Usljed posljedica globalnog zatopljenja, bivši trajni ledeni pokrovi Sibira i Grenlanda postaju poprišta evolucijskih uskrsnuća - pradavni virusi, bakterije, biljke i životinje koje su bile zamrzunute u ledenom pokrivaću se otapaju i bude.
Radi se o sve češćem fenomenu u kojem se izgubljene vrste i njihovi genomi vračaju u ekosustav. Iako kriogenika zvuči kao termin iz filmova znanstvene fantastike, veliki broj vrsta u stanju je preživjeti duge periode smrzavanja.
U 2012. godini, znanstvenici su posadili i dobili cvijeće iz sjemenja starog 32.000 godina. Prošle godine, izlegli su jaja stara 700 godina, pronađena na dnu jezera u Minnesoti, a drugi tim znanstvenika oživio je antarktičku mahovinu, koja je bila zamrznuta još od doba kralja Artura.
Pravi šampioni preživljavanja su virusi i bakterije - najmanje jedna vrsta preživjela je 8 milijuna godina u hibernaciji.
Srećom, nije vjerojatan mračni scenarij u kojem bi čovječanstvo mogla pokositi davno zaboravljena bakterija ili virus, a prirodne riznice antičkih gena danas nam mogu pomoći u spašavanju brojnih ugroženih vrsta.
Mnoge životinjske i biljne vrste koje se danas nalaze na rubu istrebljenja ugrožene su nedostatkom raznolikosti u svojim genima. Za uspješno dugoročmo preživljavanje vrste bez ljudskog uplitanja potrebno je oko 5.000 jedinki, a brojne današnje vrste pale su ispod tog broja.
Među kriogeno očuvanim primjercima starim stotinama ili tisućama godina znanstvenici se nadaju pronaći komplementarni genetski materijal, koji bi omogućio ‘osvježavanje’ genske zalihe te vrste.
Prije tri godine, znanstvenici su uskrsnuli pradavnu jedinku biljke Silene stenophylla - majušnu cvjetajuću biljku sibirske arktike. Unutar genetskog koda ovih biljaka koje potječu iz ledenog doba pronašli su osobine koje se više ne mogu pronaći u modernim verzijama iste biljke - od različitih cvjetova do različitih spolnih karakteristika. Stručnjaci se nadaju da se radi tek o prvom primjeru u kojem će prirodna ledena riznica omogućiti širenje bioraznolikosti i u današnje vrijeme.