U središtu Zemljine unutarnje jezgre nalazi se još jedan sloj: najdublja unutranja jezgra koja je čvrsta "metalna lopta", ustvrdili su u radu objavljenom u časopisu Nature Communications hrvatski znanstvenik dr. Hrvoje Tkalčić i njegov suradnik dr. Thanh-Son Pham s Australskog nacionalnog sveučilišta (ANU) u Canberri.
U školi smo učili da se unutrašnjost Zemlje sastoji iz četiri sloja: kore, plašta, vanjske i unutrašnje jezgre. Pritom se granica između Zemljine kore i plašta naziva Mohorovičićev diskontinuitet ili Moho sloj jer ga je otkrio hrvatski znanstvenik Andrija Mohorovičić (1857.-1936.) što je jedno od najvećih otkrića u seizmologiji 20. stoljeća. Sada, pak, hrvatski znanstvenik Hrvoje Tkalčić mijenja postojeće znanje o unutrašnjosti Zemlje.
Znanstvenici su još prije dvadesetak godina iznijeli pretpostavku o postojanju najdublje unutarnje jezgre, a koristeći podatke prikupljene iz seizmičkih valova uzrokovanih potresima, Tkalčić i Thanh-Son Pham su to i dokazali. Pritom su analizirali podatke oko 200 potresa magnitude 6,0 i više u posljednjih desetak godina. Primjerice, jedan od potresa koji su znanstvenici proučavali dogodio je na Aljasci. Seizmički valovi izazvani tim potresom "odbili su se" negdje u južnom Atlantiku, prije nego što su otputovali natrag na Aljasku.
- Radi se o opažanjima valova koji su se nakon velikih potresa širili dva, tri, četiri ili pet puta duž Zemljinog promjera. Ti valovi se odbijaju više puta kroz unutrašnjost Zemlje, kao ping pong loptica koja se odbija u istom smjeru, i prolaze kroz njeno samo središte. Te višestruke putanje valova kroz Zemljino središte opazili smo po prvi puta u povijesti seizmoloških opažanja – rekao nam je dr. Hrvoje Tkalčić, redoviti profesor seizmologije i matematičke geofizike te voditelj Odsjeka za geofiziku na Australskom nacionalnom sveučilištu (ANU).
Promjene u udžbenicima
- Drugo, mjerenjem vremena prolazaka seizmičkih valova kroz unutrašnjost Zemljine jezgre, potvrdili smo da unutrašnja jezgra ima dva dijela. Unutrašnji dio je centralna jezgra, a vanjski dio je ljuska koja ju okružuje. I centralna unutrašnja jezgra i ljuska koja ju okružuje su legure željeza i nikla u čvrstom agregatnom stanju. Međutim, ono po čemu se razlikuju nije kemijski sastav, nego smjer u kojem valovi kroz njih usporavaju. U žargonu se to zove anizotropija. Drugim riječima, centralna jezgra i vanjska ljuska koja ju okružuje anizotropne su, svaka na svoj način, ili zbog različite kristalne strukture željeza (načina na koji su atomi željeza raspoređeni u kristalnoj rešetci) ili zbog orijentacije kristala – pojasnio je Tkalčić, jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka za razumijevanje unutrašnje jezgre Zemlje, o čemu je 2017. godine objavio knjigu u izdanju Cambridge University Pressa, prvu te vrste na svijetu.
Naš sugovornik ističe kako proučavanje duboke unutrašnjosti Zemljine unutarnje jezgre može reći više o prošlosti i evoluciji našeg planeta.
- Ova unutarnja jezgra je poput vremenske kapsule Zemljine evolucijske povijesti – to je fosilizirani zapis koji služi kao uvid u događaje iz prošlosti našeg planeta. To nam pomaže shvatiti Zemljinu povijest, odnosno uvjete koji su vladali prilikom kristalizacije unutarnje jezgre Zemlje, na sličan način na koji proučavamo godove drveća i klimatske uvjete koji su postojali na Zemlji. Mislim da smo ovim radom stavili točku na ‘i‘ i potvrdili postojanje centralne jezgre Zemlje. Došlo je vrijeme da se ilustracije unutrašnje strukture Zemlje u udžbenicima promijene – naglasio je Hrvoje Tkalčić.
Tko je Hrvoje Tkalčić?
Rođen je 1970. godine u Bjelovaru, u Vinkovcima je završio gimnaziju, a diplomirao je fiziku- smjer geofizika na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu. Doktorirao na temu unutrašnjosti jezgre Zemlje na Sveučilištu California u Berkeleyju, a zatim je bio na postdoktoratu na Institutu Scripps u San Diegu te Lawrence Livermore National Laboratory, najvećem nuklearnom laboratoriju u SAD-u.
Dobitnik je australske nagrade Research Achievement Excellence Award, britanske nagrade Price Medal te član Američke geofizičke unije (AGU). Također, prof. Tkalčić vrsni je popularizator znanosti: njegova izvrsna knjiga "Potresi: divovi koji se ponekad bude", koju je izdavačka kuća Ljevak objavila prošle godine, vrlo je popularna među čitateljima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....