Lipičani i Pakračani su se mobilizirali i u rekordnom roku digli na noge kako bi pomogli obitelji Vesne i Josipa Čavlovića čiju je obiteljsku kuću i prateće prostorije u naselju Kozarice kod Novske, u utorak navečer u samo nekoliko minuta progutala vatrena stihija, piše MojPortal.
Antonio Čavlović, najmlađi član ove obitelji, već drugu godinu igra nogomet u Nogometnm klubu Lipik 1925.
U požaru koji je buknuo u utorak 9. studenog oko 20.30 sati, srećom, nitko od obitelji nije stradao, materijalna šteta se još procjenjuje, ali je očito ogromna.
Potpuno je izgorjela obiteljska kuća, štala, prateće prostorije, uništeni su radni strojevi, motokultivator, runjača za kukuruze, mlin, cirkulari, tri motorke. Uginulo je i izgorjelo nekoliko svinja, smokova i odojaka koje su Čavlovići uzgajali.
Među prvima su se u pomoć uključili iz NK Lipik 1925. potvrdio je Miroslav Butorac, direktor kluba koji se natječe u Međužupanijskoj ligi Slavonski Brod-Požega.
Klub će pomoći i u izgradnji
- Za početak smo krenuli s prikupljanjem novca u čemu sudjeluju svi u klubu, od članova uprave, preko trenera od kojih su se neki odrekli mjesečne naknade, pa do samih igrača. Javili su se i iz pakračkog Hajduka i ponudili pomoć pa će tako sav prihod od kupljenih ulaznica na predstojećoj subotnjoj prvenstvenoj utakmici, koja će biti odigrana u Pakracu, biti namijenjen pomoći obitelji Čavlović. Ovo je tek prvi korak u pomoći jer ćemo se organizirati i kasnije kada krene gradnja kuće da pomognemo u nabavci potrebnim materijalom, ali i u radu kroz radne akcije - kaže Butorac.
Biranim riječima govorio je o Antoniju koji će sutra 13.11. proslaviti 21. rođendan.
- Radi se i izuzetno dragom, pristojnom i dobro odgojenom mladiću, koji je vrijedan i posvećen treninzima, utakmica i nogometu općenito. Nenametljiv je i pouzdan, a uz sve to vrlo uspješan student fizioterapije. Sretni smo što ga imamo u našim redovima jer se radi i pravom sportašu. Upravo zato posebno apeliram na sve ostale sportske klubove i kolektive da se uključe i pomognu Antoniju i njegovoj obitelji pred kojom je izrazito težak period - poručuje Butorac.
Aktivno se u pomoć obitelji Čavlović uključio i Filip Komljenović iz Dobrovca, čija djevojka Sabina je bliska rođakinja Čavlovićevih.
Pomoć preko društvenih mreža
„Najprije smo se organizirali da se ova priča podijeli preko društvenih mreža i da za nju sazna što više ljudi. Uspjeli smo u tome i u rekordnom vremenu počela je stizati pomoć sa svih strana. Zovu me poznanici i prijatelji iz Lipika i Pakraca, nude materijalnu pomoć, novce, želi pomoći ljudima iako ih ni ne poznaju.
Pozivam ljude da pomognu u okviru svojih mogućnosti, a pomoć će biti potreban i u skoroj obnovi i gradnji nove kuće“, poručuje Filip.
Iako je od ove katastrofe prošlo nekoliko dana, Antonio Čavlović je u telefonskom razgovoru koji smo vodili u petak malo iza podneva i dalje bio dosta potresen i emotivan, piše MojPortal.
„Nisam očekivao da će u tako kratkom roku toliko ljudi pomoći, javiti se, dati podršku, podijeliti objavu da je vidi što više ljudi... Jučer sam na Instagramu dobio više od 100 poruka podrške i to mi jako puno znači. Zvali su me i iz kluba, direktor Butorac, izrazili su podršku i najavili pomoć, javljaju se brojni Lipičani i Pakračani i stvarno ne mogu reći koliko sam zahvalan na tome, i ja i cijela moja obitelj“, poručuje Antonio.
