Najveći olimpijac svih vremena, Amerikanac Michael Phelps, otvoreno je progovorio o depresiji i suicidalnim mislima na konferenciji o mentalnom zdravlju u Chicagu ovaj tjedan. U intervjuu koji je dao Davidu Axelrodu za CNN, Phelps je iskreno komentirao kako svoje uspjehe, tako i teške dane koji bi često uslijedili upravo nakon velikih uspjeha.
‘Razmišljate o samoubojstvu’, rekao je Phelps prisjećajući se nekih od najmračnijih trenutaka depresije koju je proživljavao. Phelps je pričao o urođenom nagonu koji mu je pomogao da postane najodlikovaniji Olimpijac u povijesti, sa 28 medalja osvojenih na pet ljetnih Olimpijskih igara.
Nakon što mu je 2000. godine u Sydneyju izmakla medalja, Phelps se forsirao do krajnjih granica kako bi bio što bolji. Nagrada za trud stigla je u obliku šest zlatnih medalja na OI u Ateni. Međutim, nakon toga je sve krenulo nizbrdo.
Premda je to bilo vjerojatno najuspješnije razdbolje u njegovom životu, tada je počeo imati problema s mentalnim zdravljem.
‘Zbilja, nakon svake Olimpijade mislim da sam pao u tešku depresiju. Primijetio sam čitav niz osjećaja koji jednostavno nisu bili kako treba, i to u određeno doba godine, početkom listopada ili studenog. Mislim da sam 2004. prošao kroz prvo razdoblje grozne depresije’, rekao je.
Phelps smatra da mu je najgore bilo nakon Igara 2012: ‘Nisam se više htio baviti sportom. Zapravo, nisam više uopće htio biti među živima.’
Prisjetio se da je dane provodio zatvoren u sobi, ništa nije jeo dok ga je depresija sve snažnije obuzimala. Na koncu je ipak potražio pomoć.
Otkako je prihvatio pomoć i dobio terapiju za depresiju, puno se lakše nosi s vlastitim emocijama. Danas shvaća da je sasvim u redu imati dane kad se ne osjeća najbolje, kao i to da mentalne bolesti ‘prati stigma s čime se još uvijek svakodnevno bori’:
‘Ljudi su konačno počeli pričati o tome i mislim da konačno shvaćaju koliko je to stvarno. Mislim da je razgovor jedini način da se nešto promijeni’, rekao je Phelps.
Nada se da će njegova otvorenost potaknuti druge da otvorenije pričaju o problemima, a onda potraže pomoć i tako spase život, piše Business Insider.
Od ranog djetinjstva, Phelpsu je plivanje predstavljalo neku vrstu bijega od životnih nedaća s kojima se nije mogao nositi. Roditelji Deborah i Michael Fred rastavili su se kada je bio devetogodišnjak i od tada praktički više nije viđao oca. U ispovijesti za ESPN prije dvije godine objasnio je kako mu je trener Bowman postao surogat otac i učio ga stvari koje nije mogao naučiti drugdje, poput prvih vožnji automobilom ili vezanja kravate.
S obzirom na sve što se događalo, formirao se kao samotnjak, zadubljen u svoj svijet i često nesvjestan okoline. U šestom razredu dijagnosticiran mu je poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD), što je bio još jedan okidač da se posveti plivanju. Nakon što je prije nekoliko godina najavio odlazak u mirovinu, Phelps je shvatio da se ispod plašta najokićenijeg sportaša svih vremena skriva prestrašena osoba, bez identiteta i jasne ideje što želi napraviti sa životom.
‘Nije me bilo briga nizašto. Nisam imao samopouzdanja ni spoznaju o vlastitoj vrijednosti. Mislio sam da bi svijet jednostavno bio bolje mjesto bez mene. U jednom sam trenutku pomislio da bi to zapravo bila najbolja stvar koju mogu učiniti, da okončam svoj život’, rekao je. Prije nego što je potražio pomoć utjehu je potražio u alkoholu, a nakon što je ubrzo uhićen zbog vožnje u pijanom stanju, prijavio se u kliniku The Meadows u blizini Phoenixa gdje je 45 dana liječio psihološke traume.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....