I dok su tisuće mladih hrvatskih državljana napustile istok zemlje kako bi u inozemstvu pronašle bolju budućnost, više desetaka stranih državljana baš je u Slavoniji pronašlo mjesto na kojem će zarađivati za život. Tako Glas Slavonije donosi priču o čak 45 Nepalaca koji su doselili u Osijek i ondje počeli raditi za tvrtku Drava International koja se bavi skladištenjem i razvrstavanjem otpada.
Plaća osječkih Nepalaca je između 4000 i 5000 kuna, a smještaj im pokriva osječki poslodavac. Po njih sedmoro živi u sobama jedne kuće na Brijestu. Sami si kuhaju jer žele jesti hranu na koju su naviknuli. Njihov boravak u Osijeku ograničen je na samo dvije godine, sukladno našem Zakonu o strancima, nakon čega se moraju vratiti u Nepal.
Od novca koji redovito šalju kući uzdržavaju članove svojih obitelji. Jedan od njih novcem zarađenim u Osijeku pomaže čak 11 članova svoje bliže i dalje obitelji. Kada se jednom definitivno vrate u Nepal netko će drugi iz obitelji njima na isti način slati novac.
Tijekom dvije godine, koliko mogu ostati, oni su odvojeni od obitelji. Srećom, postoje mobilne aplikacije, poput WhatsAppa i njima sličnih, pa se s najbližima mogu čuti i više puta dnevno.
Koliko im najbliži nedostaju možda najbolje pokazuje majica koju nosi jedan od njih, Raz Shrestha. Naime, Raz često za šetnju Osijekom izabere majicu na kojoj je otisnuta fotografija njegove supruge Sushme i dvogodišnje kćeri Srinike.
- Tako su mi bliže srcu, objašnjava.
Kako piše Glas Slavonije, Raz i njegovi prijatelji Manoy i Sunil imaju bogato radno iskustvo u inozemstvu, od Malezije do Katara i Saudijske Arabije. Hrvatska je njihovo prvo europsko odredište, a želja ime je pronaći legalan posao na zapadu EU.
Za razliku od stotina tisuća ilegalnih migranata koji nezaustavljivo srljaju prema Europi, njih trojica žele ostvariti svoj san poštujući pravila. Njihova prava u inozemstvu zastupa agencija kojoj su platili 5000 eura kako bi došli raditi u Osijek. Mnogi se od njih moraju prethodno zadužiti.
Prije nego što je stigao u Osijek, Raz se bavio prodajom vina, dok je Manoy Acharyja radio u agenciji za zapošljavanje.
Zanimljivo, Acharyjin stric bio je vojnik UNPROFOR-a u zapadnoj Slavoniji, a svom je nećaku preporučio da svakako proba slavonsku rakiju.