Miru Ungara, zagrebačkog pjevača sa svjetskom karijerom, teško je ukalupiti, staviti u bilo kakav okvir tipičnosti, godina, generacija, granica... Godine se na njemu ne vide, on je vitalni 80-godišnjak koji putuje, pjeva, pleše (2011. sudjelovao je u “Plesu sa zvijezdama”) igra tenis i skija, voli internet.
Nedavno je četiri dana proveo u Moskvi na poziv 1. kanala Ruske televizije koji je radio specijalnu emisiju o životu njihove velike pjevačice Ljudmile Senčine.
Rusi ga pamte
- Ona je sa mnom 1976. godine na festivalu u Moskvi otpjevala duet, pjesmu koja se zove ‘Obećanje’. Bio sam tada tamo jedini strani gost, a pjesma je postala jako popularna i Rusi su je zapamtili. Znam i da oni pamte moje nastupe jer sam puno nastupao na tamošnjoj televiziji, vjerojatno više od drugih kolega iz ovih krajeva. Želio bih jednom tu pjesmu snimiti na hrvatskom - kaže Ungar kojem je posjet Rusiji bio mala stanka u intenzivnim pripremama za koncert u zagrebačkom kazalištu Komedija, na kojem će obilježiti 60 godina bogate karijere.
A da ga Rusi doista dobro pamte, uvjerio se i ovaj put u Moskvi.
- Istoga dana kada sam stigao, odlučio sam prošetati gradom pa sam otišao do Boljšoj teatra kako bih snimio kakvu zgodnu fotografiju. Vidio sam da se te večeri u Boljšoju održava proslava 80. godišnjice postojanja velikog baletno-folklornog ansambla Igor Moisejev. To je slavni ansambl, može se reći da je nešto poput našeg Lada. Karte su, dakako, bile rasprodane. Okrenuo sam se, kad me pokraj već zatvorene blagajne zaustavila jedna gospođa - prepričava Ungar. - Pitala me odakle sam, a kada sam rekao da sam iz Hrvatske, rekla je da sam joj poznat. Objasnio sam da je to možda zato što sam pjevač i nastupao sam često kod njih. Na to je ona rekla: ‘Pa, stvarno! Jeste li vi Miro Ungar?’ Bio sam, naravno, počašćen što me prepoznala.
Pjevač poliglota
Kada je gospođi objasnio da je došao radi gostovanja u emisiji o Ljudmili Senčinoj, odmah mu je odlučila dati ulaznicu i tako je mogao pogledati nastup ansambla.
- Da stvar bude bolja, sreo sam tamo i njihova slavnog pjevača Josifa Kobzona. Ima 80 godina, kao i ja, pa smo porazgovarali. Znamo se otprije jer je on gostovao u Zagrebu negdje 80-ih, a vidjeli smo se i u Moskvi - objašnjava Ungar. Priznaje kako osjeća neku vrstu nostalgije za vremenima kad je žario i palio Europom te bio jedna od najvećih stranih zvijezda u ondašnjem SSSR-u i DDR-u.
- Toliko dobronamjernu i zapaljenu publiku kao što je bila ona u Rusiji, nisam nigdje doživio, a nastupao sam posvuda - ističe taj pjevač za kojeg kažu da je osnivač prvog boy benda na našim prostorima, legendarnog sastava 4M, s kojim je već 1957. godine krenuo osvajati publiku izvan granica ondašnje Jugoslavije.
Tijekom karijere, osim na hrvatskom jeziku, Ungar je pjevao (i pjeva) na engleskom, francuskom, talijanskom, njemačkom, ruskom... Sve te jezike, dakako, govori, kako se i pristoji finom gospodinu koji je vidio svijeta, čovjeku s lijepim manirama, a opet neukočenom i duhovitom.
- Jedino na španjolskom od svjetskih jezika ne pjevam, premda sam u Čileu 1971. godine na jednom festivalu pjevao pjesmu ‘Svatko mora imati nekoga’, a zadnji refren sam pjevao na španjolskom ‘Todo el mundo quiere alguien’. Pobijedio sam - objašnjava i dodaje kroz smijeh - živim dugo pa sam naučio pet jezika i promijenio četiri supruge...
