Dinamo, Barcelona, Sporting Gijón, HSV, Las Palmas, Milan, Standard Liége, Heerenveen, Birmingham i Reading. To su bile stanice na nogometnom putu Alena Halilovića prije no što je odlučio obući dres Rijeke. Izgubljeni sin hrvatskog nogometa u ljeto 2014. otišao je iz Zagreba i narednih osam godina lutao Europom tražeći klub u kojem će demonstrirati svu raskoš svog talenta.
Vrijeme je proletjelo, a njegova potraga pokazala se bezuspješnom. Domovinu je napustio kao tinejdžer sa statusom jednog od najperspektivnijih igrača generacije, a vraća se kao razočarani 26-godišnjak koji lovi posljednji vagon u smjeru oživljavanja karijere.
Trebao je biti "hrvatski Messi"
Halilović je jednu od svojih najboljih utakmica u Dinamovom dresu odigrao upravo protiv Rijeke. Krajem veljače 2014., Rijeka je na Kantridi vodila protiv "modrih" do 63. minute, a tada je mladi ofenzivac u samo dvije minute izveo show. Najprije je iskoristio Čopovu povratnu loptu i s vrha kaznenog prostora zabio za 2-1, da bi u 65. minuti rasparao rašlje Vargićeva gola i izjednačio rezultat.
"Evo zašto ga žele europski klubovi", euforično je vikao komentator prijenosa. I bio je u pravu. Za "hrvatskim Messijem" ludovalo je pola Europe, a na kraju te sezone prešao je u Barcelonu za pet milijuna eura.
Euforija je, međutim, ubrzo splasnula.
Katalonski ga je klub najprije poslao na posudbu u Sporting Gijón, a tamo je u 36 utakmica La Lige postigao tri pogotka i upisao pet asistencija. U ljeto 2016. iz Barcelone je prešao u HSV gdje je, po mnogima, počeo sunovrat njegove karijere. U Bundesligi je skupio svega šest nastupa, nije se uspio izboriti za mjesto u momčadi i utakmice je nerijetko gledao s tribina.
Potpuna marginalizacija
Situacija koja najbolje ilustrira tadašnji status dogodila se po završetku utakmice HSV-a i Borussije Dortmund. Bivši hrvatski reprezentativac sišao je s tribina sa željom da se javi suigračima, ali u tome ga je zaustavio djelatnik osiguranja.
"Tko si ti?", upitao ga je zaštitar, a Halilović mu je pokušao objasniti da je igrač domaćeg kluba.
"Poznajem sve igrače HSV-a, ne znam tko si ti", inzistirao je redar i zabranio mu ulazak u svlačionicu. Tek nakon intervencije press službe, Haliloviću je dopušteno da pozdravi momčadske kolege. Bila je to neslužbena potvrda njegove potpune marginalizacije u klubu. HSV je te sezone igrao očajno i borio se za opstanak među njemačkom elitom. Sezonu su završili su na 14. mjestu Bundeslige sa 16 poraza i gol razlikom 33-61. Jedan bod dijelio ih je od zone ispadanja, ali ni u takvoj sezoni za Halilovića nije bilo mjesta.
Nakon toga selio je od Kanara, preko Lombardije, Valonije i Frizije, do Ujedinjenog Kraljevstva. Nosio je dresove Las Palmasa, Milana, Standarda, Heerenveena, Birminghama i Readinga, ali nigdje nije ostavio trag. Na Rujevicu stiže kao slobodan igrač nakon što Reading nije bio zainteresiran za nastavak suradnje. U prošloj sezoni Championshipa nastupio je u 12 utakmica i pritom zabio jedan gol i pridodao dvije asistencije.
Priča o njegovom neuspjehu na najvišoj razini s vremenom je postala jedan od većih misterija hrvatskog nogometa. Brojni stručnjaci govorili su o toj temi, a mediji su proizveli kartice i kartice tekstova baveći se potencijalnim uzrocima "nestanka" igrača kojeg je britanski Sky Sports svojevremeno prozvao najvećim talentom Europe u kategoriji do 21 godine. Što mu se dogodilo? Briljirao je u mlađim kategorijama. Bio je sjajan tehničar, imao "messijevsku" lijevu nogu, kontrolu lopte, dribling, pregled igre... Imao je sve predispozicije da zasja u svom punom sjaju, ali to se nikad nije dogodilo.
Jedno od zanimljivijih objašnjenja zašto je tome tako dao je Romeo Jozak. Bivši direktor Dinamove omladinske škole dubinski je analizirao Halilovićev problem stavljajući fokus na "biokemijske procese i genetsku uvjetovanost njegove nogometne ličnosti".
- Adrenalinska pumpa reagira u podsvjesnim okolnostima ekstremnih pokreta, a nogomet na vrhunskom nivou čine ekstremni pokreti, ekstremni pritisak, ekstremna motorika, ekstremni sprint i ekstremni dueli. U tim okolnostima, u tih zadnjih pet posto gdje se aktivira adrenalinska ili noradrenalinska pumpa, on to genetski nema u sebi - tumačio je Jozak svojevremeno u podcastu.
Pojačanja za nula eura
Kad se Halilović suočio s velikim pritiskom, dodao je, iznevjerio je očekivanja.
- Tamo gdje je trebalo napraviti tih pet do deset posto podsvjesne reakcije, da ne skoči u zrak kao zec, da se ne makne iz duela, da primi loptu s dva igrača na leđima, njegov podsvjesni motorički mehanizam ga je malo-pomalo udaljio od ekstremnih situacija i pritiska. On karakterno nije taj. Da pojednostavnim, Alen Halilović se ne baca na glavu.
Priliku da razuvjeri Jozaka, ali i cijelu vojsku kritičara, Halilović će ove sezone imati u HNL-u. Klub s Kvarnera radi odličan posao tijekom prijelaznog roka i slaže respektabilnu momčad za sljedeću sezonu. Damir Mišković i Robert Palikuća prethodno su besplatno doveli Vrančića, Mitrovića, Pavlovića i Alvareza.
Može li Halilović biti ključan kotačić u novosezonskom projektu? Može li povezati riječke linije, pomoći klubu u borbi s Dinamom i Hajdukom, te ga učiniti konkurentnim na europskom frontu? Ako u tome uspije, mogao bi, u sportskom smislu, uskrsnuti poput feniksa i režirati spektakularni "plot twist" svoje nogometne priče.