'POLUSESTRA MI JE OTELA DEČKA, A JA NJOJ NJEZINU KĆERKICU IZ TE VEZE' Anjina ispovijest o nevjerojatnom raskolu u jednoj obitelji iz Zagreba

Smrt je nešto s čime se nikad nije lako pomiriti, a ja sam se s njome prečesto susretala. Moja je majka umrla kad mi je bilo svega pet godina. Slabo je se sjećam, no lijepa su sva sjećanja vezana uz nju. Moj je otac jako patio zbog tog gubitka. Tako mi je barem rekla baka, jer i taj je dio u mom sjećanju bio izbrisan.

Pretpostavljam da se moj otac ponovno oženio već nakon godinu dana zato što sam ja bila tako mala. Dora, žena s kojom se vjenčao, izgubila je muža u prometnoj nesreći i također je imala djevojčicu, dvije godine mlađu od mene. Tada sam bila još suviše mala da bih shvaćala što se događa. Jedino sam znala da baka odlazi iz našeg stana, a da se neka nepoznata žena sa svojom kćeri useljava. Kako se Dora trudila biti ljubazna prema meni, cijeli taj aranžman činio se savršenim.

'Polusestri sam obećala da će se uvijek osjećati voljeno'

No, na žalost, nije bilo tako. Tea, moja četverogodišnja polusestra, bila je nemoguće dijete. Činjenica da je njezina majka svoju ljubav sada morala još i dijeliti, samo je pogoršavala situaciju. Kako moj otac pak nije bio čovjek koji je pokazivao osjećaje, Tea je ostala kratkih rukava. Dok sam ja s Dorom dobila brižnu majku, Tea je od svog novog oca dobivala vrlo malo.

Odrastajući i sve više uviđajući što se u našoj obitelji događa, nastojala sam biti što ljubaznija prema Tei. No njoj to kao da nije bilo nimalo važno. Zaokupljena jedino sobom, uvijek je radila samo ono što je njoj odgovaralo.

A tada se njezina majka razboljela. Isprva nismo znale što se točno događa. Meni je bilo jedanaest i jedino sam po očevu izrazu lica, kad bi se vraćao iz bolnice, naslućivala da je riječ o nečemu vrlo ozbiljnom. Konačno nas je jednoga dana pozvao na razgovor i uz bakinu pomoć pokušao nam sve objasniti. Dora je imala leukemiju.

Iako su liječnici davali sve od sebe da joj spase život, u to vrijeme to je bilo gotovo nemoguće. Meni je to bilo teško shvatiti, devetogodišnjoj Tei nemoguće. Neprekidno je ispitivala kad će se njezina mama vratiti kući. Sve dok joj jednoga dana moj otac nije dopustio da je posjeti u bolnici. Tada se dijete, vidjevši svoju bolesnu majku, konačno uvjerilo da moj otac nije lagao kad je govorio o ozbiljnosti stanja.

Dora je preklinjala Teu da bude dobra i da dopusti tati, baki i meni da je volimo. Kad sam čula taj razgovor, oči su mi se ispunile suzama. Dora je uvijek bila dobra prema meni i voljela me poput prave majke, a nikako joj nisam mogla pomoći, zaključila sam gušeći se u suzama. Ali mogla sam pomoći njezinoj kćeri. Toga sam dana čvrsto odlučila da će se Tea uvijek osjećati voljenom.

Bio je to zadatak koji nije uvijek bilo lako ispuniti. Nakon Dorine smrti Tea je postala još svojeglavija i hirovitija. Što je vrijeme više prolazilo, to mi je jasnija postajala Dorina molba upućena Tei da nam dopusti da je volimo. Ma koliko sam se trudila, Tea mi nije dopuštala da joj se približim.

Otac nije mogao prihvatiti buntovnu narav tinejdžerke

Otac mi je pritom bio od male pomoći, a s vremenom sam se sve manje mogla osloniti i na baku. Oboljela od artritisa, sve je češće spominjala starački dom. Mislim da je pravi razlog za njezin odlazak ipak bilo to što joj je bilo prenaporno živjeti pod istim krovom s dvije tinejdžerke.