Četiri braka
Ungar sa svoja četiri braka drži jedan od rekorda na našoj estradi. Njegova četvrta supruga, Sara, mlađa je od njega 42 godine. Možda je u početku, kad se doznalo da pjevač ima toliko mlađu djevojku, a kasnije suprugu, njihova veza bila predmet šarolikih rasprava, no oni su sad već uhodan bračni par i kombinacija koja nikoga ne čudi. Mnogo je puta u razgovorima Ungar istaknuo da mu je Sara, s kojom se vjenčao na Havajima 2008. godine, vratila mladost i dala novu energiju.
- Pomoglo je to što je ona vrlo urbana žena, sjajno obrazovana, jaka je što se tiče računala i sve te moderne tehnologije, tako da mi je pomogla s tim, uputila me u svijet interneta, a da se nisam prepao tehnologije kao mnogi moji vršnjaci. Moja generacija nije baš u tome verzirana, mnogi ne znaju ništa o internetu, što je doista šteta jer se pritiskom na nekoliko tipki otvara cijeli jedan novi svijet. Eto, i ulaznice za moj koncert sada se prodaju i online, ali smo baš zbog starije generacije stavili i fizička mjesta gdje se mogu kupiti, u Tisak mediji, Kompasu i Aquarius Recordsu - tumači Miro Ungar.
Voli jazz
Šali se da je “duhovno zaostao”, i da je još poput djeteta.
- I to mi pomaže, sjajno se osjećam s mladima u društvu. I zbog toga sam pozvao i mlade ljude da mi se pridruže na koncertu. Tolja, Kedžo i Jacques, sva trojica su maheri naše glazbe i sretan sam što su se vrlo spremno odazvali da obogate proslavu godišnjice. Bit će tu i sjajna Hana Hegedušić, a priključit će nam se i moja sestra Vesna Vidović. Ona je imala lijepu karijeru, pjevala je s Mattom Collinsom dvije godine, snimila dvije ploče i završila karijeru još 1973. godine, no odlučila je sada zapjevati sa mnom - objašnjava.
Ungar obožava jazz. Tom je glazbom zapravo sve počelo još 1955. godine, kad je zgodni zagrebački dečko počeo intenzivno slušati Radio Luxemburg i Glas Amerike. Producent i voditelj na Glasu Amerike bio je kultni Willis Conover, jazz-producent i voditelj, koji je svojim specifičnim glasom, prekrasnim sonornim baritonom, izborom glazbe i intervjuima oduševljavao slušatelje širom svijeta, vodeći više od 40 godina emisiju o jazzu. Koliko je bio bitan za jazz, govori činjenica da je 2015. godine odlučeno da se njegovi programi digitaliziraju tako da ih i buduće generacije mogu poslušati i zaljubiti se u glazbu. Poput Mire Ungara, uz neki davni radio-prijamnik.
- Tako sam ja zapravo zavolio glazbu i zato ću na koncertu imati široku paletu pjesama. Pjevao sam doista raznolike stvari u karijeri. Počeo sam od Great American Songbooka, dakle američkog glazbenog kanona, najvećih pjesama njihove glazbe. Na plesnjacima sam 50-ih pjevao pjesme Georgea Gershwina i Colea Portera - objašnjava Ungar. - To su naši učitelji, od toga je sve počelo, to je utrlo put svemu onome čime se svi danas bavimo na estradi. Da nije bilo te muzike, danas ne bi bilo ni nas. Ponosan sam što sam pripadnik generacije koja je time počela i još se aktivno bavi tom glazbom.
I na koncertu 9. travnja Ungar će izvesti neke slavne jazz-standarde. Tu će ga pratiti i Walter Neugebauer i Josip Joe Meixner, slavni austrijski klavirist podrijetlom iz Siska, te Ungarov stari suradnik i prijatelj Damir Kukuruzović, najbolji gipsy jazz-glazbenik na našim prostorima.
Tijekom svojih 60 godina na sceni, koje su mu donijele mnoštvo nagrada i priznanja (pa i Porina za životno djelo), Ungar je doista prošao brojne faze i glazbene žanrove - surađivao je s Nikicom Kalogjerom i Alfijem Kabiljom, kasnije i s Đorđem Novkovićem...
