ANKETIRALI SMO SEDAM UGLEDNIH HRVATSKIH ZNANSTVENIKA Odgovarali su na pitanje koje su najveće zagonetke moderne znanosti

Iako se granice neznanja smanjuju gotovo svakodnevno, na mnoga pitanja koja ljude muče od pamtivijeka još nemamo odgovor. Anketirali smo sedam uglednih hrvatskih znanstvenika različitih profila kojima smo postavili pitanje koje su najveće zagonetke moderne znanosti.

Dr. Vernesa Smolčić (Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu):

Tamna tvar i tamna energija

Mislim da je jedna od najvećih znanstvenih zagonetki upravo svemir. Prema današnjem shvaćanju, svemir se većinom sastoji od nečega što niti vidimo, niti razumijemo, tzv. tamne tvari i tamne energije, dok ‘normalna’ tvar koju poznajemo, poput zvijezda, plina i sl., čini vrlo mali dio, manje od pet posto. Zašto je to tako te što su, zapravo, tamna tvar i tamna energija? To su velika pitanja koja sežu u osnovu svemira i na koja tek moramo naći odgovor.

Dr. Nikola Mišković

(Fakultet elektrotehnike i

računarstva u Zagrebu):

Kognitivni roboti

Autonomni robotski sustavi - oni koji ne zahtijevaju intervenciju čovjeka kako bi obavljali zadatke - u mnogočemu su napredniji od čovjeka. Mogu biti precizniji uz gotovo besprijekornu ponovljivost, poput robotskih ruku u automobilskoj industriji, mogu podnositi veće napore, mogu djelovati u opasnim okruženjima, poput autonomnih robota koji istražuju svemir i oceanske dubine te robota koji djeluju u radioaktivnim okruženjima. Ujedno, mogu prikupljati velike količine podataka korištenjem različitih senzora te ih obrađivati znatno brže od čovjeka.

No, roboti još nemaju kognitivne sposobnosti (netko će ih nazvati inteligencijom) ravne ljudima, nego su izvrsni u obavljanju uskog skupa zadataka za koje su programirani. Interpretacija prikupljanih podataka, shvaćanje kompleksnih ideja i učenje raznorodnih vještina još su svojstveni samo ljudima. Kognitivni roboti jedan su od najvećih izazova u području robotike, a misterij ostaje hoćemo li prepoznati robotsku kognitivnu inteligenciju ako se ona ikada pojavi.

Dr. Đurđica Ugarković

(Institut Ruđer Bošković):

Kako je nastao život na Zemlji?

Mislim da je, s biološkog aspekta, još najveći misterij kako je nastao život na Zemlji. S obzirom na složenost živih jedinki, čak i onih najjednostavnijih, teško je rekonstruirati proces nastanka života, odnosno nastanak stanice kao osnovne građevne jedinice živih bića. To otvara mogućnost za razne spekulacije o nastanku života: je li život nastao na principu evolucije, kako tumači biološka znanost, ili je rezultat djelovanja nekog vanjskog kreatora, kako tumače religije.

Sve dok u laboratoriju ne uspijemo jednostavne molekule organizirati u složeni sustav koji pokazuje svojstva žive stanice, odnosno dok ne rekonstruiramo proces nastanka živog sistema, postojat će prijepori i nedoumice o tome kako je život nastao.

Dr. Sonja Radas

(Ekonomski institut):

Priroda svijesti

U društvenim znanostima nema nekih velikih misterija, ali, s druge strane, ljudi su zapravo misteriozni u svojem ponašanju i to se reflektira u limitacijama naših modela. Većina zaista velikih zagonetki u sferi je fizike i biologije, gdje sam potpuni laik. Na vrhu moje liste bili bi priroda svijesti i ‘quantum entaglement’. Razumijevanje prirode svijesti je filozof David Chalmers nazvao ‘teškim problemom’.

Unatoč tome što su i neuroznanstvenici i filozofi imali mnogo toga reći na tu temu, neki, kao filozof Collin McGinn, smatraju da je priroda ljudskog uma takva da nije u stanju riješiti pitanje svijesti. ‘Quantum entaglement’ me fascinira jer prikazuje svijet koji je potpuno suprotan našem poimanju vremena i prostora, iako neki fizičari kažu da je tu sve potpuno jasno.

