Iako je ovoga ljeta tek napunila 18 godina, nazivaju je vladaricom hrvatskog stolnog tenisa, a otkad je prije dvije godine operirala tumor, jača je nego ikad. Dok većina njenih vršnjakinja razmišlja o maturalcu, ona se već odselila iz roditeljskog doma i živi u Düsseldorfu, a od ove sezone igra u jednoj od najjačih europskih liga.
Hana Arapović još je u proljeće, iako nominalno juniorka, na prvenstvu Hrvatske osvojila čak tri zlatne medalje. Postala je prvakinja Hrvatske u pojedinačnoj konkurenciji, kao i onoj u paru, odnosno "miksu" ili mješovitom paru. Nezaustavljiva Zagrepčanka prošlog je mjeseca postigla još jedan izniman uspjeh jer je osvojila europski juniorski Top 10 turnir u Toursu.
Njeno preseljenje u drugu državu su duže godina planirali jer u Hrvatskoj nema dovoljno dobre grupe za trening. No, zbog pandemije je to bilo malo odgođeno. U prvim mjesecima nakon odlaska od kuće bilo joj je teško, kaže, ali i uzbudljivo. Sada se već potpuno naviknula na svoj novi život. Prvo je bila u Linzu, a sad je u Düsseldorfu u Njemačkoj.
Ovoj ambicioznoj djevojci putovanja po svijetu nisu strana. Od jedanaeste godine sudjeluje u kampovima namijenjenima najperspektivnijim mladim igračicama svijeta koji se odvijaju po europskim i azijskim gradovima. Trenutačno igra za jedan od najjačih ženskih klubova Europe. Poznata je po svojem sigurnom i snažnom backhand udarcu blizu stola.
Puno odricanja
- Ponosna sam, naravno, na sve što sam postigla i to mi daje motivaciju za dalje. Mislim da su mi takve uspjehe donijeli upornost i brojni treninzi. Tu je još i rad sa sportskim psihologom i kondicijskim trenerom, a bitno je i što mi tata radi dobre planove natjecanja i treninga - govori nam Hana, koja ima jake stolnoteniske gene. Tata joj je trener, majka je bila igračica, a djed je bio sudac, pa nije bilo veliko iznenađenje kad su se ona i starija sestra Darija zainteresirale za isti sport.
Njezin otac Darko je zapravo inženjer strojarstva, ali se bavio i stolnim tenisom. Sad se skroz posvetio stolnom tenisu i trener je u klubu Mladost, gdje i Hana trenira kad je u Zagrebu.
- U početku nisam bila u klubu u kojem je on bio trener, nego sam tamo prešla tek s 11 godina. Od tada, kad god mijenjamo klubove, idemo zajedno. Nekad se malo posvađamo, ali nikad strašno - priča nam kroz smijeh.
Povučena i mirna Hana stolni tenis je počela trenirati već sa šest godina. To je bio prvi sport koji je probala i nepovratno se zaljubila. Odmah se vidjelo da ima talenta.
S jedanaest godina sve je postalo ozbiljnije.
Školu nikad nije zapostavljala, ali mnogo puta joj nije bilo lako gurati na dva paralelna kolosijeka. Prvu godinu srednje škole išla je u Sportsku gimnaziju i priznaje da joj je to bilo jako naporno jer često nije mogla pohađati nastavu.
- Mama mi je uvijek puno pomagala oko škole. Kad nisam mogla ići, ona bi mi objašnjavala sve što su radili. A kad sam bila u Zagrebu, dan bi mi izgledao ovako: ujutro bih otišla u školu ili nekad na trening pa onda u školu, poslije škole bi otišla na trening s tatom od 15 do 18 sati, a kad bih došla doma, radila bih zadaću i učila ako sam bila u nekom zaostatku s gradivom - prisjeća se Hana, koja je zbog ljubavi prema stolnom tenisu uvijek bila spremna na odricanja.
No, obrazovanje joj je i dalje iznimno važno. Kad maturira, planira i upisati fakultet, iako još dvoji koji.
Nije joj bilo lako ni održavati prijateljstva iz škole jer je imala previše obaveza, ali zato ima mnogo prijatelja iz svijeta stolnog tenisa.
Srećom, dobroćudni
Tijekom karantene zbog koronavirusa za Europsko prvenstvo se pripremala igrajući s robotom za ispucavanje loptica u obiteljskoj garaži, pa joj je činjenica da nakon silnog truda neće moći nastupiti zbog operacije teško padala. Naime, budući da njen tata ima web shop sa stolnoteniskom opremom, zbog nemogućnosti odlaska u dvoranu došli su na ideju da postave jedan stol u garaži. Postavili su i taraflex (pod za stolni tenis) i posudili od kluba robota koji baca loptice. Dnevno bi Hana u obiteljskoj garaži udarila i pet tisuća loptica.
- Čuo sam da je i Bill Gates krenuo iz garaže, pa pogledajte dokle je dogurao - pričao je tada kroz smijeh njezin tata, ponosan na svoju upornu kćer.
Jedino vrijeme kad je imala pauzu od treninga bilo je prije dvije godine, kad ju je zaustavio tumor jajnika veličine ragbi lopte. Sasvim slučajno je otkrila da je bolesna na pregledu na koji je došla zbog višemjesečnih bolova u leđima.
- Bila sam šokirana kad sam doznala da sam teško bolesna. Rasplakala sam se, najviše zbog straha da više neću moći trenirati. Sad kad gledam na to, i nije tako strašno - prisjeća se hrabra Hana.
Hana je operirana četiri dana nakon dobivanja dijagnoze, a iako je u bolnici trebala biti 12 dana, izašla je nakon sedam.
Srećom, tumor je bio dobroćudan i do sada se potpuno oporavila. Nedugo nakon toga pokazala je svoj pobjednički duh osvojivši brončanu medalju u kategoriji do 21 godinu na međunarodnom turniru Zagreb Open.
Tri godine starija sestra Daria igra 1. Hrvatsku ligu, a kad nađu vremena, treniraju zajedno. Igrale su parove prije nekoliko godina na prvenstvu Hrvatske i bile su treće.
Pomoć Zaklade
Hana je na svom putu do uspjeha imala i pomoć Zaklade Marina Čilić. Stipendija koju je od njih dobila puno joj je financijski pomogla jer su dodatnim novcem mogli platiti kondicijskog trenera, dodatke prehrani i pripreme prije natjecanja.
Zaklada već godinama uspješno stipendira mlade glazbenike i sportaše. Upravo traje proces prijave za petu generaciju stipendista, a kriteriji za odabir kandidata su ostvareni rezultati, socioekonomski status, ocjene u školi i motivacijsko pismo.
U prijašnjim generacijama stipendista su, uz Hanu, iznimna imena. Primjerice, Zrinka Ljutić, nositeljica hrvatske zastave na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu i Luka Ban, koji je osvojio brončanu medalju na Mediteranskim igrama u badmintonu također igrajući u paru.