Prije gotovo točno 100 godina, 28. siječnja 1923. godine u Garešnici se prolomio prvi krik tek rođenog dječaka, malog smežuranog i od krvi uprljanog, prvorođenog sina Ive. Djeteta jednakog kao i gotovo svako novorođenče, na prvi pogled ni po čemu posebnog, piše Mojportal.hr.
Stare knjige i dokumenti takve detalje ne bilježe, ali za pretpostaviti je da se njegov otac Stjepan, lokalni sudski službenik i voditelj tamburaškog orkestra tog dana pošteno razveselio u lokalnoj birtiji trošeći svoju državnu plaću na čašćenje svih koji su se oko njega u tom trenutku u birtiji našli, a u čast dolaska na svijet njegova prvorođenog sina.
Stjepan je jako volio glazbu. Bio je i vođa lokalnog tamburaškog orkestra, pa se vjerojatno i zapjevalo i zasviralo u čast nasljednika, malog Ive Robića.
Njegova supruga Marija, izmučena kao i svaka žena nakon poroda, prije tih stotinu godina vjerojatno je zaljubljeno gledala u svoje novorođenče, smežuranog sina Ivu, i tiho mu tepala na uho, kao što to majke i inače čine, kako će on biti njezin ponos i dika.
I ne sluteći u tom trenutku da u naručju drži dijete kojemu je sudbina namijenila da doista postane poseban, ponos Garešnice, ali i cijele Hrvatske. Dijete čije će šlager pjesme i glas, kada odraste pa na kraju ostari i napusti nas 2000. godine, postati nacionalna baština, neizbrisiv trag čak i izvan granica nekoliko država kojima će Garešnica u posljednjih 100 godina bila sastavni dio.
Poseban trag ostavio je u Njemačkoj, a povijest će ga pamtiti i kao prvog pjevača koji je s pjesmom na njemačkom jeziku ušao na američku top ljestvicu. U Velikoj Britaniji je također dospio na 23. mjesto njihove nacionalne top ljestvice i to je uspjeh kojeg poslije njega ni jedan hrvatski pjevač nije uspio ponoviti. Ma ni približiti se.
O Ivi Robiću bi se moglo još puno pisati, ali ovih nekoliko biografskih crtica sasvim dovoljno govori o njegovom veličanstvenom međunarodnom uspjehu.
Gotovo točno stotinu godina nakon njegova rođenja, neka dosadna kiša slijevala se nad Garešnicom. Ispod betonske nadstrešnice lokalnog Hrvatskog doma sjedila su dva muškarca. Lica su im na prvu izgledala, kao i vrijeme, pomalo otužno. Jedan na sebi ima zelenu jaknu "vijetnamku", na stotinu mjesta uprljanu bojom. Drugi je u vjetrovki, na glavi ima vunenu kapu s rupom, čini mi se da je na njoj bilo vunom izvezeno i "BMW". Lice mu prekriva prosijeda, gusta brada.
- Ovo su neki šljakeri - pomislim u sebi dok ih pozdravljam u prolazu.
- Ovaj sigurno nije iz Garešnice - šapnu oni jedan drugom, kasnije sam saznao, da ih ne čujem.
- Je l‘ se ovdje radi mural Ivi Robiću? - pitam na glas.
- Da, da... Tu, iza - pokazuju mi rukom prema stražnjoj strani zgrade.
Dođem. Pogledam. Mural doista impresivno izgleda. Snimim nekoliko fotografija i vratim se do njih.
- Je li vi radite mural?
- Da - klimnu glavama bez nekog velikog uzbuđenja.
- Htio bih s vama malo porazgovarati..
- Ha, ako baš moramo - učinilo mi se da nekako nevoljko jedan od njih odgovara. Drugi šuti i gleda prema podu.
Pomislio sam: OK, ovo će biti kratko. I, kako to već ide, prevario se.
Finalni izgled murala Ive Robića otkrit će se 28. siječnja, na njegov 100. rođendan
Lik u bojama prošaranoj "vijetnamki" je Gareščan Matija Vnučec. Njegova strast su grafiti, dakle ulična umjetnost. A po zanimanju je odgojitelj, radi s djecom u vrtiću u Garešnici. Dakle, priprema one najmanje za život.
Lik s probušenom vunenom kapom i vjetrovkom, je Alen Miler. Alen je iz Kutine, profesor je likovne kulture, akademski slikar. Također radi s djecom u školi i priprema ih za život, a uz to je i poznati tattoo majstor i grafiter.
Matija i Alen su izabrali fotografiju Ive Robića koju će naslikati, dizajnirali cijeli mural. Riječ je o inicijativi Turističke zajednice Grada Garešnice, koju je podržao i Grad Garešnica.
- Stoti rođendan Ive Robića obilježavamo s velikim koncertom i izložbom 28. siječnja, a ovaj lijepi mural posvećen njemu dar je svim građanima njegove i naše Garešnice. Ivo Robić primjer je kako čovjek iz male sredine može ostvariti veliki uspjeh i sama ideja oko murala vrti se i oko te poruke, prije svega našim mladima, da se i u maloj sredini mogu dogoditi velike stvari. Zato pozivamo sve dobre ljude i iz okolnih mjesta i gradova da nam se pridruže u Garešnici 28. siječnja na svećanoj proslavi 100. rođendana našeg Ive Robića - rekao nam je gradonačelnik Grada Garešnice Josip Bilandžija.
