Stiv Kahlina koji je krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih bio jedan od sinonima za domaću rap scenu, na kojoj je nastupao pod umjetničkim imenom El Bahattee, već par godina radi čuda od čokolade.
O njegovom životnom zaokretu Jutarnji je pisao 2016. godine. On je, naime, u Belgiji 2014. upisao Callebautovu akademiju te nakon toga pokrenuo tvrtku Malo i slatko i sada proizvodi jedinstvene, vrlo luksuzne čokolade.
Kahlina je dao intervju Novom listu u kojem opisuje kako je postao svjetski priznati čokolatijer te kako su njegovi proizvodi na ovogodišnjem međunarodnom ocjenjivanju prestižne Academy of Chocolate u Londonu dobili čak devet nagrada. Naime, tri vrste čokolade i 6 vrsta pralina Taman osvojile su jednu srebrnu i osam brončanih odličja.
- Dobili smo devet nagrada u Londonu, u kategoriji smo s najboljima na svijetu. A u Londonu je pralina 20 kuna. Koliko je u nas nema smisla niti spominjati, haha. Znači, možeš dovesti sebe do toga da im pariraš kvalitetom, ali financijski smo daleko. S druge strane, nagrade su potvrda da idemo u dobrom smjeru, da se krećemo put tamo gdje su moji uzori - priča Kahlina o priznanjima.
- Oduvijek sam bio ne gurman nego proždrljivac. Da se razumijemo, volio sam fino pojesti, znao razlikovati fino od lošega, ali s čokoladom to nije bio slučaj. Tu sam bio gotovan. Bila je to ostavština, nešto što nam je usađeno, jer za bolje nismo znali. A onda me izulo iz cipela kada sam otišao na Salon čokolade u Parizu. Izuo me kreativni moment koji ljudi u sve to unose. I zainteresiralo me, pa sam počeo hobistički, doma. Dok nije uzelo maha. A onda ideš po radionicama, edukacijama, pa odlazak u Belgiju kad smo odlučili krenuti u posao. Učio sam, nisam rođen s tim, haha. Vjerujem da je kod svakog tko je promijenio karijeru priča ista, slična. Čokolada je jedan od onih stvari poput vina, whiskeya, kave, što te više interesiraju to dublje u priču ulaziš - kaže Kahlina o svojim počecima.
– Da se razumijemo, nisam ja tad kad sam prvi put tamo otišao prije 9 godina, bio neki poznavatelj čokolade, a nisam se ni probudio jutro nakon Pariza i bio pametan. Ali, vidio sam da je čokolada jedan od onih materijala kojem možeš mijenjati okus, teksturu, formu. Vidio sam da je to materijal pogodan da ga se oblikuje, da uneseš kreativan moment u sve te njegove faze. A onda otkrivaš i druge stvari, svojstva, karakteristike, učiš razlikovati dobro od lošeg. Bilo je, step by step. Kod nas za to nema škole. Čitaš knjige, ideš na tečajeve, gledaš što ljudi rade vani i obavezno obilaziš dućane. Svaki put kad bi negdje putovao meni bi najvažnije bilo na mapi grada označiti sve bitni čokolatijere i proizvođače čokolade. Dok ih ne obiđem, ništa drugo ne gledam. Nema muzeja, nema izleta, nema ničega. To je bio moj način naobrazbe - opisuje svoje početke i nastavlja: - Na žalost, moraš imati malo više novca, jer je dobra čokolada na cijeni. Rijetke čokolade, one tzv. »edukativne« iz kojih se može nešto naučiti i razvijati svijest o okusima, kao čiste 100 posto čokolade i kakao likeri, ekstremno su skupe. Pa obilazimo sajmove i žicamo uzorke, haha. Svi mi koji se ovime bavimo krenuli smo u to iz entuzijazama. U školama toga nema. Nemaš gdje učiti.
Kahlina ističe kako ni jedan njegov proizvod ne ide van dok nije savršen te povlači paralelu s glazbom: - I glazbenik ne ide s pjesmom van dok nije sretan s tim što je odsvirao. To je to.
Na upit novinara o skupoći sirovine, proizvodnje, odgovara: – Dobro ste rekli, preživljava se. To naše malo tržište je, na žalost, problem, a onda i njegova slaba ekonomska moć.
O tome koji mu je konačni cilj, kakva čokolada, odgovara: – Uvijek krenem od toga što bih ja htio jesti. I na tome radim. Recimo, možeš biti inspiriran nekakvom tradicionalnom kuhinjom iz različitih dijelova svijeta, pa pokušavaš to implementirati na svoj način. Pokušavaš neke tradicionalno prihvaćene kombinacije okusa s čokoladom napraviti na novi, drugačiji način, nadograditi ih. Pokušavaš izaći iz okvira ne bi li sam sebe iznenadio i zadovolji, a pri tom vjeruješ da će i druge iznenaditi i zadovoljiti.
A kad je najpametnije jesti dobro čokoladu, prije, poslije objeda, recimo!? – Kad god vam paše. Moja je preporuka, jedite čokoladu kad ste u miru i na miru, kad nemate obaveza i kad se samo na to možete koncentrirati. Čuda se mogu desiti.
