Jednostavno su ga morali skužiti, ne postoji način da ga se zaobiđe. Zaslužio je. Napravio je stotinjak filmova, posljednji je bio u užem izboru za Oscara. Mike Downey, irsko-britanski producent, ima veliku i ozbiljnu biografiju. Sada ima i veliko priznanje, dobio je nagradu koju dodjeljuje britanska kraljica, postao je časnik Reda Britanskog Carstva, odlikovanje koje se počasno dodjeljuje za izuzetne zasluge na području umjetnosti i znanosti, u humanitarnom i dobrotvornom radu.
- To je veliko priznanje. Imalo je smisla provesti sve te godine za film - komentira orden koji ga čeka.
Impresivna biografija
Officer of the Order of the British Empire, kako odlikovanje zvuči na engleskom, vraški je značajna stvar. Downey je predsjednik Europske filmske akademije, vijeća britanske nagrade BAFTA, azijsko-pacifičke filmske akademije, bio je u žiriju dvadesetak festivala, počasni je predsjednik nagrade LUX koju je ustanovio Europski parlament, jedan je od osnivača IFCR-a, međunarodne koalicije osnovane na Venecijanskom festivalu koja se brine o filmskim djelatnicima koji se nađu u raznim rizičnim situacijama kada im režimi brane rad, zatvaraju ih u zatvore. Mike Downey je i jedan od osnivača Moving Pictures Internationala, magazina koji je značajem svrstavan uz Variety. Uključuje se u rad raznih humanitarnih organizacija, napisao je nekoliko priručnika za kolege. Suosnivač je Motovunskog festivala, bio je i umjetnički direktor Pulskog festivala. Upetljao se kao producent ili koproducent u stvaranje petnaestak hrvatskih i filmova iz regije, od "Čaruge", "Buick Riviere", "Parade", "Ustava RH" pa do najnovijeg Grlićevog projekta na kojem radi. Prvo je počeo s Grlićem, s kojim je radio na nekoliko filmova, nastavio s Nuićem, Radom i Danilom Šerbedžijom, Goranom Rušinovićem.
Živi na Notting Hillu i - u Grimaldi, selu skrivenom u šumi, na vrhu jednog brijega u Istri, ukradenom raju. Tu već dvadeset godina dio godine provodi u kući čiji je svaki detalj posebna priča, od kredenca u stropu koji krije napu, nakrivljenog prozorčića koji se smije na vrt, četiri drvena preklopna kino-sjedala iz doba crno-bijelog filma naslonjena na kuhinjski zid, do stropne lampe skrivene u velikom situ za brašno i gomile oblutaka s neke istarske plaže pažljivo složenih u niši u zidu ispod stropa. Piše po desetak stranica dnevno u velikom dnevnom boravku ispod lažnog prozora ukucanog u zid u kojem je muzička linija, na drugom je zidu nova niša ispunjena knjigama.
Posvećen gostima
Mike je okružen glazbom i knjigama. Pored stepenica se nalazi jedan od dva glasovira u kući. Na onom u sobi je teleskop. Drugi je glasovir smješten u drugoj sobi te kuće čudesa koju mu je sagradio prijatelj, dizajner Željko Burić. Mike spomene kako na tim glasovirima sviraju Marijana Pintar i on.
- Ja grozno sviram - kaže zezajući se: često se smije na vlastiti račun, kao i svi ozbiljni ljudi. Ne reagira na telefonske pozive, posvećen je gostima, posvećen je onome što si je isplanirao raditi u određenom trenutku. Dobro je organiziran, kaže da mora biti takav jer ionako ne stigne sve što želi, nedostatak vremena u zauzetom životu je trajni pritisak. Vjerojatno iz poštovanja i činjenice da je riječ o nečemu što mu je važno u životu, malo spusti glas kada govori o Marijani i o ordenu po koji mora otići kod kraljice Elizabete II.
S Marijanom, muzikologinjom i višom leksikografkinjom, šeficom odjela klasične glazbe u Leksikografskom zavodu M. Krleža, poslovno je i privatno vezan već 20 godina.
- Naravno da ne bih došao do toga da budem ovako nagrađen da nije bilo vjere i podrške moje partnerice, Marijane - kaže iskreno.
Istra ga je u potpunosti vezala, tu je zbrisao na početku pandemije, ukrcavši se u avion iz Kolumbije, posljednji prije višemjesečnog prekida zračnog prometa, tu ga je dočekala i vijest o časti koju mu dodjeljuje engleska kraljica. Tu ga je, baš na dan kada smo ga posjetili prije tjedan dana, zateklo pismo njegova sveučilišta, University of Warwick, u Coventryju - dali su mu počasni doktorat zbog njegova dostignuća na području filma, kazališta i umjetnosti.
- Nije to loše sveučilište - kaže lažnom skromnošću opisujući kako je sveučilište smješteno između 40. i 50. mjesta top sveučilišta na svijetu, pri čemu ne raspolaže novijim podacima koje gura to sveučilište na bolje pozicije.
Vijest o doktoratu proslavio je s Karijem, psom čija jedna prednja noga beživotno visi na tijelu, posljedica udara automobila, a s kojim razgovara na hrvatskom. Dere se na psa, bučan je kao mnogi Irci, svjestan da se nitko ne uzbuđuje. Sitni ga mješanac mirno gleda ležeći na trosjedu bez ikakve namjere poslušati ga. Onda ga Mike zove i hijenom jer se pas u trenucima uzbuđenosti ceri poput hijene.
