Miroslav Zrnčević, poznatiji po svom nadimku Mrgud, osoba je koja je sjedila za volanom Nevere kad je pao posljednji svjetski rekord. Prije točno mjesec dana Rimčeva Nevera postigla je brzinu od 412 km/h na stazi u Papenburgu i time postala najbrži električni serijski automobil na svijetu. Zrnčević skromno kaže da je on bio posljednja karika u lancu ljudi zaslužnih za nevjerojatno postignuće.
Rekord je pao tjedan dana prije službene objave, da bi na sam dan snimanja bio srušen iz prvog pokušaja. Planiranja za veliki dan počela su kad i sam projekt, a u završnoj fazi obavljene su simulacije, provjere softvera i pregled automobila. Ostalo je još "samo" sjesti u auto i izmjeriti brzinu.
- Sve je teklo savršeno po planu. Rekord je srušen tjedan dana prije snimanja, što bi se reklo iz prve, pa ponovljen idući vikend. Vrijeme nije bilo idealno, jer je staza bila mokra na mjestima i bilo je prilično hladno, ispod optimalne temperature za gume. Pripreme auta idu u koracima i prvi put smo išli po 50, pa po 20 pa po 10 km/h provjeravajući telemetrijske podatke, da bi bili sigurni da sve korelira s predviđenim brojkama, objašnjava Zrnčević.
Osim pripreme, kaže, ključno je imati malo sreće s vremenskim prilikama. Hladnoća i mokra staza nisu stali na put do ostvarenja cilja, ali poslužila ih je sreća jer nije bilo puno vjetra. Nakon paljenja automobila, više ne smije biti oklijevanja koliki god bio strah u tom trenutku.
- Strah uvijek postoji. Ako ga nema, nešto ne valja. Morate biti svjesni okoline i trenutka, ali zato radite sve da budete spremni i da strah bude minimalan. Auto, ekipa, vozač, svi. Ono najvažnije, morate vjerovati u samog sebe. Oklijevanja ne smije biti, kaže Mrgud.
Priprema automobila samo je dio tandema, vozač mora biti jednako spreman kao i jurilica. Zrnčević se ne pouzdaje u rituale i amajlije za sreću, već se drži rutine i discipline. Dodaje da se ekipa vrhunskih tehničara pobrinula da u automobilu bude barem jedan svetac.
- Nisam praznovjeran, ali volim imati svoju jutarnju rutinu. Pogotovo onih pola sata u zoru, prazne glave. Prije sjedanja u auto odradim istezanje, zagrijavanje, razgibavanje i fokusiranje. Vrtim u glavi cijeli scenarij, od vezanja u sjedalo do povratka nazad. Svaki detalj, svako osjetilo. I naravno, sigurnosne mjere u slučaju da bilo što krene po krivom, rekao je Miroslav.
U Rimčevu timu, kaže, nema mjesta za jurnjavu u zadnji tren, napetost i paniku. Sve se odrađuje i priprema unaprijed, a sat vremena prije velikog nastupa raspored se poštuje u minutu i svatko se drži svog zadatka.
- Prije ulaska u automobil provjerim sigurnosne mjere, je li kaciga ispravno vezana, jesu li pojasevi na svom mjestu, radi li radio veza i koliko brzo mogu izaći iz auta u slučaju nužde. Sve vezano uz automobil rješava test tim, od najsitnijih detalja poput razina tekućina, zatim tlakova u gumama, do vitalnih funkcija automobila, kaže glavni testni vozač.
Neveri i Mrgudu ovo je drugi zajednički svjetski rekord, no najavljuju ih još nekoliko u budućnosti.
- Postavili smo do sad dva svjetska rekorda: najbrže ubrzavajući serijski automobil na svijetu (0-402 m za 8.58 sekundi), i najbrži serijski električni automobil na svijetu s brzinom od 412 km/h, no imamo ih još par u rukavu. To su postignuća iznimno vrijedne ekipe koja je zaslužna za to, ja imam samo užitak obavljanja zadnje zadaće, skromno je rekao Zrnčević.
Kako je juriti brže od 400 km/h na samo četiri kotača, teško se može opisati riječima. Prema riječima iskusnog vozača, subjektivna procjena nije nešto čime se treba voditi, činjenice i brojke ipak su vjerodostojnije.
- Brzina lako prevari. Dok ubrzavate sve više pratite perifernim vidom. Koncentrirate se gledati što dalje. Nastojite što mirnije disati i uhvatiti što više podataka oko vas. Kako stoji „čarapa“ za mjerenje vjetra uz stazu? Njišu li se grane na drveću? Sve vam to može reći možete li očekivati bočni vjetar. Pri toj brzini aerodinamika igra glavnu riječ, objašnjava Miroslav.
Nakon vožnje ekstremnom brzinom, treba stati na kočnicu i naposljetku se zaustaviti. Postoji unaprijed određena točka kočenja kad je potrebno stisnuti kočnicu neovisno o tome je li postignuta željene brzina.
- Treba vjerovati brojkama, a ne očima. Počnete kočiti i provedete sedam sekundi na kočnici na pola kočione sile. Brzina u sljedećem zavoju nakon ravnice smije biti do 250 km/h. Pogledate GPS brzinu, na ekranu piše 280 km/h, a vi imate osjećaj da možete otvoriti vrata i izaći iz auta koliko vam se čini da ste spori, rekao je Mrgud.
Dodaje da se, nakon uspješno oborenog rekorda, u njemu izmjenjuju osjećaji ponosa, snage i daljnje motivacije. Ponosan je i na svoj tim koji je stvorio Neveru unatoč svim preprekama na koje su nailazili, manjku iskustva i s manje resursa od velikih proizvođača.
- Tko god ju je vozio od relevantnih vozača, medija, kritičara, svi su oduševljeni. Nismo još svjesni. Mislim da nitko nije, ne samo u Hrvatskoj nego i šire, da smo napravili automobil koji je zauvijek promijenio budućnost sportskih i hiper sportskih automobila, kaže Zrnčević.
Osim rušenja rekorda i gustog rasporeda, Miro se stigne posvetiti i sebi. Tako je nedavno riješio problem koji ga je mučio, kaže, od malih nogu. Složio je Rubikovu kocku. S obzirom na to da za Mrguda ne postoje prepreke i nemoguće, upitali smo ga koji su planovi za budućnost i ima li u planu još koji rekord.
- Plan je biti dio tima koji stvara najbolje hiper automobile na svijetu, pomicati granice i uživati u svakoj brzoj sekundi. Za sad nam to jako dobro ide. Imamo puno toga u planu, no postoje prioriteti koje ne treba zaboraviti. Rekli bi na moru: „Nevera samo što nije počela, zaključio je Zrnčević.