Igoru Mikloušiću baloni su u krvi. Letjeti balonom na vrući zrak njemu je kao disati – prirodno i neophodno za život. Kad ne bi letio....Ova rečenica za njega nema nastavak.
Ne zna što bi kad ne bi letio.
U hangaru ima osam registriranih balona, uskoro dolazi još jedan. Baloni su nadmoćno visoki. Mali su do 19 metara visine., srednji do 24 i veliki do 38 metara. Ovi srednji se najčešće koriste, s takvim je proteklog vikenda letio iznad Međimurja na Festivalu balona. Balon težak gotovo pola tone na uzletište doveze u prikolici, probudi se prije zore, u tri sata ujutro kako bi ga pripremio za uzlet u svitanje. Imati balon puno košta.
Balon se zakonom tretira isto kao zrakoplov, skupo je kvalificirati se za pilota, kupiti balon izniman je trošak, održavati ga graniči s ekscentričnosti. Osim ako s balonom ne zarađuješ pa on održava samog sebe. I Igora da može letjeti. – Uzrečica je "kako da postaneš milijarder s balonima? Tako da prvo budeš milijuner". Da, jako je skupo. Kao i nautika, zahtjevno je za održavanje – kaže.
Vodi Balon klub Zagreb, koji su njegovi roditelji pokrenuli 1996. godine, članovi se redovito uspješno natječu. Jedini su opstali, bilo je u međuvremenu još nekih klubova, ali su prekidali posao, uglavnom financijski sasvim istrošeni. – Trajnost jednog balona je 400 sati, što je pet do šest godina. Nije to kao kad imaš avion pa ti traje desetljećima. Cijena im je od 40 do 80.000 eura. Ionako ogroman novac, osobito za nešto što traje pet – šest godina.
Jedan tank za godinu dana, odnosno 50-ak letnih sati, je 3500 eura. Svaka sitna stvar, recimo uobičajena gumica na plinskim spojevima, za balon mora biti certificirana za korištenje u zrakoplovima i umjesto da košta 0,2 centa, to košta 3 eura. I sve drugo isto tako. Standardni dio će u avijaciji koštati puno puno više.
Najveći balon s kojim letimo je za šest osoba, težina cijelog kompleta, dakle košare i balona, gorionika i spremnika za plin je pola tone. Kad bi baloni bili auti, ovi naši srednji bi bilo mono volumeni. Imamo i male, koji su kao sportski dvosjedi. Postoje i veliki koji lete po Turskoj, to su kao autobusi za 35 osoba. Fokusirali smo se da dok tako zarađujemo i nama bude gušt – govori Igor. Elokventan je, brz u razmišljanju, ležeran.
Ljubav prema letenju financira si školom letenja, komercijalnim letovima, a od ovog ljeta radi i s velikom hotelskom kućom u Istri, koja je u ponudu unijela i let balonom.
I otac i majka piloti
Igor cijeli život živi uz balone. Kaže da let ima "polumeditativnu komponentu". Let je, kaže, poseban osjećaj slobode ali i strahopoštovanja s efektom kao pri ulasku u grandioznu katedralu ili pri pogledu na Grand canyon. Njegov otac, Tom Mikloušić za komercijalnog je pilota balona i zračnih brodova završio školu u Americi, pionir je modernog balonaštva na ovim prostorima i predsjednik komisije za balonaštvo pri Hrvatskom zrakoplovnom savezu.
Majka, Marija Petrić Mikloušić je pilotkinja instruktorica i žena koja je 2002. godine bila četvrta pilotkinja na svjetskoj rang listi. Pilotsku dozvolu dobila je 1998. godine kao i Igor u Engleskoj, kasnije su ih pri Agenciji za civilno zrakoplovstvo nostrificirali u Hrvatskoj. Dok je bio srednjoškolci, Igor je kao i svi tinejdžeri mislio da je ono što rade njegovi roditelji – blesavo. I da nema šanse da i on poželi raditi isto.
Takvo je raspoloženje trajalo koliko traje i srednja škola. S 20 je već mislio da je to "najcool stvar na svijetu", dobio je dozvolu i već mislio kao i danas, da je dijete "posebnih roditelja". – Posebnih u najboljem smislu te riječi. Kad su bili mlađi nego ja danas, kad su dobili dijete, mene, odlučili su da je ono što rade bez veze i da žele slobodu i žele letjeti. Stari je dušica i u biznisu mu je bilo mučno jer uvijek moraš nekoga zaj....Pa je kao Johnatan Livingstone pomislio "letiš da bi jeo ili jedeš da bi letio".
Kao Croatia Airlines
Stari je radio u nekoj import-export firmi, mama je imala butik u Intercontiju, ali odlučili su da se žele baviti balonima. Od malena sam bio okružen tom posebnom grupom ljudi, zaljubljenicima u letenje, putovanja i avanture pa smo većinu vremena provodili putujući po festivalima i natjecanjima. Mama mi je pričala da sam kad bi me pitali u školi čime mi se bave roditelji, odgovarao da tata leti balonima, a mama po njima slika na što bi učiteljica rekla "dobro, Igore, dobro". Onda je pozvala mamu na informacije pa joj rekla "Igor je dragi dečko, ali ima bujnu maštu" – smije se Igor.
Psiholog je po zanimanju, voli znanost., radi kao znanstveni suradnik na Institutu Ivo Pilar. U pandemiji je pokrenuo vrlo hvaljeni portal psihološka pomoć.hr. Žonglira, kaže, više stvari odjednom. Baloni su jedina konstanta.