Dr. Robert Vianello

(Institut Ruđer Bošković):

Ljudski mozak

Sa svojih više od 85 milijardi neurona, ljudski mozak najvažniji je organ u našem tijelu, koji, pored vlastite funkcije, upravlja i radom svih drugih organa. O intenzitetu rada mozga govori činjenica da teži samo 2 posto ukupne mase tijela, no troši oko 20 posto udahnutog kisika i oko 20 posto cirkulacije te je jedini organ koji zadržava razinu aktivnosti neovisno o tome jesmo budni ili spavamo. Ipak, o samom mozgu i njegovu funkcioniranju jako malo znamo, a misterij mozga produbljuju i činjenice da oko 75 posto mozga otpada na vodu, ali da se radi o najmasnijem organu u tijelu koji jedini nema receptore za bol.

Kako točno pamtimo te baratamo informacijama, velike su nepoznanice čije bi razumijevanje moglo dovesti do novih i revolucionarnih informatičkih tehnologija. No, najveći misterij mozga je u činjenici da tamo započinje više od 600 neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti te različitih depresija, o čemu malo znamo, a na čije liječenje otpada otprilike trećina svih troškova u zdravstvu. Neurodegeneracija je već sada treći vodeći uzročnik smrti u svijetu, a s obzirom na to da je ljudska populacija sve starija i životni vijek sve dulji, bolje razumijevanje mozga predstavlja i misterij i izazov.

Dr. Dušan Dožudić

(Institut za filozofiju):

Nastanak života i svijesti

Koje će od neodgovorenih znanstvenih pitanja netko identificirati kao najvažnije, dijelom sigurno ovisi i o njegovim interesima, specijalizaciji i sl. Želimo li, međutim, identificirati takvo pitanje mimo nečijih pojedinih interesa, trebali bismo razmotriti što je to neodgovoreno, a što se tiče svih nas ljudi. S obzirom na taj kriterij, mislim da nam ostaje malo dvojbe koje pitanje istaknuti.

Mi smo živi i svjesni organizmi te kombinacija toga dvoga ono je što nas izdvaja od većine našeg okruženja, recimo stijena, algi ili ‘pametnih’ telefona. Dakle, središnje danas neodgovoreno znanstveno pitanje ticalo bi se nastanka i prirode života i svijesti u fizičkom univerzumu.

Pitanja o prirodi vremena, gravitaciji, tamnoj tvari i energiji i sl., koliko god bitna bila, teško da mu mogu parirati.

Odgovoriti na to pitanje, važno je i zato što mnogi izostanak upravo tog zadovoljavajućeg znanstvenog odgovora smatraju indikatorom načelne ograničenosti znanosti. Time bi se doskočilo pozivanju na nefizičku stvarnost i inteligenciju u objašnjenju tih fenomena, kako je to u prošlosti učinjeno i s većinom drugih fizičkih fenomena.

Dr. Ivica Puljak

(Sveučilište u Splitu):

Od čega se sastoji svemir

Mislim da je najveća zagonetka ili najvažnije neodgovoreno pitanje moderne znanosti od čega je izgrađen svemir. Promatrajući vidljivi svemir oko nas, vidimo da se sastoji od oko 100 milijardi galaksija, od kojih se svaka sastoji od oko 100 milijardi zvijezda, što predstavlja oko deset tisuća milijardi zvijezda.

Zanimljivo je da u prosjeku oko svake zvijezde postoji po jedan planet, što znači da u vidljivom svemiru ima toliko i planeta. Za usporedbu, to je, otprilike, jednako broju zrnaca pijeska na svim plažama na Zemlji. I zamislite - sve to samo je pet posto svemira. Naime, relativno smo nedavno saznali da se 27 posto svemira sastoji od takozvane tamne materije, a 68 posto svemira je tamna energija, dok obična materija predstavlja samo pet posto.

Za tamnu materiju imamo neke ideje što bi mogla biti: od sićušnih čestica izuzetno male mase, preko čestica prilično velikih masa, pa sve do malih crnih rupa.

Ali kako do sada nismo uspjeli izmjeriti od čega se sastoji tamna materija, osim da ima gravitacijskog utjecaja na običnu materiju, ne znamo točno o čemu se radi. Za tamnu energiju situacija je još lošija: uopće ne znamo o čemu se radi.