POZNATI PJEVAČ ZA JUTARNJI

MLADEN GRDOVIĆ 'Prvi auto koji sam si kupio slupao sam već za pet dana... U glazbenim sam počecima bio roker, u bendu mi je bio i Božidar Kalmeta'

 Luka Gerlanc / CROPIX
 

Album ‘Nek se čuje pjesma s Jadrana’ poželio sam zaokružiti jednom laganom romantičnom pjesmom koja interpretacijom podsjeća na moj veliki hit ‘Caruso (Za tebe živim ja)’ iz 2012. godine. Odabrao sam stoga pjesmu ‘Jubim dan kad san te srija’, za koju sam, uoči odlaska na aktualnu turneju po Kanadi, snimio i videospot u režiji moga provjerenog suradnika Marka Lokasa. Spot pričom prati ljubav dvoje ljudi, jednostavan je, iskren i romantičan.

Turneja po Kanadi

Nema u ljubavi prenemaganja, barem ne u onoj pravoj - kaže Mladen Grdović koji se trenutačno nalazi na svojoj petnaestoj glazbenoj turneji u Kanadi, na kojoj ga prate njegov bend Romantic i dugogodišnji prijatelj i menadžer Duško Lokin.

- Nastupam u Ottawi, Montrealu, Torontu... Ukupno imamo sedam koncerata, a u Kanadi ostajemo dvadesetak dana. Gotovo svi koncerti rasprodani su još dok smo mi bili u Hrvatskoj, jer naši iseljenici vole pravu dalmatinsku pismu. Mnogi od njih pronalaze se u tekstovima skladbi u kojima pjevam o čvrstim vezama čovjeka i njegova rodnog kraja - kaže jedan od naših najpopularnijih pjevača koji će sljedeće godine proslaviti četrdesetu obljetnicu svoje bogate glazbene karijere.

- Te, sada davne, 1978. godine objavio sam svoju prvu singl ploču. Pjesme mi je napisao moj veliki prijatelj Đorđe Novković. Na A strani bila je pjesma ‘Između poljupca dva’, a na B strani ‘Kupit ću bijelog konja’. Uskoro nakon toga snimio sam još dvije Novkovićeve pjesme, ‘Huanita’ i ‘Srce je ko gitara’. I sad bi se moglo reći da je tako sve počelo, ali to baš i nije točno, jer nije zapravo počelo kada sam imao dvadeset, nego kada sam imao petnaestak godina. Naime, već tada sam osnovao svoj prvi bend Dalmati, s kojima sam svirao u Crvenoj luci. Pjevali smo talijanske kancone i svjetske evergreene, a ulaskom rock-scene na velika vrata obrađivali smo i hitove svjetski poznatih bendova kao što su The Rolling Stones, Deep Purple, Uriah Heep... - prisjeća se glazbenik, koji će kao najdraži dio svoje karijere izdvojiti upravo svoje glazbene početke.

Druga strana slave

- Nisam se ja od tada previše promijenio. I dalje na glazbu ne gledam kao na posao, i dalje volim zapjevati ljudima, nagnati ih da zaborave svakodnevne teškoće i da pjevaju sa mnom... Ali, danas me znaju iscrpiti putovanja. Nije lako buditi se po hotelima, provesti cijelu noć u automobilu... U nekim godinama željan si svog doma. A onda se sjetiš da te tamo, u nekom dalekom gradu, čekaju tvoji ljudi, tvoja publika, pa zaboraviš na to što ti je do maloprije bilo teško - govori Grdović, koji je rođen 28. srpnja 1958. godine u Zadru. Već s četiri godine pjevao je talijanske kancone, zbog čega su ga prozvali Robertino, prema malom talijanskom pjevaču “čudu od djeteta”, a prva publika su mu, osim oca Bepa, majke Vere, brata Paula te sestre Luize, bili rođaci i susjedi.

- Svi su se divili kako lijepo pjevam, a otac me ponosno dizao na stol da me svi vide - prisjeća se Mladen, koji kaže da ga je upravo njegov otac, koji je prvi uočio koliki talent Mladen ima, poticao na glazbenu edukaciju. Završio je nižu, potom i srednju glazbenu školu, a već s trinaest godina krenuo je na svoje prve gaže. Nastupao je i na tadašnjim popularnim Gitarijadama u Jazinama na kojima je osvojio i nekoliko nagrada.

Kućni ljubimac

- U mom prvom bendu bio je i Božidar Kalmeta. On je svirao klavijature, Nereo Stipčević bubnjeve, a ja gitaru, a nastupali smo uglavnom kod njih ili kod mene doma, jer smo tada imali desetak godina. Kalmeta je glazbeno jako talentiran, ali bend se raspao zbog mojih sportskih obaveza. O, da, ja sam bio baš veliki sportaš, imam tridesetak zlatnih medalja koje sam osvojio kao kormilar u čamcu poznate zadarske braće Bajlo - govori Grdović koji se nakon nekoliko godina provedenih u intenzivnom bavljenju sportom ipak naposljetku opredijelio za glazbu. Za to su presudni bili Đorđe Novković i Tomislav Ivčić. S Đorđem je snimio par singlica, a s Ivčićem je nastupao u čuvenom Duo Pegla, čijeg se hita “Mi imamos mnogos problemos” mnogi i danas prisjećaju.

- Kako i ne bi kad je ta kazeta prodana u četiristo tisuća primjeraka. Od tog honorara kupio sam prvi auto, polovnog Mini Morrisa, s kojim sam se sudario pet dana kasnije - smije se Grdović koji se, kaže, više ne uzrujava kada mu novinari počnu brojati koliko je automobila skršio.