Kad nas je baka napustila, preuzela sam odgovornost za cijelo kućanstvo, kao i brigu o ocu i Tei. Iskreno govoreći, ni jedno ni drugo nije bilo lako. Moj otac nikako nije mogao prihvatiti Teinu buntovnu narav, a ona se pak nije ni trudila ugoditi nikome osim sebi. Nikako nije mogla shvatiti da sam joj ja potpuna suprotnost.

'Moraš se malo opustiti, Anja. Sigurna sam da će ti to silno učenje jednoga dana samo naškoditi', govorila je kad god bih je pokušala urazumiti.

Bilo mi je jasno da nema svrhe dalje s njom raspravljati. Svaki naš razgovor ionako bi završavao tako da bi mi Tea predbacila kako sam dosadna. A to mi je, iskreno rečeno, već dosadilo slušati.

Osim toga, Tea je imala još jednu osobinu s kojom se bilo teško pomiriti. Kad god bi me netko od mojih prijatelja posjetio kod kuće, smjesta bi preuzimala glavnu riječ. Ponekad bi svojim ponašanjem sve pokvarila i prijatelji bi me odbijali ponovno posjetiti. Isto se događalo i s mojim mladićima. Često se znalo dogoditi da dečko prvi put dođe po mene, a sljedeći put izvede van Teu. Pokušala sam sebe uvjeriti da mi to ne smeta i da ionako nemam vremena za izlaske, ali mi je smetalo. Pogotovo kad je u naš život ušao Dino.

Dolazak kućanice Mandice svima je promijenio živote

Jednog popodneva moj se otac vratio kući s viješću da je došlo vrijeme da zaposlimo kućanicu. Nije mi bilo jasno kako nam je to namjeravao priuštiti, ali inzistirao je da tu brigu prepustim njemu.

'Vrijeme je da se počneš baviti i drugim stvarima, Anja. Puno si učinila za kuću i natrčala se za onom svojom nezahvalnom polusestrom', rekao je odlučno.

'Tata!', prošaptala sam sretna što ga Tea nije mogla čuti. Znala sam da se nikad s njome nije slagao, ali nikad nije o tome tako otvoreno govorio. 'Tea je doživjela mnogo tuge', stala sam u obranu svoje polusestre.

'Nemoj mi, molim te, samo govoriti o tuzi. Svi smo je u ovoj kući dobro upoznali. Ali da se vratimo na našu novu kućanicu...'

Zatim mi je ispripovijedao kako je već zaposlio ženu po imenu Magdalena. Mandica, kako su je svi zvali, mi je bila dobro poznata. Bila je to starija, ali snažna žena koja je obavljala kućanske poslove za nekoliko obitelji. Većina novca koji je tako zaradila odlazila je na njezina unuka Dinu.

Dino je išao u Teinu i moju školu i bio je dvije godine stariji od mene. Bio je vrlo zgodan mladić, ali buntovan i nedostupan. Njegova do ramena duga kosa bila je simbol njegova neukrotiva duha. O, da, dobro sam poznavala Dina. Kao uostalom i svi u školi.

Kad je Mandica došla k nama raditi, saznala sam da Dino posljednjih deset godina živi kod nje. Nakon nekog vremena Mandica me zamolila da dajem Dinu poduku iz matematike. Kako me je njezin unuk privlačio, poželjela sam poskočiti od veselja. Rekla sam joj da moram razmisliti, ali nije mi trebalo dugo da se odlučim. Pritom mi je pomogao i sam Dino.

'I tako ti moja baka hoće natovariti na leđa nemoguć zadatak da mi objasniš matematiku', rekao mi je jednoga dana Dino zaustavivši se prije nastave kraj mene na hodniku. 'No morat će shvatiti da taj posao nitko neće prihvatiti'.

'Zašto to kažeš?', zanimalo me je. Slegnuo je ramenima.

'Onako. Uostalom, besmisleno je učiti matematiku kad ionako namjeravam napustiti školu'.

'Zašto bi netko pametan poput tebe učinio nešto tako glupo?', upitala sam.

Cinično se osmjehnuo. 'Jednostavno ne pripadam ovamo. Nikad i nisam. I nemoj, molim te, reći da to nisi već primijetila'.

