Od večeras će se Direkt na RTL-u emitirati i petkom. Radit će ga “girl power” ekipa, na čelu s Mojmirom Pastorčić, koja najavljuje četrdeset zanimljivih televizijskih minuta prepunih dobrih priča, ali i konflikta, kontroverzija... Mojmira ističe kako se ne događa svaki dan da dobiješ vlastitu emisiju i slobodu da je napraviš onako kako želiš, pa joj je Direkt petkom i kompliment i odgovornost, zbog čega je istodobno, priznaje, i ponosna i užasnuta.
Kakav će biti Direkt petkom?
- Malo drukčiji, s većim naglaskom na goste i raspravu, s nekim sastojcima late night showa, nešto primjereno kraju tjedna. U kojem će se terminu emisija petkom prikazivati i u čemu će se razlikovati od izdanja koje pratimo od ponedjeljka do četvrtka? - Počinje u 22.15, traje 40 minuta, zove se RTL Direkt petkom, ali nećemo se baviti dnevnim vijestima, nego onime što je obilježilo tjedan. O zanimljivim i aktualnim temama imat ćemo rasprave u studiju, nekada i goste suprotstavljenih mišljenja. Radi je potpuno nova, potpuno ženska ekipa. Svestrana novinarka Amela Čilić, koja je majstorica i u vanjskoj politici, prirodnim katastrofama, stranim jezicima, kazalištu, ma čemu god hoćete! Sjajna Lada Marinović, čije ste bravure u Direktu već gledali, a pamte se i njezine analize američkih izbora i test razdvajanja otpada u Saboru. Producentica je Antonija Bradač, talentirana, kreativna, nevjerojatna profesionalka, a ima tek 22 godine. Ja sam urednica i domaćin emisije.
Za razliku od ostalih dana, u kojima se u uredničkoj i voditeljskoj fotelji izmjenjujete Zoran Šprajc i vi, petak će biti samo vaš. Kako to?
- Kada emisija ima rezultate kao Direkt, normalno je da raste i da se stvari mijenjaju. Godinama smo Šprajc i ja bili tim koji zajedno smišlja i proizvodi četiri emisije. Danas ima prostora i za njegovu i za moju emisiju. Njegov i moj Direkt se razlikuju, kao što se razlikujemo on i ja, ali obje emisije imaju publiku. Šprajc od ponedjeljka do srijede, ja četvrtak i petak. Kao urednici izmjenjujemo se Ivan Skorin i ja. I to je recept. Kako ćete birati teme za Direkt petkom? - Možemo se baviti i cijepljenjem i odnosom premijera i predsjednika, i pitanjem zašto gayevi ne mogu dati krv i uvođenjem eura, i što je to otuđenje od roditelja. Svime što je važno, zanimljivo, aktualno, što traži neku analizu i kontekst, što je kontroverzno, izaziva polemike i podjele. Slično kao Direkt inače, ali drukčije. Kao što kažu na Tajlandu. Same, same, but different.
Kako je donedavno izgledao vaš petak, a kako će izgledati odsad?
- Petak mi je najdraži dan. Godinama nisam radila petkom, taj dan onda imaš taj luksuz da ujutro nikog nema ni u Maksimiru ni u shopping centru, stigneš obaviti što god trebaš, a poslijepodne svima počinje vikend i drukčije je atmosfera nego ostalih dana. No sada sam petku rekla - zbogom. Bit ću u Krapinskoj 45, truditi se skuhati dobru emisiju.
