Jutrošnje izdanje emisije "Dobro jutro, Hrvatska" brojne je podsjetilo na scenu iz "Titanica". Doduše, ovdje nije bilo potopa, ali se dogodio potres koji je zatresao cijeli HRT-ov studio. Kao i glazbenici u filmu o najpoznatijem brodu na svijetu, ni pijanist Vitomir Ivanjek (51), gost u emisiji, nije dao da ga nepogoda omete u sviranju.
Tonska proba za "Dobro jutro, Hrvatska" počela je već u pet sati i trideset minuta, sat vremena prije prvog potresa koji je imao epicentar pet kilometara od Petrinje.
- Prvo što sam zamijetio nakon dolaska u studio bili su brojni reflektori postavljeni na stropu. Nevjerojatno je da sam pomislio 'bogzna kako je ovdje bilo kada je bio potres' - priča nam pijanist Vitomir Ivanjek.
- Htio sam čak i pitati voditelje kako je izgledao potres sa svom tom opremom uokolo, no ipak sam šutio. I onda se prvi put zatreslo! Dobro da ih nisam ništa pitao jer bi ispalo da sam zacoprao - kaže Ivanjek.
Pandemijski valcer
Emisija je počela, a on je znao da jedan potres najčešće znači još njih barem nekoliko.
- Razmislio sam o tome što ću ako se ponovno počne tresti, pa zaključio da ću nastaviti svirati i paziti samo na to da se slučajno ne dogodi da reflektor padne na mene - kaže. Tako je i bilo, u sedam sati i 50 minuta počeo je još jedan potres, čuo se zveket i osjetilo podrhtavanje. Vitomir je svirao "Božićni valcer".
- Ostao sam koncentriran na izvedbu. Profesionalac sam, trudim se uvijek do kraja i kvalitetno napraviti ono što dogovorim. Rekao sam si: što bude, bit će - kaže Ivanjek.
Nakon snimanja počeli su brojni pozivi obitelji i prijatelja, koji su mu javili da svi portali pišu o njegovoj izvedbi i uspoređuju ju s "Titanicom".
- Moje je da sviram i to što bolje odradim. Ipak tu emisiju gleda cijela Hrvatska, pa i ljudi u inozemstvu. Htio sam što kvalitetnije odsvirati. Nepogode tu ne mogu ništa - govori.
Ivanjek kao samostalni umjetnik iza sebe ima 25 godina rada. Nikada mu se, kaže, nije dogodila ovakva situacija, no ipak pamti jedan koncert koji ga je itekako iznenadio.
- Usred svega je nestalo struje, a radilo se o večernjem koncertu. U dvorani je nastao potpuni mrak, a ja sam nastavio svirati. To je trajalo možda minutu. Neki bi možda prekinuli izvedbu, ali ja nisam. Doživljaj je bio čudesan, a aplauz još čudesniji - sjeća se.
Ivanjek, osim klavira, svira i orgulje, ali i sklada. Njegov glazbeni stil je klasika, no često ju prezentira na način koji je zanimljiv i široj publici.
- Često napravim koncertne parafraze; uzmem neku temu koja je svima poznata, pa ju razrađujem u nekom svojem stilu - objašnjava. Vodi i tri zbora: Zagrebačke anđele, Agram angelse te Iblerovce 77+.
- Zagrebački anđeli su dječji zbor, a u Agram angelsima pjevaju njihovi roditelji i prijatelji. Iblerovci su, pak, zbor treće generacije, najmlađi član ima 77 godina. Dok su probe bile dozvoljene, pjevali smo, prema svim uputama i mjerama, no sada smo na pauzi - priča nam.
Gadna godina
Ova je godina za njega, kao i za većinu drugih umjetnika, bila prilično izazovna.
- Umjetnost kao takva trpi. Sve je reducirano, ljudi nemaju posao. Ne samo da nema koncerata na kojima sam navikao svirati nego ni manjih kulturnih događaja poput promocija knjiga ili izložbi, koje su također važne za glazbenike - govori.
Ovih je blagdana imao samo jedan božićni koncert, dogodio se 19. prosinca u Kulturnom centru Osijek.
- Uživo ga je prenosio Radio Osijek, a postoji i videosnimka koju je moguće naći na stranicama KC-a Osijek. Bio je to moj prvi nastup u Osijeku dotad, zbog čega mi je bilo posebno drago što je prošao tako dobro. Publike je bilo malo, ali je aplauz bio takav da mi se činilo da je četiri puta jači nego što to biva inače - zaključuje Ivanjek.