'Nisam primijetila ni da se trudiš'.

'Što predlažeš? Da se ošišam?', upitao me ponovno se cinično osmjehnuvši.

'Za početak bi bilo dovoljno da skineš s lica taj ciničan osmijeh'.

'Što bi to trebalo značiti'?

'To znači da svi mi imamo svojih problema, ali da ne moramo zbog toga uvjeravati sve oko sebe da smo opasni tipovi'.

'Zar ja to činim'?

Slegnula sam ramenima.

'Rekla bih da se baš i ne trudiš puno. Očevi te i dalje smatraju prijetnjom za svoje kćeri'.

Sada se Dino od srca nasmijao zabacivši pritom glavu unatrag i pokazavši tako svoje pravilne bijele zube.

Pala je na šarm buntovnika Dina

'Bi li tvoj otac tebi zabranio da se družiš sa mnom?', upitao me još uvijek se smijući. 'Moj otac prepušta meni da sama donesem svoj sud o ljudima'.

Kimnuo je.

'A kakav si sud donijela o meni?'

'Još nikakav. Ponekad se ljudi previše trude da budu ono što nisu'.

'Znači li to da vjeruješ kako se negdje duboko u meni skriva dobar dečko?', upitao me sarkastično.

'Ti to reci meni', izazovno sam ga pogledala.

Na trenutak se činilo kao da razmišlja.

'Možda bismo to mogli zajednički otkriti. Naravno, ako si zainteresirana', rekao je.

'Može li dok ti budem davala instrukcije iz matematike?', predložila sam.

'Nisam baš to imao na umu', zadirkivao me.

'Uzmi ili ostavi', rekla sam i već se okrenula kao da ću otići kad me uhvatio za lakat.

'Hej, nemoj se ljutiti, Anja', rekao je mekano.

'Ozbiljno sam mislio kad sam rekao da ne vidim svrhu instrukcija iz matematike. Moja baka ionako troši previše novca na mene. Mrzim gledati kako se ubija od posla radeći za druge, pa radilo se i o dragim obiteljima poput tvoje', dodao je ne želeći me uvrijediti.

'Ali tvoja baka to čini zato što želi da završiš školu i pronađeš posao'.

'Čak govori i o studiju', otpuhnuo je prošavši prstima kroz svoju dugu kosu i pogledao me ispod oka kao da mi je već previše rekao.

'Vrijedi li dogovor o matematici?', ustrajala sam. 'I ne moraš se brinuti, nisam to mislila naplatiti'.

Ocu se nikako nije sviđao Anjin izbor

Tako je prošlo nekoliko mjeseci, a Dino je svakoga drugog popodneva dolazio u našu kuću na poduku iz matematike. Moj ga otac nije najbolje prihvatio.

'Blesavi hipi', rekao je kad ga je upoznao. 'Ne znam kako Mandica izlazi s njim na kraj. Da je to moj sin, čekao bih da zaspi, a potom škarama riješio tu njegovu nemoguću frizuru'.

Nisam voljela kad je tata tako govorio o drugim ljudima. Ali znajući kako je prigovarao drugima, osobito Tei, Dino se još mogao smatrati sretnim.

Naravno, to je bilo prije nego što je tata shvatio da Dino vozi motocikl. Jedan dan dovezao se pred našu kuću u crnoj kožnoj jakni. Mislila sam da će tatu udariti kap.

'Što nije u redu s tim dečkom?', upitao me kad je Dino otišao. 'Ne djeluje mi baš normalno'.

'Ali tata', pokušala sam stati u Dinovu obranu, 'on je samo poseban'.

'Evo tebe opet s tim velikim riječima!', ljutio se otac.

'Hoće reći', uključila se moja polusestra u razgovor, 'da je slobodan duh poput mene'.

To što je rekla nije mi se ni najmanje dopalo, kao niti dugačak pogled kojim je ispratila Dinov lik na motociklu.

Sljedećih nekoliko tjedana Dino i ja još smo se više zbližili. Naše je prijateljstvo počelo prerastati u nešto više. Tea je, naravno, činila sve što je bilo u njezinoj moći da to spriječi. Tako je jedne večeri, kad smo nas dvoje ostali malo sami, ušla u dnevnu sobu odjevena u sasvim prozirnu spavaćicu.