Direkt se gleda, citira, u ovih gotovo pet godina postao je jedan od naših najjačih televizijskih formata, na čijem čelu ste, uz Šprajca, upravo vi. Kako se zapravo osjećate kada to osvijestite? Je li vam teško do kraja spoznati da ste javna ličnost čije se riječi citiraju i analiziraju, prati se svaki pokret, a dnevno vas u prosjeku gleda više od pola milijuna ljudi…
- Pa ja sama sebe ne doživljavam kao javnu nego kao privatnu ličnost. Ne objavljujem se na društvenim mrežama, radije bih da me ne slikaju na Cvjetnom, ne reklamiram svoj ljubavni ni privatni život. Ali, naravno, da te posao pred kamerom izlaže tome da te ljudi vole, ne vole, da te promatraju, seciraju, da nešto o tebi misle. Normalno je da će ti se ljudi obraćati na cesti, zvati te imenom, komentirati frizuru i jučerašnju emisiju. Normalno je i to da se nekome ne sviđaš. Nisam baš sigurna je li normalno da te se na Facebooku vrijeđa kao plaćenika ili glupaču. Ono što me smeta i protiv čega sam se javno pobunila jest prodiranje tog Trumpova stila obezvređivanja novinara u naš prostor. Ovisno o prilici, od političara, preko određenih portala, do Facebooka, potpuno slobodno te se proglašava pristranim, navijačem, plaćenikom, lažljivcem, širiteljem straha, strogomjerašem, manipulatorom, zavjerenikom, neprijateljem ovog ili onog, širiteljem interesa nekih skupina. Potkopava se vrijednost činjenica, relativizira istina i produbljuje polarizacija. Kuha se atmosfera da mediji ne govore istinu, kako je prava istina na Facebooku. To su Trumpove metode, laži i potpune gluposti.
Na RTL-u ste već gotovo 18 godina. Kako su izgledali vaši počeci?
- Imala sam 21,5 godinu kada sam došla na RTL, taman sam bila 4. godina novinarstva na Političkim znanostima. Javila sam se na audiciju, i dobila posao kao mladi “researcher”. Onda dođeš u redakciju, jučer si došao s faksa i bezveznog filozofiranja na kavi, ništa još ne znaš. Sjećam se, neki novinar usput me zamolio, daj nazovi Florance Hartmann, pitaj je je li ona optužnica potvrđena. Užasno mi je bilo neugodno. Ja da nju nazovem? Što da kažem? Tko sam ja? Na kojem jeziku? Što sad? Bilo je mnogo takvih situacija. Sjećam se kad me urednik jednom poslao na zadatak. Imam 22 godine, tanki glas i samopouzdanje kao mišić, pa ti sad pitaj Sanadera pred Mesićem hoće li se kandidirati za predsjednika.
Hm, to je bilo zaista davno. Što je najvažnije što ste u svojem poslu otad naučili?
- Najvažnije je uvijek na umu imati čovjeka koji gleda tu emisiju. Hoće li ga to zanimati? Kako učiniti da ga zanima nešto što je za njega važno, a možda dosadno? Što je propustio znati? Čime ga ne treba zamarati? Ako ti netko daje 35 minuta svojeg vremena, moraš se oko njega potruditi. Gledatelje se ne uzima zdravo za gotovo. Ne možeš pozvati gosta u kuću i dati mu samo čašu vode.
Za svoj rad, kako novinarski, tako i urednički, višestruko ste nagrađivani. Kako se osjećate kad vas nagrađuju?
- U trenutku kada dobivam nagradu želim propasti u zemlju. Ali kada to prođe, jako sam ponosna na svako priznanje, pogotovo na ovo koje smo dobili za 2020., dosad najgoru godinu. Raditi TV emisiju nije neki ludo glamurozan posao. Novinari cijeli dan snimaju, jure, pišu, montiraju. Kad si urednik ili voditelj, radiš i nerviraš se od jutra do 23 navečer. Onda je lijepo kada ti netko kaže da si najbolji. Znači da se trud isplatio.
U čemu je, prema vašem mišljenju, najveća snaga Direkta?
