LORENA STIGLA KUĆI ZA BOŽIĆ Petomjesečna beba prvi put je kušala voćnu kašicu, koja joj je bila toliko fina da je oduševljeno mahala rukama i nogama

Iako se tek probudila, junakinja naše priče nije bila ni zbunjena ni uplašena. Štoviše, nakon što ju je majka uzela u naručje, uputila nam je svoj prekrasan osmijeh koji je danas još i ljepši nego što je bio 15. studenoga 2017., kada smo se prvi put susreli s petomjesečnom Lorenom Amidžić.

Imala je tada ova slatka beba na licu sondu koja je bila jedini put za unos hrane u njezino malo tijelo. Sonde sada više nema, a Lorena se hrani na bočicu.

- Odmah ju je bez problema prihvatila, jedino dudu odbacuje jer iz nje ništa ne izlazi - smije se njezina majka Anamarija Vidmar Amidžić i nastavlja u veselom tonu.

- Jučer smo joj prvi put dali i voćnu kašicu od marelice i banane. Ujutro je prvo malo nešto mljackala pa nismo htjeli forsirati dok ne nauči okuse, a poslije je s radošću jela i pritom cijelo vrijeme mahala i rukama i nogama - pohvalila se radosna majka malene djevojčice koja je osvojila brojna srca nakon što je javnost doznala da je riječ o jednoj od rijetkih beba u svijetu koja je rođena sa sraslom čeljusti. Od prvoga dana rođenja Lorena nije mogla jesti na usta, gutati, nije mogla ni jezik pokazati drugima jer joj je čeljust bila spojena.

Suze i emocije

- To je bila posebna priča. Toliko je bila očarana kada je skužila da može micati jezikom i prvih nekoliko dana cijelo je vrijeme s njim nešto radila, s obzirom na to da ga prije operacije nije mogla izbaciti van. Sva je bila u čudu. I nama je sve to bilo neobično. Ti prvi dani otkrivanja bili su jako zanimljivi. Prvo smo joj špricom davali mlijeko i čaj da vidimo kako će reagirati na gutanje. Svi smo u nju gledali zbunjeno kako je bez problema povukla, a ona je prema nama gledala u stilu što se čudimo, kao da to oduvijek radi. Bilo je i suza i sreće, puno emocija - prepričala nam je majka prva Lorenina iskustva nakon operacije.

Vlado Kos / CROPIX

Lorena s mamom Ana Marijom

Podsjetimo, u Hrvatskoj im je rečeno da bi operaciju razdvajanja čeljusti mogli izvesti tek između Lorenine 3. i 5. godine života. Roditelji su potom “prevrnuli” svijet dok nisu došli do klinike u Linzu i liječničkog tima predvođenog prof. dr. Michaelom Malekom, koji im je odmah zakazao i termin operacije za 1. prosinca. A ona ne da je bila uspješna, nego i daleko manje komplicirana nego što se činilo pa ljepši, blagoslovljeniji i radosniji Božić u obitelji Amidžić iz Črnkovaca nisu mogli poželjeti. Njihova petomjesečna mezimica s majkom Anamarijom vratila se u ponedjeljak iz Linza, a odbor za doček, u kojem su bili presretni otac Almir i brat Dino, koji je posebno pažljiv, pa i pomaže majci kada treba hraniti seku, kao i bake, prijatelji, rodbina, jednostavno je bio očaran.

Znatiželjna i vesela

- Oni su je tada prvi put vidjeli bez sonde na licu. Doduše, i ja sam tu sliku prvi put vidjela u ponedjeljak ujutro jer su joj liječnici u Austriji tada izvadili sondu. Zato smo kući i došli malo kasnije, jer su u Linzu htjeli dovesti je do kraja liječenja - napominje presretna majka.

Bebica se u trenutku našeg dolaska baš budila, a potom ju je mama uzela u naručje te je znatiželjno s osmijehom na licu promatrala još nove ljude, kakvih je proteklih tjedna kroz njezin život prošlo jako mnogo. Odjevena u prigodnu blagdansku haljinicu i papučice, malena je u dom svoje obitelji donijela duh Božića i prije samoga blagdana.

Ronald Goršić / CROPIX

Lorena Amidžić s majkom Anamarijom i ocem Almirom u Linzu

- Ona se najviše razveselila svojoj njihalici, a nama drugih poklona ne treba. Bit ćemo za Božić u svojem domu, a ovo je najljepši koji smo mogli zamisliti, iako, iskreno, nisam se tome nadala, posebno kada nam je u rujnu u Zagrebu rečeno da ne bi ništa radili prije njezine 3. godine. Sreća je da smo našli kliniku u Linzu koji su pristali prvi put napraviti ovaj zahvat, ali i dr. Vedrana Zubčića iz KBC-a Osijek. Najveći problem liječnicima bila je anestezija jer je nisu mogli intubirati kroz usta. Kada je to uspjelo, ostalo je bio lakši dio posla, a samo razdvajanje čeljusti bilo je gotovo za nekih 45 minuta - objašnjava Anamarija. Posebno je zahvalila svojim poslodavcima u Domu za starije i nemoćne Moj dom Majdenić u Donjem Miholjcu, kao i suprugovoj tvrtki Osijek-Koteks, ali i DVD-u Črnkovci, NK Mladost, Ribičkoj udruzi Črnkovci te brojnim znanim i neznanim ljudima koji su pomogli. Lorena će na kontrolu u Austriju 14. ožujka 2018., ali će redovito ići i na kontrole kod dr. Zubčića, koji će surađivati s kolegama iz Austrije.

- Možda će trebati još jednu operaciju, a to će prije svega ovisiti o njezinoj desnoj vilici. Ako ona bude malo kaskala za lijevom stranom, onda bi joj stavili neki umetak. Rekli su i da nema razloga da joj zubi ne rastu normalno. Svakodnevno s njom moram vježbati na razgibavanju zgloba, koji je bio “umrtvljen”, i treba ga “oživjeti”. Sada nam je sve mnogo lakše. Ona spava po cijelu noć, ne moramo se buditi svaka četiri sata da je nahranimo, a smiju nam doći i gosti. Dosad smo jako pazili da se ne prehladi s obzirom na to da je to po nju moglo biti i životno opasno. Ovo je sada jedan drugi život i neizmjerno smo radosni zbog toga - istaknula je Lorenina majka.