Bila sam bijesna na nju, no Dino se samo smijao.

'Pusti je', rekao je. 'Potpuno je bezopasna'.

'Misliš, kao beba kobra?'

Dino se ponovno nasmijao.

'Tvoja sestra i ja imamo dosta zajedničkog'.

Njegove riječi nisu me nimalo utješile jer sam se sjetila kako je jednom nešto slično rekla i ona.

'Previše smo slični', zaključio je i zagrlio me. 'Zato si mi ti draža'.

S vremenom se novi par sve više udaljavao

Foto: Blend Images / Getty Images

Što sam više vremena provodila s Dinom, to mi je postajao važniji. Shvatila sam da njegov život nije bio nimalo lagan. Ja sam možda izgubila majku i pomajku, ali one su umrle. Vjerojatno je bilo puno teže pomiriti se s činjenicom da su ga živi i zdravi roditelji napustili.

Možda je upravo to bio razlog što su Dinovi osjećaji prema meni s vremenom postajali sve čudniji. Što smo bili bliskiji, to se više činilo da očekuje kako ću ga odbaciti. No meni takvo što nije padalo na pamet. Voljela sam ga i bila sretna što smo zajedno.

Kad smo maturirali, njegovo čudno ponašanje je eskaliralo. Ponekad sam se znala pitati je li to možda zbog toga što sam ja trebala upisati studij, a on nije trebao. Ali, s druge strane, on je tako odlučio.

Druga godina studija bila mi je najteža. Ne samo zbog zahtjevnih ispita već i zbog Dina koji je bivao sve nezadovoljniji. Sve me češće nagovarao da sve ostavim i započnem negdje drugdje živjeti s njim. No, ja sam htjela sigurnost. Htjela sam biti učiteljica. Ježila sam se na pomisao da život provedem u neizvjesnosti. Pomislila sam na nas dvoje kako se vozimo na motociklu prema zalasku sunca i sva sam se stresla. Ne, to nije život kakav želim.

Jednog sunčanog dana Dino me pozvao na piknik u prirodu. No kako sam upravo imala završne ispite, morala sam ga odbiti. Samo je slegnuo ramenima, ali znala sam da mu je bilo žao. Kad sam se tog poslijepodneva vratila kući, zatekla sam Teu svu ushićenu. Zažarenih očiju pričala mi je kako je umjesto mene zabavljala Dina i kako sam jako sretna što imam tako privlačna muškarca. Poželjela sam zadaviti i nju i njega.

Nakon toga naša je veza postala još nestabilnija. Sada je Dino već svaki dan govorio o odlasku iz našega grada. Sve dok se jednoga dana i konačno nije na to odlučio. Upitao me bih li pošla s njim.

'Volio bih te imati uza se', rekao je sjedeći na svome motociklu. 'Ali, ako si pametna, odbit ćeš'.

Polusestra joj je zabila nož u leđa

Zvučalo je kao da me preklinjao da kažem 'ne', ili me možda samo izazivao da kažem 'da'. Kako god bilo, nisam dugo razmišljala. Suze su mi se kotrljale niz lice dok sam mu govorila da ne mogu pobjeći s njime. I to je bilo to. Dino me čvrsto zagrlio, poljubio i, zajahavši motocikl, udaljio se munjevitom brzinom.

Te noći nisam oka sklopila. Plakala sam sve dok nije svanulo. Znala sam da je to konačan rastanak i da vjerojatno nikad više neću vidjeti Dina. Kad sam ujutro ustala iz kreveta, sva otečena od plača, moja se tuga iznenada pretvorila u nešto sasvim drugo. Pretvorila se u bijes i osjećaj izdaje.

'Valjda znaš da je Dino jutros otputovao', dočekao me otac na kuhinjskim vratima.

Na njegovu licu nazirao se izraz žaljenja, ali bilo je tu još nešto. Činilo mi se gotovo kao olakšanje.

'Mandica ti je rekla?', upitala sam ga.

'Ne, došao se jutros oprostiti. Ti si još spavala'.

