Petak trinaesti Zadranin Den Eror pamtiti će kao osobito sretan dan, tad je stao na - Mount Everest. Prošlog petka u jutro, u pet i trideset po lokalnom vremenu, popeo se na 8849 metara visok najviši vrh svijeta.
"Uspon nije bio nimalo lak, ali to je nešto za što se pripremaš i fizički i psihički, znaš što te čeka, i spreman si puno toga izdržati", komentira u telefonskom razgovoru. Zatekli smo ga u mjestu Namche Bazaar, u himalajskoj Kumbu regiji, na putu za Luklu, mjesta otkuda će avionom natrag za Katmandu i za Hrvatsku.
Do Himalaje je stigao - preko Velebita. Porijeklom je Ličanin, Erori su s Debelog brda pored Krbavskog polja. "Ime Den dao mi je otac, po strip junaku", smije se.
Otac ga je, na neki način, i inficirao planinama.
"Ćaća me uvijek vukao u brda, u to doba, k'o malen dječak nisam za planine imao ni volju nit' želju, ali išao sam s njim po Velebitu."
Trenirao u Paklenici
S osamnaest je počeo trenirati slobodno penjanje, uglavnom u Paklenici.
"Potom sam krenuo planinariti izvan Hrvatske. Krenuo sam s Kilimandžarom, pa kad sam se popeo na vrh Afrike gledao sam što ću dalje…, popeo na se vrh Europe. Otišao sam i na Matterhorn", pripovijeda.
Matterhorn je tehnički zahtijevan. "Bilježi i puno veću smrtnost nego Mount Everest. Nakon što sam se popeo na Matterhorn odlučio sam ići i na Mount Everest."
Neopterećen datumima i striktnim planovima, ali posvećen treninzima, za razgovora se nije mogao sjetiti ni kad je točno popeo Matterhorn. "Bilo je to lani, ne znam koji je mjesec bio, možda kolovoz, ima negdje na Instagramu…", kaže Eror koji se popeo i na Aconcaguau.
Kako je bilo na usponu na Everest, kako je protekao završni uspon?
"Everest je težak zbog visine, zbog nedostatka kisika. Na oko 8000 metara skinuo sam masku za disanje, zanimalo me koliko bih mogao izdržati, za čas mi je jako pao kisik, oksimetar je pokazivao loše brojke … Masku sam imao od visinskog kampa 3, od 7200 metara na više.
Bilo je dosta teško, ima dosta penjača koji ne uspiju doći do vrha.
Najtežih 30 metara
Mene je, recimo, bilo strah da mi se maska s kisikom ne zaledi, jer sliniš u nju, a ako ti se zaledi gore gotov si … Kad dođeš na tzv. 'fake summit', tridesetak metara ispod samog vrha, tek onda kreće puhati 'pravi' vjetar, i tek onda vidiš što još moraš preći."
Na vrhu je proveo dvadesetak minuta.
"Kad izbiješ na tzv. lažni vrh, malo ispod Mount Everesta, onda tek i vidiš sami vrh, tamo su tri-četiri serpentine, nagib i na kraju vrh, tu čovjeka obuzmu emocije. Ispred mene je bilo sedam, osam ljudi, pa zadnjih desetak metara uspona ideš jako usporeno, možda i deset minuta, uspuhan si, dođeš gore a njih se pet fotografira na vrhu, okolo je sve poprilično strmo, moraš sačekati da se ljudi maknu, staneš konačno gore, napraviš par fotografija i moraš dalje…"
Den Eror u Zadru je završio pomorsku školu, neko vrijeme plovio, pa otišao na studij u Dubrovnik. "Radio sam na kruzerima, na tankerskoj plovidbi … svašta probao.", kaže.
Inženjer brodogradnje, zadnjih pet godina proveo je radeći kao kapetan stroja na tunolovcu Diega Miletića. Tune je lovio u vodama Ekvadora gdje Miletić, jedan od većih tunolovaca, ima četiri broda.
Everest traži fizičku spremnosti i novac. "Sam uspon me koštao 36 000 dolara, što je najjeftinije što sam mogao naći. Neke agencije naplaćuju i do 100 000 dolara, no ne znači da za taj novac penjači dobiju bitno više od onoga što sam ja dobio."
Eror se penjao u organizaciji Asian Trekking, jedne od najstarijih agencija u Nepalu.
"Razlike nisu u sigurnosti, već u komociji. U baznom logoru, otkuda kreću ekspedicije za Everest, cijelu je penjačku sezonu puno ljudi, jer bazni je logor točka do koje idu mnoge planinarske ture. U šatorima skupljih agencija imaš aparat za kavu, fotelje, a u našem šatoru pila se instant kava i imali smo plastične stolice. To su te razlike … One nisu suštinske.“
Komentira ovogodišnju penjačku sezonu na Mount Everestu: "Ove godine je puno bolje vrijeme za uspone, lani su imali dobro vrijeme bitno kraći broj dana u nizu. Ove godine su konopi postavljeni 9.5., a već dan iza toga, 10.5. se moglo penjati, vrijeme je bilo povoljno. Dobro će vrijeme biti, kažu devet, deset dana u nizu, od 10. do 19.", govori Eror.
To, za očekivati je, znači i bitno manje gužve pri vrhu, jer se 319 penjača, koliko ih je ove godine od nepalskih vlasti dobilo dozvolu za uspon, može rasporediti u dužem periodu negoli je bio slučaj lani.
Pomorac je, ali brda su mu draža
Eror je na završni uspon išao za prvih dana lijepa vremena. "Agencija s kojom sam išao ove je godine imala nas 13 penjača, podijelila nas je u dvije grupe, jaču i slabiju. Ja sam bio u jačoj, skupa s jednim Poljakom i dvije penjačice iz Nepala i Indije. Indijka je namjeravala popeti se bez boce s kisikom, ali nije uspjela. Došla je stotinjak metara od vrha i dalje nije mogla."
More ili brda, što ga više privlači?
"Uvijek bih prije išao u brda negoli na more, jer sam pomorac i more mi je vezano uz posao …", kaže zadovoljno Eror.
Osim penjanja bavi se i paraglidingom. Član je paragliding kluba Fobos iz Gospića.