Već izvjesno vrijeme postoji program pod nazivom “Bayern Legends” - bivši igrači obilaze svijet, igraju revijalne utakmice i šire popularnost brenda. Odazivam se kad mogu i kad mi se uklapa u raspored. Nakon Pule idem s njima u Singapur od 22. do 27. srpnja, tamo niče još jedna Bayernova škola. Klub ima ambiciju igrati globalno, a moj je dojam da savršeno radi taj posao, kaže Ivica Olić, naš proslavljeni nogometaš.
Dvije godine nakon svršetka karijere Olić je ostao fanatik treninga i još uvijek djeluje kao Apoksiomen u kopačkama. Svaki je mišić na tom tijelu savršeno isklesan.
- Osim lista na nozi, ha, ha - smije se.
- Vidiš da nisam mogao odigrati drugu utakmicu u Puli. Taj mi je mišić otišao prije nekoliko dana tijekom treninga, sada sam u prvoj utakmici obnovio ozljedu i više nije imalo smisla forsirati. Inače treniram redovito, sada je to manje nogometni trening, a više različita trčanja, opterećenja, teretana. Generalno, volim trening, dobro se osjećam kada sam u pogonu, ali, kao što vidite, tijelo pamti i bilježi.
Pamte i bilježe umirovljeni nogometaši još dugo nakon odlaska u penziju. Tako su se nedavno u dvoboju legendi nogometaši Manchester Uniteda okrutno revanširali Bayernovim vršnjacima za eliminaciju u četvrtfinalu Lige prvaka 2010. godine. Olić je tih dana igrao najbolji nogomet u karijeri, zabio je Van der Saru na Old Traffordu (poraz 2-3) prije nego što je u uzvratu na Allianz Areni smjestio loptu u mrežu za prolaz u polufinale (pobjeda 2-1).
Ovaj su put “crveni vragovi” pomeli suparnika, završilo je 5-0.
- Došli smo raspoloženi za spektakl i nadigravanje, a Paul Scholes, Jaap Stam i društvo su nas prebili i izmasakrirali na terenu, uklizavali su kao da je utakmica pitanje života i smrti. S veteranskim sastavom nismo imali izgleda.
Na ključno metafizičko pitanje nogometnih veterana - Ima li života nakon igračke smrti? - Olić je odgovorio potvrdno kada je prihvatio poziv Zlatka Dalića da se priključi njegovu stožeru. Shvatio je tada da želi biti trener, a budući da se od najmlađih dana hvalio dobrom radnom etikom, odlučio je da će investirati u svoju budućnost. Upisao je Trenersku akademiju i danas je vlasnik A-licence.
- U rujnu krećem na posljednju stepenicu, počinjem s kolegijima za PRO licencu, a onda ćemo vidjeti kako će se situacija razvijati. U međuvremenu sam posvećen reprezentaciji. Pred nama su najbitnije utakmice kvalifikacijskog ciklusa, a cilj je definiran na početku priče. Želimo se plasirati na Euro 2020., a na jesen nas čekaju dva teška gostovanja (Slovačka i Azerbajdžan, op. a.). Idemo to apsolvirati i bez stresa osigurati ulaznicu za veliko natjecanje.”
Obiteljsko gnijezdo nakon svršetka aktivne karijere obitelj Olić svila je u Hamburgu. Žulja li lokalne navijače vaš angažman u Bayernu, pitam napadača koji je za HSV zabio 51 gol u 143 nastupa. Nema vam kod Nijemaca te vrste sentimentalnosti, smije se Olić.
- Nije tajna da je HSV meni najdraži klub, ima posebno mjesto u mom srcu, i to se neće promijeniti. U Hamburgu živim, tamo sam proveo najveći dio karijere, taj je klub bio lansirna rampa prema Bayernu i velikim utakmicama u Ligi prvaka. I danas mi je teško gledati da se klub muči u 2. Bundesligi. Nadao sam se, zaista iskreno navijao da se što brže vrate u elitno društvo, ali ponovno je momčad imala grozan drugi dio sezone i sada mora čekati novu priliku.
Prije nego što je ispao iz Bundeslige, Hamburger SV je u nogometnoj triviji bio poznat kao FC Dino. U prijevodu, Dinosaur, jedini klub koji nikad nije ispao iz Bundeslige. Olić nam otkriva tajnu:
- Dobio sam poziv novog trenera Dietera Heckinga da mu postanem pomoćnik u stožeru. On je preuzeo HSV-ovu momčad u svibnju, a mene je svojedobno doveo u Wolfsburg iz Bayerna. Morao sam se zahvaliti, bilo bi neozbiljno da uz postojeće obveze u hrvatskoj reprezentaciji preuzmem i tu dužnost.
Dok ne zasluži PRO licencu i sljedeći trenerski poziv, Olić ostaje organski vezan za HSV dvojicom sinova. Antonio i Luka treniraju u omladinskom pogonu. Hoće li biti što od njihova nogometa?
- Treniraju obojica, ali teško da će se tu nešto značajnije dogoditi. PlayStation generacija...
Vremena za neke biznis planove, uz nogomet, Oliću ne ostane previše.
- I dalje sam cijeli u nogometu, a kada nemam obveza, savršeno mi odgovara obiteljski život. Nakon 20 godina profesionalnog igranja i tog režima trening-karantena-hotel-utakmica vrijeme je došlo da malo uživam u obiteljskom okruženju.