Osjećala sam kako mi se grlo steže i kako bih svakog trena mogla briznuti u plač. Ako je ponovno došao, vjerojatno me još jednom htio pozvati sa sobom. Tko zna, da sam bila budna, možda bih i pristala.

'Ali nije otišao sam', nastavio je moj otac. 'Tea je pitala može li poći s njim. Rekla je da imaju puno toga zajedničkog i da se i ona želi maknuti iz ovoga grada'.

Naglo sam okrenula lice u stranu da otac ne vidi moje suze. Tea je učinila puno okrutnih stvari, ali ovo je bilo najgore. Htjela sam okriviti nju, njega, grad, a na kraju sam okrivila samu sebe. Odjednom sam imala osjećaj kao da sam ih oboje iznevjerila. Kad je moja ogorčenost malo popustila, jedino što sam im mogla poželjeti je da zajedno pronađu ono što su tražili.

Odjednom se vratila kući s djetetom u naručju

Getty Images

Kad sam diplomirala i zaposlila se kao učiteljica u školi, imala sam sve manje vremena razmišljati o Dinu i Tei. Kako se oni nisu javljali, jedine informacije o njima dobivala bih povremeno od Mandice. A tada je jednoga dana prestala spominjati moju polusestru. Zanimalo me što se s njome dogodilo, no nisam se usudila pitati.

Odgovor na moje pitanje stigao je četiri godine kasnije kad se jednog jutra Tea pojavila na našem kućnom pragu s djetetom u naručju. Dok je užurbano ulazila u kuću pokraj mene, mogla sam krajičkom oka primijetiti da je prilično potresena i da na licu ima nekoliko masnica. No, ja nisam mogla skinuti pogled s bebe.

Djevojčica je mogla biti u dobi od godinu dana. Imala je Teinu kosu i najljepše oči koje sam ikad vidjela. Na koga li su me to podsjećale, pomislila sam. A potom sam tu pomisao odgurnula od sebe.

'Napustila sam muža', rekla je. 'Nisam imala kamo poći'.

'Dina?', upitala sam.

'Zar ti Mandica nije rekla da su se naši putevi razišli prije dvije godine?', upitala me izbjegavši moj pogled.

'A ovo?', uprla sam pogled u dijete na njezinim rukama. 'To je tvoje dijete?'

'Ne, otela sam ga', sarkastično je odgovorila. 'Naravno da je to moje dijete. Ovo je Nina. Nina, ovo je tvoja teta Anja'.

Na trenutak je zavladala tišina, a onda je Tea nastavila:

'Treba mi mjesto da se neko vrijeme skrasim. Stvari između mene i Damjana nisu se razvijale baš najbolje'.

Nije trebala puno objašnjavati. Masnice na njezinu licu jasno su sve govorile.

'Zna li on gdje si?', upitala sam je.

'Zasad ne zna', rekla je. 'Budem li imala sreće, neće me nikad ni pronaći'.

Znala sam da ne mogu polusestru izbaciti na ulicu, no pribojavala sam se tatine reakcije. Kad je ušao u kuhinju, ostao je zabezeknut kao što sam i ja u prvom trenutku bila. Pošto je saslušao njezinu molbu, samo je kimnuo.

'Obećao sam Dori da će ovdje za tebe uvijek biti mjesta. Možeš ostati, ali ne želim nikakve neprilike'.

Sljedeći dan kada je Mandica došla k nama, mislila sam da će je udariti kap kad je začula Ninin plač. Objasnila sam joj na brzinu da se Tea vratila i sa sobom dovela svoje dijete.

'Dino uopće ne zna da je otac', prokomentirala je jednostavno.

'Ne možemo biti sigurni da je baš on otac', rekla sam znajući da je boja očiju vrlo slab dokaz.

Kladila bih se da mala nije nimalo slična tome Damjanu, ili kako se već zove.

Liječnička dijagnoza sve je promijenila

Šest mjeseci kasnije, kad se na našim vratima pojavio Damjan tražeći svoju ženu i dijete, pokazalo se da je Mandica bila u pravu. Nina uistinu nije bila nimalo slična njemu. Upoznavši Teina muža, nije mi bilo jasno kako je zbog njega mogla napustiti Dina. Ne kažem to samo zbog njegova izgleda već i zbog gruba i neotesana ponašanja.