- Ja nikome ništa ne zamjeram. Neka pišu! Koji put mi onako ljudski bude krivo jer ispada da je samo Grdović onaj koji voli popiti, a svi dobro znamo da sam ja mala beba za polovicu estrade po tom pitanju. Ali neka, ja novinarima valjda dođem kao kućni ljubimac, kad ne znate što ćete, ajmo po Grdoviću - govori pjevač koji strast prema dobrim automobilima vuče od svoje obitelji. Otac mu je, kaže, bio automehaničar, čak je i Mladen neko vrijeme razmišljao da se bavi tim poslom, ali, odlučio je drugačije, što je rezultiralo objavljivanjem albuma “Doviđenja” 1990. godine.

Luka Gerlanc / CROPIX
Mlafen Grdović u društvu s Ćirom Blaževićem

Dulja stanka

- To je bio zadnji album u bivšoj Jugoslaviji koji je dostigao zlatnu tiražu. Nakon njega došla je i moja druga ploča, a onda sam 1993. godine, kada je otišao moj drugi otac, Tomislav Ivčić, nekoliko mjeseci stao s glazbom. Nisam mogao dalje, skršio me njegov odlazak. Nekako sam, nakon te pauze, uspio samog sebe natjerati da uđem u tonski studio i snimio album ‘Bacit ću mandolinu’, pa onda pjesmu ‘Dalmatinac’, a kad mi je umro otac i ‘Tu je moj dom’ s Bepom Matešićem - kaže Grdović kojem je, ističe, velika čast da je tijekom karijere imao prilike surađivati s najboljima: Đorđem Novkovićem, Tomislavom Ivčićem, Stipicom Kalogjerom, Nenom Ninčevićem, Hrvojem Hegedušićem...

Uz sve to, Grdović je pobjednik mnogih festivala. S pjesmama “Sve za ljubav” pobijedio je na Zadarskom festivalu 1997. godine, a “Vitar nek’ puše” 1999. godine. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. 2009. godine proslavio je 30 godina karijere velikim koncertom u dvorani Krešimira Ćosića na zadarskom Višnjiku te godinu dana kasnije objavio svoj prvi DVD “Evo mene moji ljudi”. Uspjeh ovog koncerta pred oko 7000 ljudi ponovio je za Valentinovo 2014. godine. Krajem listopada 2014. godine Mladen objavljuje album “Samo more to zna”, a krajem 2016. godine album “Nek’ se čuje pisma s Jadrana”. S istoimenom pjesmom i u suradnji s klapom Munita iz Zadra Mladen je 2016. godine prvi put pobijedio na Splitskom festivalu. Od sreće se, kaže, tom prilikom i rasplakao, a publika u Splitu pljeskala je i njegovim suzama.

Gode mu priznanja

- Naravno da mi gode tolika priznanja, naravno da mi je drago dobiti nagradu. Rekao sam već, moj životni poziv zna biti itekako težak jer radim treću smjenu, zbog čega ponekad neuredno živim, ali pozornica je oduvijek bila jedini moj izbor, a pjevanje strast. U svemu tome veliku podršku imam u mojoj Branki - nježno govori Grdović o supruzi s kojom se nakon deset godina ljubavne veze 1996. godine vjenčao u Las Vegasu. Njihovu idilu šest godina kasnije narušila je vijest da je pjevač bio u izvanbračnoj vezi iz koje je dobio kćerku Saru, koju je Brankica Grdović lijepo prihvatila, kao da je malena i njezino dijete. Tim više su nekoliko godina kasnije teško odjeknule optužbe za obiteljsko nasilje u Grdovićevu domu. Ovog ljeta mediji su izvještavali kako je Brankici Grdović nakon svega “pukao film” te da je podnijela zahtjev za razvod braka. Međutim, ljubav između Mladena i Brankice ponovo je sve prevladala i zahtjev je nakon nekog vremena povučen.

Nikola Vilić / CROPIX
Mladn Grdović sa suprugom Brankicom

- I time je, mislim, sve rečeno. U kojem to braku nema trzavica? U kojem se to braku muž i žena nikad ne posvade? To može jedino ako su roboti, a ne ljudska bića! Ja svoju Branku volim, a voli i ona mene. Novinarima to, valjda, nije toliko zanimljivo, ali to je jedina i prava istina. Mi ne samo da se volimo nego i glazbeno surađujemo, pa smo tako to napravili i u skladbi ‘Jubim dan kad sam te srija’. Je li to naša autobiografska pjesma? Naravno da jest, zajedno smo je napisali uz klavir - kaže Grdović, koji će se nakon povratka iz Kanade upustiti u potragu za zadarskim srednjoškolcem koji je zato što je njegovu pjesmu “Bolje živim nego ministar” naveo kao pjesmu socijalne tematike u školi dobio jedinicu.

Strah od aviona

- Užas! Učiteljica mu je trebala dati odličnu ocjenu! To je najistinitija pjesma na svijetu. Jer, stihovi ‘živim, živim, a ničega nema, pijem, pušim, loše mi se sprema, ni me briga nek sam zdrav, neću biti bogat star, bolje živim nego ministar’ sjajno i realno opisuju našu svakodnevicu - kaže glazbenik koji je tijekom bogate karijere otpjevao više od 400 skladbi, od kojih su mnoge postale veliki hitovi.

- One najveće hitove izvest ću na koncertu kojim ću obilježiti četrdesetu obljetnicu karijere. Nisam još odlučio hoću li taj koncert održati u Zadru ili u Zagrebu, no o tome ću misliti nakon povratka iz Kanade, kad sletim na čvrsto tlo. Da, bojim se leta avionom, najčešće letim pod normabelima, a svaki put kada uzletim pitam se hoćemo li sačuvati živu glavu kako bismo svi zajedno mogli još dugo zajedno veseliti se i pjevati - kaže Mladen Grdović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 05:51