NAJVEĆE ŽRTVE SP-a

Sagradili su im stadione, a danas Mundijalu ne mogu ni prići: ‘Znate li koliko novca imam u džepu?

 Mariana Suarez/Afp
Oni najsretniji uspjeli su kupiti mali broj ulaznica za utakmice koje su puštene u prodaju za samo 40 rijala

Radnici koji su stigli iz nekih od najsiromašnijih zemalja svijeta u Katar i pomogli u izgradnji stadiona vrijednih više milijardi dolara, prisiljeni su Svjetsko prvenstvo gledati daleko od luksuznih hotela u Dohi i prostranih novih stadiona, piše Associated Press.

Skupljaju se na igralištu za kriket na pješčanoj periferiji grada kako bi uživali u turniru koji su uvelike i stvorili. Za razliku od službene navijačke zone u Dohi, ovdje nema piva od 14 dolara i stranih turista. Iz radničke publike koja pokreće Katar izviruje pokoji nogometni dres, a jedine opcije za hranu su im indijske grickalice pržene u ulju.

Tretman radnika koji su migrirali u Katar bila je kontroverzna uvertira ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva, jer se suočavaju s niskim plaćama, negostoljubivim smještajem i dugim radnim vremenom na velikim vrućinama. Unatoč tome, u petak navečer dok je Nizozemska igrala protiv Ekvadora, tribine na stadionu za kriket bile su pune radnika koji su uživali u svom jedinom slobodnom danu u tjednu.

Oni najsretniji uspjeli su kupiti mali broj ulaznica za utakmice koje su puštene u prodaju za samo 40 rijala, osmišljene kao jeftina kategorija ulaznica za stanovnike Katara. Za one koji su ne mogu priuštiti odlazak na blještave stadione, veliki ekrani u četvrti radnih logora postali su jedina opcija za praćenje turnira.

- Tko si može priuštiti odlazak? Imam 400 rijala u džepu (nešto više od 100 eura), rekao je Anmol Singh koji trenutno radi kao električar. Ostatak svoje plaće od 600 eura šalje svojoj obitelji u istočnu Indiju, jer kako kaže, radi samo da bi njima dao sve

image
Jam Sta Rosa/Afp
.

Iako su niske prema zapadnim standardima, plaće radnika koji su migrirali u Katar i kod bogatih šeika u Perzijskom zaljevu često premašuju ono što bi mogli zaraditi kod kuće i služe kao spas za njihove obitelji u Indiji, Nepalu, Pakistanu i Šri Lanki.

Kaplana Pahadi, 21-godišnja čistačica iz Nepala, prošetala je prepunim stadionom za kriket odjevena u katarski dres, šal i kapu. Preselila je u Dohu prije više od četiri godine kako bi platila troškove liječenja za svoju majku, koja je razvila srčane probleme nakon smrti njenog oca.

- Uvijek je bolesna, želim joj pomoći, rekla je zabrinuto.

Tijekom poluvremena, reflektorima osvijetljen stadion pretvorio se u zabavu s glazbom i plesom. Mnogi su izvadili mobitele kako bi snimili ovaj doživljaj euforije i pravi predah od njihove svakodnevice.

- Ovo su ljudi iz tvrtki koje rade težak posao, ali bilo kakav posao je dobar, rekao je Imtiaz Malik iz Pakistana i pokazao prema gomili muškaraca. Trenutačno je zaposlen u informatičkom području, ali mu nedostaje obitelj i volio bi da češće može čuti njihov glas. Unatoč tome, Katar je postao i njegov dom.

image
David Gannon/Afp

Katar je zbog Svjetskog prvenstva morao revidirati svoj sustav rada, pa su ukinuli sustav kafala koji je povezivao radničke vize s njihovim poslovima i odredili minimalnu mjesečnu plaću u iznosu od tisuću rijala. Ipak, grupe za zaštitu ljudskih prava tvrde kako je potrebno učiniti još više jer se radnici suočavaju s kašnjenjem plaća i nagomilavanjem dugova zbog toga što su primorani platiti visoke naknade za zapošljavanje, kako bi uopće dobili posao.

Imran Khan iz Kalkute u Indiji, rekao je da mnogi mladići u njegovom rodnom gradu sanjaju o radu u Kataru. Ostavio je roditelje i braću kako bi se zaposlio u ugostiteljstvu tijekom Svjetskog prvenstva, ali posao tek treba pronaći.

- Konkurencija je žestoka i još je teže pronaći posao dok je turnir u tijeku, objasnio je i nadodao kako u međuvremenu dane provodi gledajući utakmice na velikim ekranima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2024 20:19