On je u vrijeme požara bio u Zagrebu na praksi, smješten kod starijeg brata Ivana koji radi u policiji. „Navečer u 20:40 je brat primio poziv od susjeda da naša kuća gori nakon čega je susjed prekinuo. Brat i ja smo se odmah uputili u Kozarice. Bili smo u velikom šoku jer prije svega nismo znali kako su roditelji, jesu li se izvukli, jesi li uopće živi? Brat je nazvao drugog prijatelja i zamolio ga da ode provjeriti, ovaj je to napravio i nakon nekog vremena nam je javio da je s njima sve u redu. Laknulo nam je sve dok nismo došli na lice mjesta i sve to vidjeli.
U plamenu nestale sve uspomene Katastrofa je bilo gledati kako u plamenu nestaje sve, sve uspomene. Kad budem imao svoju djecu neću im imati ništa za pokazati od naše prošlosti“, priča Antonio. U Pakracu je završio srednju fizioterapeutsku školu, a školovanje je nastavio na Dislociranom studiju fizioterapije u Pakracu gdje pohađa završnu treću godinu.
Josip: „Hvala do nebesa“!
Emotivan je bio i njegov otac Josip koji je teško pronalazio riječi zahvale svima koji su pomogli na bilo koji način, ali i svima koji su se javili i izrazili podršku.
„Kako me ne bi dirnulo? To je neopisivo“, rekao je, malo zastao da se pribere pa nekoliko sekundi kasnije nastavio: „Hvala im do nebesa! Čovjek nema riječi kojima bi se mogao zahvaliti ljudima. Javljaju se od svakud, pitaju kako pomoći, uplaćuju novac, to je nevjerojatno. Jako su važne i poruke podrške. Iz Bosne smo dobili poruku od dvoje ljudi koji su oboje nezaposleni, kažu nemaju novca za pomoći, al su nam poručili da se držimo i da budemo hrabri. Ne mogu vam reći koliko nam to znači. To je znak da ljudi suosjećaju. Da smo takvi i u normalnim uvjetima, a ne samo u ovakvim katastrofama, bili bi najjača država!“, poentirao je Josip.
Požar prouzročila žarulja
Uzrok požara još nije utvrđen, a Josip pretpostavlja da je najvjerojatniji uzrok žarulji koja je u svinjcu bila instalirana i gorjela zbog grijanja malih praščića. Ondje je krenuo plamen koji je vrlo brzo zahvatio štalu koja je građena od starih, suhih fosni i dasaka. Požar se nekontrolirano preselio i na obiteljsku kuću i usprkos intervenciji vatrogasaca, spasa više nije bilo.
U vrijeme požara Josip je radio u obližnjem poduzeću „Posavski hrast“ u Kozaricama. „Nešto sam farbao i u jednom trenutku me pozvao poslovođa i pitao: “Jel' ono tvoja kuća gori“? Najprije se nisam mogao orijentirati, ali sam ubrzo shvatio da to stvarno gori moja kuća. Odmah smo sjeli u auto i odvezli se, a kada sam došao blizu bilo je već gotovo, kuća je već bila u plamenu. Nije bilo spasa.
S nama u dvorištu u staroj kući žive i moji roditelji Ante i Mara i njihova kuća Bogu hvala nije izgorjela. Našu kuću smo već prokrčili i porušili što je trebalo i morat ćemo je ponovno graditi od ploče, nadam se što prije, da to riješimo prije zime“, najavljuje Josip Čavlović koji je dodao kako u njegovoj kući ipak nije izgorjelo sve.
„Skoro netaknuta je ostala slika Blažene Djevice Marije i dva drvena anđela koje je moja majka donijela mojim sinovima kao poklon sa hodočašća“.
Josip: „Dobro je, betona će bit'“!
Usprkos ovoj katastrofi, Josip na kraju ipak ne gubi vjeru i nadu. „Teško je jako, ali opet, dobro je jer je „glava na ramenima“. Betona će bit'!“, zaključuje Josip pred čijom obitelji je težak period u kojem će svaki oblik pomoći biti itekako potreban.
U pomoć se odmah možete uključiti i vi uplatom na račun:
Vesna Čavlović
IBAN : HR6823400093204968924
Opis plaćanja: Pomoć za požarom izgubljenu kuću.