- Direkt ima puno snaga. Ima Šprajca, njegov smisao za humor, njegove ideje i jedinstvenu perspektivu, sarkazam, komentare, njegovu ličnost. No Direkt su i dobre priče, sjajni novinari, drukčiji pristup stvarima. Imamo Kristinu Čirjak, njezine neumorne reportaže o tome kako ljudi žive u Petrinji, pamet i znanje Petra Panjkote, ideje Ivana Skorina, njegove priče, njegova prepoznatljiva pitanja, snalažljivost i talent najmlađe članice redakcije Darinke Trgo; cura ima 23 godine, a radi priloge kao da ima najmanje deset više. Tu je i multipraktičnost producentice Tee Johman, koja se u stanju temeljito baviti s 325 stvari. Sve je to Direkt. Puno truda, malo ljudi.
Kvalitetu hrvatskog Direkta prepoznali su i njemački kolege, pa odnedavno imaju svoj RTL Direkt. Jeste li pogledali kako to u Njemačkoj radi Jan Hofer? Usput, što mislite, skrivaju li možda i njemački kolege ispod uredničkog stola tenisice i bajkerske čizme poput vas?
- Ovo je prvi put u 17 godina RTL-a da je njemačka središnjica preuzela neku emisiju koju je hrvatski RTL smislio, i to je velika stvar. Prije nekoliko godina bila sam u Kölnu kako bih prezentirala to što mi radimo u Direktu, a Nijemci su se čudili svemu. Imate mladu publiku? Kako mislite, ministar i piton u istoj emisiji? Voditelj se ruga političarima, ali mu oni dolaze u goste? Vjerujem da Nijemci nemaju pitona u studiju, ali preuzeli su tu originalnu ideju Direkta - malo drukčiji news, razgovor s gostom, teme koje se tiču ljudi, malo humora, nešto začudno ili zabavno. Imaju dobru gledanost, i Jan Hofer ima jako fine cipele. Ali on stoji, i čizme mu ne bi pristajale na odijelo.
Kad smo već kod modnog stila: birate li sami odjeću za emisiju, i koliko se ona razlikuje od vaših privatnih izdanja?
- Nosim samo ono što mi se sviđa, a stilistica Terezija razumije moj ukus i ima dobre ideje. Kao što privatno ne nosim volane i pistacio sakoe, nemam ih ni u Direktu. Volim čim jednostavnije, crno-bijelo, par boja, zeleno, crveno i - bok. Prije sam znala nositi haljine ili šarene uzorke, ali onda ti non-stop netko komentira izgled, pa gdje si to kupila, pa 27 poruka o robi. Važan je sadržaj. Ne košulje.
Zahvaljujući koroni, Direkt je doživio i to da je tijekom lockdowna bio emitiran iz vašeg dnevnog boravka, pa je publiku neplanirano osvojio i Vučko. Koje su vam prve asocijacije na te dane, tko će sada petkom biti uz Vučka, te kako on podnosi razdvojenost od svoje “gazdarice”?
- Nestvarno mi se čini da smo emitirali uživo iz mojeg dnevnog boravka, da mi je ogromna plazma prekrivala prozor dva mjeseca, da mi je čarapa virila jednom iz ladice na uvodnoj špici, da sam uopće pristala na to da pola milijuna ljudi vidi moj stan, da je Vučko lajao u sobi kad sam razgovarala s Jandrokovićem. Vučko se zasad ne vraća u studio i, srećom, ima moju sestru Uršulu za zamjensku gazdaricu.
Kakva je Mojmira privatno?
- Hiperaktivna sam, ne volim biti na miru, ali volim sve drugo. I kazalište, i koncerte, i kafiće i šumu. Može li se dogoditi da Šprajc, koji u posljednje vrijeme promovira zdrav život, na nekoj planini ili izvoru rijeke nabasa na vas? - Naravno. Šuma liječi sve bolesti.
Kako se najbolje opuštate nakon stresnog dana?
- Problem je s Direktom to što stres završava u 11 navečer. Emisija uživo, adrenalin radi, nemoguće je doći doma i, kao, idem ja sada spavati. A u 23 nemaš baš neki izbor, ili šetnja s Vučkom ili serija.