"Koliko puta sam pomislila na samoubojstvo, nemate pojma... Brak mi propada, izgubila sam osmijeh i smisao za humor. U društvu se ne znam ponašati, hodam gradom obučena ko beskućnik, samo što ne smrdim. Propadam zatvorena u kući bez života koji prolazi pored mene. Ali onda se sjetim da je njemu teže nego meni. Vidi svojeg mlađeg brata kako trči, igra se. I on to sve želi, a ne može tražiti. Ne smije se, ne plače, osim u velikoj buci, ne hoda, ne stoji, ne sjedi, ne jede - samostalno ništa. Gledati zdravo dijete kako se razvija i raste i gledati bolesno dijete - teško je. A voliš ih oboje jednako."
Potresni je to post koji je prije nekog vremena na Facebook grupi "Podrška roditeljima njegovateljima i njegovateljima" objavila Jasmina Domšić,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....