Kad je Tea pronašla posao konobarice u obližnjem kafiću, Mandica je sve češće uskakala i čuvala malu Ninu. Kako je vrijeme prolazilo, bila je sve uvjerenija da je to dijete njezina unuka. Kao da situacija nije bila dovoljno teška, zbog Damjanova neprekidnog navaljivanja još se više zakomplicirala. Dogodilo se to onoga dana kad se Tea srušila na poslu.

Nakon toga uslijedile su brojne pretrage i testovi krvi. Na naš užas, rezultati su pokazali da je i Tea oboljela od leukemije, baš kao i njezina majka.

Sljedeće dvije godine Tea je provela uglavnom po bolnicama, izmičući nam iz ruku svakim danom sve više.

'Htjela bih da ti preuzmeš Ninin odgoj', preklinjala me jednoga dana dok sam stajala uz njezin bolesnički krevet.

Nekoliko dana nakon toga pala je u komu iz koje se više nije probudila. Mandica je odlučila nazvati Dina da mu priopći što se događalo. Iskreno rečeno, čudilo me što to nije i prije učinila. Što se tiče Damjana, nisam ga mogla žaliti, premda se činilo da ga je Teina smrt doista slomila. Moji osjećaji prema njemu ponovno su se ohladili kad je zatražio skrbnišvo nad Ninom. Kad mu to nije uspjelo, inzistirao je da redovito viđa dijete. Bojala sam se toga što bi se moglo dogoditi ako se Damjan odluči boriti za skrbništvo. Pokušali smo pronaći Ninin rodni list da vidimo koga je Tea navela kao oca, ali činilo se kao da je u zemlju propao.

Nina i Dino odmah su pronašli zajednički jezik

Odgajajući Teino dijete, zavoljela sam ga kao svoje rođeno.

Nina je imala pet godina kad sam se sve češće znala upitati što bi se dogodilo da Dino dođe po nju i odvede je. Imam li kakva prava zadržati dijete? A tada me jednog dana Mandica obavijestila da Dino doista dolazi.

Očekivala sam onog nekadašnjeg mladića kojeg sam poznavala, doduše nešto starijeg, pa sam se iznenadila kad sam pred sobom ugledala muškarca u odijelu, s kravatom i uredno podšišane kose. Po podrhtavanju u njegovu glasu mogla sam shvatiti da je jednako uzbuđen kao i ja.

'Dobio sam bakino pismo i odmah došao', rekao je.

Taman kad je ušao, niz stepenice se u pidžami spustila Nina.

'Ništa joj još nismo objašnjavali. Za svaki slučaj...', brzo sam mu došapnula.

'Dobro. Predstavi me onda kao svog prijatelja', složio se.

Nina i Dino smjesta su pronašli zajednički jezik. No to me nije nimalo iznenadilo jer sam takav susret i očekivala.

Nekoliko dana poslije obavljen je krvni test za utvrđivanje očinstva. Rezultat nije nikoga iznenadio. Nina je doista, kao što smo i očekivali, bila Dinovo dijete. Sad se postavilo novo pitanje - što dalje? Moj strah da bi mi Dino mogao oduzeti djevojčicu pokazao se neopravdanim. Predložio mi je da ga još neko vrijeme Nini predstavljamo kao mog prijatelja.

Konačno, kad je došao dan Dinova povratka, povijest se ponovila. Ponovo smo stajali ispred moje kuće, samo ovaj put Dino nije imao dugu kosu i motocikl.

'Najradije bih te pozvao da pođeš zajedno s Ninom i sa mnom. No kada se sjetim kako sam prošli put prošao, nisam više siguran...'

Nisam vjerovala svojim ušima. Je li to nova šansa za nas dvoje? Shvatila sam da je ovaj put ne smijem propustiti.

'Upitaj me', ponukala sam ga.

'Dakle, želiš li se udati za mene i krenuti sa mnom i našom Ninom prema zalazu sunca?'

U očima su me zapekle suze, no ovaj put su to bile suze radosnice.

'O, da, i na kraj svijeta'.

Moja sudbina