Nakon što je ideja o muralu prihvaćena, direktorica Turističke zajednice Danijela Belak kontaktirala je Matiju Vnučeca, znajući da se on već 15-ak godinama bavi oslikavanjem, a Matija je u priču uveo i Alena Milera. Dugo se poznaju, vole grafite i zajedno mogu stvoriti čudesne murale. Možda bi ih najbolje opisao stih "jedna duša, a dva tila". Matija i Alen već su oslikali brojne škole po Garešnici, Kutini, Popovači i drugim mjestima u njihovom kraju nastojeći sive zidove pretvoriti u koloritne površine.
- Tražili smo fotografiju Ive Robića iz njegovih mlađih dana. Pronašli smo jednu fotografiju iz njegovih mlađih dana koja nam se svidjela, te stare fotografije imaju jednu posebnu čar. Pa samo odlučili ići na tu fotografiju i njegov nadimak Mister Morgen. Pokušali smo to njegovo vrijeme na neki način prenijet na zid i zato i ima dosta smeđih tonova, te crnog, bijelog i sivog, a i prilagođavali smo se i samoj zgradi, koja je dom kulture, kako bi se mural uklopio i kako ne bi bio prešaren.
Ubacili smo i dvije pruge koje razbijaju to "smeđilo". To su zelena i plava pruga. Zelena predstavlja vrhove moslavačke gore, a plavi valovi predstavljaju more, odnosno Opatiju gdje je Ivo Robić živio tako da imamo poveznicu njegovog cijelog života - priča nam Alen Miler.
- Htjeli bismo se zahvaliti Gradu Garešnici i Turističkoj zajednici što su se sjetili ove ideje i financirali je. Naime, mural posvećen Ivi Robiću je jako dobra stvar jer je on velikan u svjetskim razmjerima. Ivo Robić je dokaz da ljudi iz malih sredina mogu napraviti velike stvari pa se nadamo da će i ovaj mural biti poticaj mladima da se posvete onome što vole i ako budu uporni i predani, shvatit će da mogu napraviti velike stvari - kaže nam Matija.
Njemu, kao Gareščanu, posebno je drago što je ovakva ideja realizirana u Garešnici. Jer, murali i generalno Street Art, obilježja su velikih i naprednih gradova. Svjedoče o urbanoj kulturi sredine, potiču mlade na kreativno likovno izražavanje, od tmurnih zidova stvaraju raznobojne površine koje privlače pažnju i starih i mladih i daju novu, življu vizuru gradskim ulicama.
Matija vjeruje i kako će se s muralom Ivi Robiću grad više otvoriti prema ovakvim temama i potrebama jer, kaže, vani oslikavanje zidova nitko ne gleda kao huliganizam, nego kao uličnu umjetnost. Vlasti čak i potiču mlade da oslikavaju fasade i stare zidove.
On kao odgojitelj zna koliko je potrebno mladima proširiti granice izražavanja.
I tu se uključuje Alen.
- Gle, primjerice u Njemačkoj vlasti će tražiti od mladih da oslikaju staru tvornicu koja više ne radi ili da od nje naprave prostor u kojem će se nešto događati. Takve stvari kod nas puno teže prolaze, uglavnom je malo razumijevanja za to. Kod mene u Kutini je, recimo, tako. Nedavno mi je prijatelj javio za natječaj u Njemačkoj, vlasti daju 100.000 eura za ideju oslikavanja jednog prostora. Hej! 100.000 eura!
A kod nas je i par desetaka tisuća kuna za uljepšavanje prostora problem. Evo, Garešnica je krenula u smjeru oslikavanja i nadam se da će nastaviti i da će se uskoro shvatiti koliko je oslikavanje važno za mlade, za grad i za njegov identitet. Svi znamo tko je Ivo Robić i što je napravio, treba čuvati uspomenu na takve ljude i takvi ljudi trebaju biti inspiracija onima koji dolaze - kaže Alen spominjući i dalje u čudu Njemačku i natječaj od 100.000 eura.
Ivo Robić je, spletom okolnosti, u jednom trenutku izabrao baš Njemačku i napravio karijeru svjetski uspješnog šlager pjevača. Matija i Alen bi možda, ako bi otišli u Njemačku, baš kao Ivo Robić nekad, napravili veliku karijeru u oslikavanju i zaradili ozbiljan novac. Ali oni ne žele ići van.
Matija i Alen žele s onim što znaju i s onim u čemu su dobri žele unaprijediti sredine u kojima žive, sredine u kojima imaju prijatelje pa i one sredine u onima u kojima će ih tek steći. Žele inspirirati mlade, naučiti ih onome što oni jako dobro znaju. Žele ih naučiti kako se svijet može učiniti ljepšim.
Baš kao što ga je na svoj način mnogima ljepšim učinio Ivo Robić.
Pa, Mister Morgen, svašta ste proživjeli, ali jeste li ikad mogli sanjati da će vas neki Alen i neki Matija 2023. slikati na zidu površine 200 kvadrata u vašoj Garešnici? Naravno da niste.
Ali mural Ive Robića koji su Alen i Matija napravili za 100. rođendan govori upravo i o snovima, i oni to dobro znaju. Govori o tome kako je, ako se svom cilju posvetiš, baš sve moguće.
A ako ikad posumnjate u sebe, samo pogledajte mural Ive Robića, svjetskog velikana iz male Garešnice.
On će vam sve reći, piše Mojportal.hr.