Pod pseudonimom
- Ne mogu reći da mi i one ‘lakše’ pjesme nisu pomogle da se svidim određenom dijelu publike, jer je to bila popularna glazba. Kad sam se 1974. godine vratio iz Pariza, gdje sam proveo devet godina gradeći karijeru pod pseudonimom Tim Twinkleberry, i kad se trebalo održati na površini, pustio sam se tom valu zabavne glazbe koja je u tom trenutku bila popularna. Smatram da ona ima svoje mjesto u mojem opusu, čak sam jedno vrijeme stajao iza nje i vjerovao u nju, međutim, danas više nisam u tom filmu. Opet sam u 1960-ima, u zlatnim 1960-ima. Imam svoj bend, The golden 60’s revival band. I dakako, opet sam u jazzu. Danas, nakon svega što sam prošao i nakon svih mogućih ustupaka koje sam činio komercijali, mogu mirno pjevati samo ono što volim.
Zbog koncerta će odgoditi i odlazak u Novigrad. On i supruga Sara i dalje ljetne mjesece provode u tom istarskom gradu. Već četiri godine Ungar u Novigradu održava i sjajne koncerte, pjevajući hitove iz 60-ih ili one iz American Songbooka. Grad Novigrad mu je dodijelio čast i proglasio ga zaslužnim građaninom.
Djeca i unuci
Njegova djeca, Alan (iz braka s Terezom Kesovijom), Lana i Daniel (iz drugog braka sa suprugom Danielom) nisu naslijedila glazbene gene (iako je Alan kao dijete s njim pjevao pjesmu “Al’ tata, ti me voliš”). Od troje unuka - Mile (26), Martina (19) i Lare (16), samo je Martin zainteresiran za glazbu.
- No, on je reper. Piše sjajne tekstove i mislim da bi uskoro mogao i nešto ozbiljnije snimiti- kaže ponosni djed.
Iako je u svojoj karijeri prošao i uspone i padove, imao i teških trenutaka, emotivnih i financijskih, reći će da nema smisla žaliti.
- Možemo mi žaliti za nečim koliko god hoćemo, ali ja sam sklon vjerovati u sudbinu, jer ako sam na jednoj strani nešto izgubio, na drugoj sam dobio pa se postigne ravnoteža. Oduvijek sam vjerovao u intuiciju - govori glazbenik. - Moglo je, naravno, biti bolje ili više da sam bio spremniji na neke kompromise. Recimo, da sam ostao u Parizu nakon 1974. godine, ali pod drugim imenom, jer nisam vjerovao u ime Tim Twinkleberry pod kojim sam snimao ploče, koje mi je bilo nametnuto, možda bi bilo drukčije. A kad sam se razveo od Tereze Kesovije, što je bilo jako stresno, i kada sam trebao odlučiti što ću dalje, hoću li ostati u Parizu ili ne, to me ime dodatno frustriralo. Nisam se mogao prisiliti da odbacim 10 godina karijere sa 4M, koje sam imao prije no što sam snimio prvu ploču u Francuskoj. Moja je ideja bila da budem Mark Ungar jer Miro je u francuskom slengu Ćoravac, i da su to prihvatili, možda bih i ostao, ali... No, sada je sve to nevažno. Ima tih ‘da sam možda’ još, no nema smisla govoriti o tome. Ne žalim ni za čim. Dobro mi je.
Mladoliki izgled Ungar pripisuje genetici (majka mu je doživjela 97 godina) i aktivnosti, ali ne skriva da je veliki gurman.
- Volim jesti, često i pretjeram. Volim popiti čašu dobrog vina, mislim da se i razumijem u vina. Bilo bi sramotno da kao netko tko je toliko živio u Francuskoj i sada živi u Istri koja ima toliko dobrih vina, ne znam što je kvalitetno, što vrijedi - kaže glazbenik.
Sportski aktivan
Redovito igra tenis, ima prijatelje svojih godina s kojima se bori s reketima. Igrao je lani u našoj veteranskoj reprezentaciji na SP-u 75+ u Umagu.
- Skijam, također. No, ove godine sam se spustio samo tri, četiri puta. Ne želim da mi nešto pokvari obilježavanje godišnjice - kaže kroz smijeh.
Veseli se koncertu jer zna da će njegova publika dobiti nešto što im nitko na našoj estradi ne može pružiti. Pravi će šmekeri, kaže, doći na svoje.