Cabeza, corazon, cojones - u prijevodu glava, srce i "one stvari" - savjet je koji je Carlos Alcaraz na početku profesionalne karijere dobio od svojeg djeda. Odnosilo se na tri alata koja mu trebaju za put do teniskog vrha. "Nisam očekivao da će moj unuk shvatiti to baš tako doslovno", rekao je 86-godišnji Carlos Alcaraz Lerma španjolskim novinarima krajem proljeća, kada je unuk dogurao do četvrtfinala u Roland Garrosu.
Čiste glave, vatrena srca i s "cojonesima" na izvoz, Carlos Alcaraz je s 19 godina, četiri mjeseca i šest dana, osvojio svoj prvi Grand Slam. Pobjeda u finalu US Opena protiv Caspera Ruuda učinila ga je i najmlađim igračem na broju jedan ATP ljestvice. "Teniska budućnost stigla je u nedjelju u 19 sati i 38 minuta", rečenica je kojom je New York Times otvorio izvještaj s finala na stadionu Arthura Ashea. To što se Alcarazov uzlet u stratosferu najavljuje već dugo, trenutak konačne afirmacije ne čini ništa manje spektakularnim. Svi koji prate i dišu tenis, osjećaju se kao da svjedoče početku duge ere, žetve trofeja koja će brzo postati nepregledna. Njujorški ćemo trijumf sažeti pitanjima i odgovorima…
Koje je sve rekorde srušio Alcaraz?
Za početak, najmlađi je osvajač US Opena u posljednje 32 godine, odnosno od Petea Samprasa 1990. U ponedjeljak je za 16 mjeseci nadmašio i Lleytona Hewitta, koji je dosad bio najmlađi tenisač na prvome mjestu. Na putu do titule odigrao je tri meča od pet setova, spasivši u četvrtfinalu protiv Sinnera i meč-loptu, a na terenu je proveo više vremena nego ijedan Grand Slam osvajač u povijesti: 23 sata i 40 minuta.
OK, impresivno, ali usporedimo to s "Velikom trojkom". Što su Federer, Nadal i Đoković postigli u njegovoj dobi?
Samo je Rafa Nadal prije svojeg 20. rođendana imao Grand Slam trofej. Roland Garros osvojio je dva dana nakon 19. rođendana, ali za uspon na broj jedan morao je nakon toga čekati još tri godine. Roger Federer je kao tinejdžer uzeo tek jedan turnir (Milano, dvorana) i imao dva četvrtfinala na Mastersima. Prvi veliki naslov, Wimbledon 2003., osvojio je s 21 godinom. Novak Đoković je dva mjeseca prije 20. rođendana probio granicu Top 10 društva, kao tinejdžer je skupio pet ATP titula, a na Australian Openu prvi je put trijumfirao s 20 godina i osam mjeseci.
Je li sada konačno nastupila smjena generacija?
S takvim se zaključcima uvijek brzalo. Dominic Thiem je, primjerice, nakon osvajanja US Opena upao u muku s ozljedama, a Daniil Medvedev sada je s prvog mjesta pao na četvrto. Ipak, predaja štafete čini se realnom. Alcaraz i Ruud najmlađi su broj jedan i broj dva, nakon Connorsa i Borga, koji su 1975. imali 22, odnosno 18 godina. Treće mjesto drži 36-godišnji Nadal, koji se jedva pokrpao za US Open, a nakon ispadanja najavio je da mu (opet) treba duži fizički i psihički odmor. Đoković je sedmi, a na Race ljestvici tek 15., što znači da će se morati dobro namučiti ako želi ugledati ATP finale. Ni njemu sat ne stoji: u vrijeme idućeg Roland Garrosa napunit će 36. Kad je riječ o Federeru, on je praktički u mirovini, samo što to još nije objavio.
Jesu li Alcarazov trofej i uspon na broj jedan manje vrijedni zato što u New Yorku nije bilo Đokovića?
Kao i u slučaju Nadalove titule u Melbourneu, Đokovićevi hardcore navijači tvrde da taj trofej ima "zvjezdicu" jer Srbinu nije bilo dopušteno natjecati se. Priča je već prožvakana i zamorna, ali ostaju činjenice da 1) Đokoviću nastup nisu zabranili organizatori, nego on nije ispunio uvjete za ulazak u zemlju, i 2) jedini je igrač iz Top 100 koji se odbio cijepiti. Kad je riječ o međusobnom omjeru, Alcaraz je dobio njihov jedini meč dosad, u polufinalu Madrida ove godine. Okršaja će sigurno biti još, možda već na Mastersu u Parizu početkom studenoga.
Ali Alcaraz kao prvi na svijetu ima 10.000 bodova manje nego što je Đoković imao kad je držao vrh 2015.?
Točno, baš kao što je i točno da je Alcaraz na početku prošle sezone bio tek 141. na svijetu, a ovu je godinu dočekao na broju 32. Ne treba zaboraviti da mu je 19 godina te kako je njegov "prime" još jako daleko. Koliko takve usporedbe nemaju smisla, ilustrirat ćemo podatkom da je Đoković u dobi od 19 godina i četiri mjeseca na ATP ljestvici imao 1183 boda, dakle, 5500 manje nego Alcaraz sada.
Koji su Alcarazovi limiti?
To nitko ne može ni pretpostaviti, iako hrabriji kroničari tvrde da će, pod uvjetom da bude zdrav, sigurno dostići Veliku trojku. Nije nam teško zamisliti da s ritmom od, primjerice, dva Grand Slama godišnje, već do 30. rođendana bude tamo gdje su sada Rafa, Novak i Roger. Trener Ferrero tvrdi da je dostigao tek oko 60 posto potencijala, a sam Alcaraz na presici je poručio da mu je cilj ostati na vrhu "puno, puno godina". Onda je prstom pokazao na trofej i rekao: "Želim još ovoga."
Znači li sve to da se više neće vraćati u Umag?
Izgledi su minimalni, iako ga za Istru trajno veže podatak da je tamo osvojio svoj prvi ATP naslov. Nakon ovogodišnjeg nastupa rekao je kako se "nada povratku", ali da će to ovisiti o rasporedu. Sad kad je na vrhu, igranje "250-ica" u terminu između Wimbledona i američke turneje nema puno smisla. Pitanje je u kakvoj će situaciji biti za godinu dana, ali sigurno je da će organizatori povući sve veze kako bi ga vratili. Kad smo već kod Umaga, sad još samo Jannik Sinner mora osvojiti veliki naslov da se obistini proročanstvo kako je ovogodišnji finale bio sudar budućih Grand Slam pobjednika.
Hoće li sad napokon napuniti baterije?
Baš i ne, bez obzira na to što je ove godine odigrao 60 mečeva (omjer 51-9), od toga 20 u manje od dva mjeseca. Potvrdio je da će ovaj tjedan nastupiti u Davis Cupu, u kojem Španjolci u Valenciji dočekuju Kanadu, Srbiju (bez Đokovića) i Južnu Koreju. Planet tenis nastavlja se vrtjeti, a Alcarazovu vatru teško je ugasiti…