Radio je s Günterom Grassom, Thomasom Keneallyjem, romanopiscem koji je napisao "Schindlerovu arku", kasnije ekraniziranu u filmu, Rebeccom Lenckiewicz, redateljima kao što su Volker Schlöndorff, dobitnikom Oscara, Mohsenom Makhmalbafom, Lechom Majewskim...
Agnieszka Holland
- Ljudi takvog kalibra imaju jako puno iskustva, oni su sve već vidjeli. Kada radiš s njima, imaš veliku privilegiju biti potpuno iskren jer oni mogu prihvatiti sve. Oni jednostavno mogu prihvatiti i čuti sve što želiš reći u vezi s procesom, gdje si s novcem, što misliš o scenariju. Ne moraš se skrivati. Kao i ti, nemaju vremena za gubljenje. Što veći umjetnici, to je lakše raditi s njima, a iz toga proizlazi i puno užitaka i prijateljstva. Evo, s Agnieszkom Holland još uvijek razgovaram - kaže smijući se i ispriča kako je bio njen zamjenik u Odboru europske filmske akademije koju je ona preuzela od Wima Wendersa pa je Mike od nje preuzeo tu poziciju. U međuvremenu su napravili film "Charlatan" koji je ušao u uži izbor za Oscara.
- Ona mi je prva čestitala na Facebooku, to je bilo jako slatko - kaže dodajući kako se divi njenom filmskom radu, ali i borbi za ljudska prava.
Na zidu njegove kuće nalazi se fotografija napravljena po njegovoj ideji. Prikazuje čovjeka koji umjesto glave nosi zahodsku školjku. Producent je taj koji "jede govna" da bi film uspio, ma koliko se svi trudili to lijepo opisati.
- Zamislite sobu, to je film. Producent je prva osoba koja ulazi u tu sobu i pali svjetlo. Kada sve završi, i kada svi odu, posljednja osoba koja izlazi i gasi svjetlo je producent. Tako je svagdje u svijetu - opisuje svoj posao i na ljepši način.
- Raditi film je svojevrsno sveto trojstvo između scenarista, redatelja i producenta, svaki od njih je jednaki partner. Idealno je kada se svi nađu s istim ciljem. U Hrvatskoj prevladava odnos u kojem dominiraju scenaristi i redatelji. To u jednu ruku vodi velikim umjetničkim djelima. Pitanje je za koliko filmova nastalih u posljednjih dvadeset, trideset godina u Hrvatskoj možete reći da su velika umjetnička djela, to ostavljam svakome da odluči za sebe. Ili se može dogoditi da nastanu negledljiva djela - kaže vrlo dobronamjerno. Sretan je što trenutno radi na novom Grlićevom filmu, tome se veseli. Spominje Rušinovića, Borisa T. Matića, kaže da je sretan što je sa svima s kojima je radio u dobrim odnosima.
Boksač za glasovirom
Trenutno radi na dva velika projekta, osim na filmu Rajka Grlića radi i na romanu. Ne priča o tome, to mu je pravilo.
- Želim raditi dobre i pametne filmove - spomene kao svoj zadatak svjestan da se mora uklopiti u doba kada ljudi nemaju vremena.
Mike Downey je učio i boks, to im je u obitelji; a možda je i zbog okruženja u kojem se nalazila njegova irska obitelj bilo korisno naučiti kako se obraniti. Na jednoj od crno-bijelih fotografija izloženih na zidovima njegov su otac i ujak s boksačkim rukavicama.
Boksač za glasovirom, takav tip može stvarati velike filmove. Geto, koji spominje kao dio okruženja u kojem je rastao, znači "tvrdo" susjedstvo siromašnih, radničkih obitelji gdje ima i ljudi koji naginju sitnom kriminalu, gdje nema profinjenosti među ljudima, a opet, ti se isti ljudi znaju pokazati vrlo dobrima.
- Vjerujem da je riječ o onom dubokom osjećaju "imati sreće" i mislim da to trebam dijeliti s drugima - kaže zašto se uz sve svoje profesionalne, karijerne obaveze zalaže za druge, ugrožene filmaše, djecu.
- Kao netko tko ima izuzetno skromno podrijetlo, dijete "gastarbajtera" koji su iz Irske doselili u Englesku, odrastao sam u izazovnim uvjetima. Kada su se moji roditelji doselili u Englesku, bilo je uobičajeno da na zidovima kuća u kojima su se unajmljivali stanovi piše: "Nije dopušten pristup crncima, psima i Ircima".
Mike Downey, odrastao je 60-ih u republikanskoj obitelji. Problemi su za Irce počinjali čim bi prešli prag, a kada bi se vratili u Irsku, tamo su ih smatrali Englezima - objašnjava u kojoj je situaciji on odrastao.
- Tu negdje sve počinje. I dovede te do toga da pomisliš: ako si uspio imati sreće da se iščupaš iz svog geta, onda ti je vjerojatno obaveza da dijeliš komadić te sreće s drugima. To je vjerojatno odgovor.
Sada čeka kraljičin poziv. Prošle godine, zbog pandemije, nije bilo susreta s kraljicom ni dodjele ordenja, ali ove godine bi se moglo dogoditi da kraljica primi 120 ljudi, umjesto 60 koliko ih godišnje dobiva orden.
- Može ona to - navija za kraljicu Downey. Ona ima 95 godina, ali što joj je rukovati se sa 120 ljudi u jednom danu?