– Znanošću se bavim kasno noću kad sam sam, jer ekstrovert sam i danju letim i družim se – kaže. Mediji ga vole jer osim što leti i znanstvenik je, bio je u braku s TV voditeljicom Ivom Šulentić. Igor je zapravo "muškarac iz snova". Spoj pametnog doktora znanosti i junaka koji neustrašivo leti balonom.
Kao šlag na tortu, ima smisla za zaraditi novac. I da, za žene koje ne vole letjeti tu zvoni budilica. Jer, on će sve što ima uložiti na jednu kartu – let balonom. Zaručnica Lejla leti s njim. I smisao za biznis je naslijedio. – Otac je u Americi prvo završio za osobnog pilota, potom i za komercijalnog, a onda i majka.
U Trakošćanu su otvorili školu u koju su dolazili budući američki vojni piloti kako bi naučili letjeti balonom. Uspjeli su sklopiti dobre sponzorske ugovore, majka je na balone šivala logo tvrtki sponzora. Došao je rat, Tom Mikloušić je otišao na front, po povratku je sve započeo ispočetka.
Na Svjetskom prvenstvu u letenju balonom u Sevilli, kad se stari 1992. godine vratio doma i mama je zvijezdu prekrojila u hrvatski grb, bila je to prva pilotska letjelica na međunarodnom natjecanju koja je nastupila s hrvatskim grbom i transparentom "Stop the war in Croatia". Imam tu fotografiju.
Od prošle godine Balon klub Zagreb više nije sportski klub, nego komercijalna operacija, jedina takva s balonima u Hrvatskoj.
– To je zahtijevalo ogroman trud. Prvo, tu je suradnja s Agencijom za civilno zrakoplovstvo, cijela procedura je vrlo komplicirana, ali Balon klub Zagreb danas je jednak Croatia Airlinesu što se tiče procedure za postati komercijalni operater u zračnom prometu i komunikacije prema nama.
Imat ćemo devet registriranih balona i gotovo sam siguran da je to više nego ima i jedan aeroklub u Hrvatskoj. Siguran sam da imamo najmlađu flotu, baloni su nam u prosjeku stari četiri godine. Ljudi ih "rastežu" pa lete s njima i do 15 godina, nakon što su već davno odslužili svoje.
Ako se držiš standarda oni traju pet godina, mi ne letimo starim balonima, sigurnost je najvažnija i postavili smo si jako visoke standarde. Maksima koje se, kao i stari, pridržavam je, bolje da si na zemlji i žališ to nisi poletio, nego da si u zraku i želiš da si ostao na zemlji. Jako smo ponosni da je to opstalo. Tko traži easy money radije otvori kafić ili, što ja znam, kupi taksije. Ovo trebaju godine da izučiš za pilota, a sprječava nas i broj "letljivih" dana.
Mi na godinu imamo 50-ak letova, turska Kapadokija ih ima 350. Sve što zaradimo, vraćamo natrag u klub jer moramo tako želimo li opstati. Sad, recimo, idemo na pripreme za Svjetsko prvenstvo i tjedan dana nas za osnovne troškove košta pet tisuća eura-kaže. S klubom polijeću iz Zagorja, baze su im u Velikom Trgovišću, Prelogu i Istri.
Let za Guinnessa
Igor je letio nebom mnogih svjetskih zemalja, najdalje je bio u Japanu. Sudjelovao je u letu preko La Manchea za Guinnessovu knjigu rekorda kao prelet kanala s najviše balona odjednom. Preletjeti Alpe više mu nije poseban gušt, koliko ih je puta već gledao iz zraka.
Njegovi su baloni bili scenom mnogih romantičnih događaja, poput prošnje. – Lete samo dvoje ljudi s pilotom – govori. Pitamo kako privatnost kad je na tom malom prostoru prisutan i pilot? – Pilot je kao doktor. Uostalom, ima svoje slušačice i na radio vezi je. Znam da imamo sto posto uspješnosti u prosidbi, ni jedna nije rekla "ne" u balonu.
Kad netko želi zaprositi, uvijek ga pitamo je li siguran da će pristati, "nemoj nam kvariti let". Također, jedna je gospođa došla s kumom proslaviti razvod braka i iz balona je bacila vjenčani prsten. Kod nas u klubu spojilo se mnogo ljudi, vjenčalo, starci su im kumovi. Nevjerojatno mi je kako su baloni spojili hrpe ljudi tijekom godina – kaže.
Bilo je onih koji su mislili poslovati s balonima pa su pitali Igora za savjet. – Pa im kažem. Školovanje traje dvije godine, košta 10.000 eura, nakon toga moraš letjeti još dvije do četiri godine da smiješ pilotirati komercijalno. Treba kupiti balon, koji je skup. To su ljudi koji nikad nisu, možda, ni letjeli.
Da su barem oni koji lete pa im se svidi i kažu "i ja bih t radio". Kad se sve podvuče, kroz godine koje trebaju prije nego poletiš komercijalno, isplativije je otvoriti kafić ili slično – kaže. Muškarci i žene u balonaštvu su jednako zastupljeni, Igor kaže da su od ljudi koji s njim lete, cure puno hrabrije. – Dečki obično idu letjeti radi cura i trude se ne pokazati da ih je strah. Naše cure iz kluba su odlične na natjecanjima i ful smo ponosni – govori.
Tko god prvi put poleti, Igor ga po slijetanju inicira u balonaškog baruna ili baronesu. – Legenda kaže da je to u jednom trenutku kroz povijest bilo toliko opasno da nitko više nije htio poletjeti pa je Luj XVI dodjeljivao titulu baruna tko se odluči na taj let. I mi poštujemo hrabrost ljudi na isti način.