pokazuje da je taj prelazak sa životinja na ljude mnogo vjerojatniji na područjima gdje postoje česti kontakti s divljim životinjama. Znanstvenici stoga smatraju kako je najvjerojatnije da će se nove bolesti pojaviti u Srednjoj Africi, amazonskom bazenu i jugoistočnoj Aziji, posebice u Kini, Maleziji i na Tajlandu pa se ta područja zovu "rodilištima novih bolesti".
Svega nekoliko sati vožnje izvan Bangkoka, metropole koja broji više od osam milijuna stanovnika, nalaze se bujne prašume, gorja i špilje u kojima žive milijuni šišmiša. Tajlandski istraživači dugo su pratili šišmiše u potrazi za smrtonosnim vrstama virusa za koje se zna da mogu zaraziti ljude nizom bolesti, uključujući bjesnoću i teški akutni respiratorni sindrom (SARS). Stoga je Sveučilište Chulalongkorn, najstariji tajlandski univerzitet i jedna od najbolje rangiranih biomedicinskih institucija u jugoistočnoj Aziji, bio odličan izbor za partnera na američkim projektima Prophecy (financirao Pentagon) i PREDICT (financirao USAID) kako bi se identificiralo nove viruse koji bi jednog dana mogli postati globalna prijetnja. Počevši od 2011. godine, tajlandski su istraživači nekoliko puta godišnje obilazili udaljene špilje i šume u kojima žive brojne vrste šišmiša, uključujući i one za koje se zna da ljudima prenose smrtonosne bolesti.
Entuzijazam je naglo nestao
Lov na viruse obično je započinjao letom ili napornom vožnjom do udaljenih provincija gdje guste krošnje drveća i nizovi špilja pružaju utočište kolonijama šišmiša. Tajlandski bi istraživači prilazili špiljama i drveću u sumrak, baš kad bi se šišmiši, koji su aktivni noću, počeli komešati. Obično bi radili do zore, hvatajući šišmiše u mreže. Znanstvenici su prikupljali slinu, krv i izmet šišmiša, a uzorke stavljali u hladnjake te prevozili u jedan od sveučilišnih laboratorija u Bangkoku. Poznato je da se ljudi mogu zaraziti izravnim kontaktom s izlučevinama šišmiša, uključujući njihov izmet, koji se vadi kao gnojivo u dijelovima jugoistočne Azije. Stoga su znanstvenici nosili zaštitna odijela i debele gumene rukavice.
No, neurolog Thiravat Hemachudha, jedan od voditelja projekta, prisjeća se da su na početku istraživanja svi bili pomalo neoprezni, gotovo ležerni.
- Često sam skidao svoje velike gumene rukavice kako bih si olakšao posao. U ranim danima nismo mislili da je to toliko opasno. Imali smo pravu sreću jer nitko nije stradao – rekao je Thirvat za Washington Post koji je nedavno objavio veliku istraživačku temu "Research with exotic viruses risks a deadly outbreak, scientists warn".
Ipak, početni entuzijazam kod znanstvenika s vremenom je opadao jer su lovce na viruse u više navrata ugrizli šišmiši, a 2016. godine dogodio se incident kad se jedna laboratorijska djelatnica ubola iglom dok je pokušala izvaditi krv životinji. Tijekom vremena, Thiravat je postao vrlo zabrinut zbog rizika od slučajne infekcije, kako na terenu, tako i u laboratoriju. Priznao je kako su 2018. godine znanstvenici na Sveučilištu Chulalongkorn bili uznemireni kada su tehničari otkrili neispravnu sigurnosnu opremu u laboratoriju na istom katu gdje se nalazi i laboratorij koji koriste lovci na viruse. Stoga je laboratorij šest mjeseci bio zatvoren.
"Vrlo je opasno nastaviti s misijom"
Početkom 2021. godine dok je pandemija koronavirusa bila u punom jeku, Thiravat je obavijestio svoje suradnike u SAD-u, ali i svijetu da je završio s lovom na viruse.
- Desetljeće rada nije dovelo do nikakve primjetne koristi za Tajland, a ja sam svoje istraživače izložio smrtonosnom riziku - ustvrdio je Thiravat. Poručio je američkim dužnosnicima da bi utrošeni novac, od koga je oko 10 milijuna dolara otišlo u operacije njegova tima, bilo bolje potrošiti na mreže protiv komaraca i druge konvencionalne javnozdravstvene mjere koje dokazano spašavaju živote. Raniji ugrizi šišmiša njegovih kolega na terenu također su ga opteretili te se odlučio na "promjenu paradigme" u svojoj odluci da se odmakne od lova na viruse.
"Umjesto nadzora divljih životinja koji je otkrio stotine virusa koji pripadaju mnogim obiteljima - uključujući koronaviruse koji mogu, ali ne moraju prijeći na ljude, usredotočeni smo na pokušaj identificiranja onoga što je odgovorno za bolest kod ljudi i životinje", napisao je Thiravat u e-mailu upućenom dužnosniku Pentagona koji je objavio Washington Post.
- Nastaviti s ovom misijom vrlo je opasno. Svi bi trebali shvatiti da je ovo teško kontrolirati, a posljedice mogu globalno biti velike - naglasio je Thiravat. Potvrdio je kako je nedavno naredio uništavanje tisuća primjeraka šišmiša prikupljenih tijekom lova na viruse koji su pohranjeni na Sveučilištu Chulalongkorn.
Čuvani poput tvrđava
Sve do početka 21. stoljeća istraživanje najsmrtonosnijih patogena kao što su Ebola, Nipah, Marburg, Lassa i drugi bilo je u domeni svega nekoliko laboratorija u svijetu koji su čuvani poput tvrđava. U tim laboratorijima istraživanja su obavljana u posebnim sigurnosnim uvjetima te uz stroge protokole. Ali, napadi pismima s antraksom 2001. godine te kasnija pojava bioloških prijetnji poput ptičje gripe dovela su do "bujanja" laboratorija najviše biosigurnosne razine 4 (BSL-4) u kojima znanstvenici istražuju najsmrtonosnije poznate patogene.
Dok je prije desetak godina u svijetu djelovalo svega 25 laboratorija najviše biosigurnosti, danas ih ima čak 69 raspoređenih u 25 država, zaključak je analize Global BioLabs Report 2023 objavljene sredinom ožujka. Idućih godina očekuje se gradnja čak 18 BSL-4 laboratorija, mahom u azijskim zemljama, Kini, Indiji, Kazahstanu, Tajvanu, Filipinima, Saudijskoj Arabiji, Singapuru i Japanu jer te države žele ojačati svoju spremnost na buduće epidemije i pandemije. Čak je i afrička država Obala Bjelokosti najavila da gradi jedan BSL-4 laboratorij.
No, oko tri četvrtine takvih laboratorija nalaze se u urbaniziranim područjima, što povećava rizik ako neki patogen uspije "pobjeći".
- Ključni trend je da broj laboratorija koji rade s opasnim patogenima brzo raste diljem svijeta, ali porast nije popraćen dovoljnim nadzorom - rekla je za Newsweek dr. Filippa Lentzos, stručnjakinja za biosigurnost s King‘s Collegea u Londonu te koautorica Global BioLabs Report 2023.