“Roman u kojem autor Scipio Voina otkriva vlastito iskustvo 2. svjetskog rata u kojem se zatekao kao dječak od deset godina. U burnom, ratnom razdoblju, autor doživljava različite promjene, kako na društveno-političkoj tako i na intimno-obiteljskoj razini. Slijedom toga, dječak s početka romana (rata) postaje mladić, koji je u početku opčinjen nacizmom te postaje članom pukovnije SS-a, iz kojih ubrzo dezertira...”, kratki je opis romana na internetu pod nazivom ‘Moja ratna mladost’, a čiji je autor Splićanin Scipio Voina, kojem prema nedavnoj presudi Ustavnog suda, država u roku tri mjeseca mora riješiti zahtjev za nadoknadu dionica negdašnje farmaceutske tvrtke Kaštel, današnje zagrebačke Plive.
Te dionice su Voininu djedu Dragutinu Perošu oduzete 1945. godine. Dnevnik Slobodna Dalmacija navodi kako je prvostupanjskim rješenjem zagrebačkoga gradskog ureda za denacionalizaciju Perošu, odnosno Voini, priznato oko tri posto vlasništva u Kaštelu. Njegov odvjetnik Davor Jelić jučer nam je potvrdio da njegov klijent potražuje navedenu nadoknadu.
Država u problemu
- Riječ je o znatno manjem iznosu od stotinjak milijuna kuna kako je jučer navela Slobodna Dalmacija - kazao je odvjetnik Jelić. Prema zakonu njegov klijent zapravo ima pravo na nadoknadu u visini vrijednosti nekretnina koje su postojale u trenutku donošenja zakona 1996. godine, a to je bila, doznajemo, tada ruševna zgrada Plive. Naime, povlačenjem države iz vlasništva zagrebačke Plive, čiji je temeljni kapital danas vrtoglavih tri milijarde i 142 milijuna kuna, država si je proizvela problem kako u postupcima ‘denacionalizacije’ obeštetiti nasljednike vlasnika predratnih poduzeća Kaštel i ISIS iz kojih je nastala Pliva. Među tim nasljednicima je i Splićanin Scipio Voina.
Dakle, riječ je nekretninama bivšeg Kaštela koje danas koristi Pliva te pravu bivšeg dioničara na suvlasništvo nad ‘nacionaliziranim’ nekretninama. Pokušali smo jučer doći do Scipia Voine, ali njegov odvjetnik kazao nam je da nije voljan za razgovor s medijima. Stoga smo istražili tko je Scipio Voina te utvrdili da je nakladnička kuća Tonimir d.o.o. iz Varaždinskih Toplica objavila tri njegove knjige, osim ove s početka priče, Voina je napisao još dvije knjige: ‘Notes povratnika’ i ‘Obavještajac’. Obje su izdane 2008. godine. Također smo doznali kako je Voina psihijatar koji danas živi u Splitu. Godinama je, doznajemo, živio i radio u Švicarskoj.
- Bio je ugledan psihijatar, mislim da se njegova metoda i danas koristi za liječenje od alkoholizma.
Djedov trag
Radio je i u nekim farmaceutskim kompanijama, koliko mi je poznato, imao je zaista interesantan životni put - rekao nam izvor blizak Voini. Krenuli smo dalje tragom djeda Dragutina Peroša kojem su spomenute dionice negdašnje farmaceutske tvrtke Kaštel, današnje zagrebačke Plive, oduzete još 1945. godine, te smo otkrili da ga se spominje u knjizi “Gustav Janeček - jedan od pokretača hrvatske farmaceutske industrije”, grupe autora iz 2002. godine. “Iz izvornih dokumenata koji su pronađeni u Državnim arhivima u Zagrebu i Karlovcu, vidljivo je da je taj vrijedni znanstvenik i sveučilišni profesor bio i jedan od pokretača i utemeljitelja hrvatske farmaceutske industrije, veledrogerije ISIS i tvornice Kaštel, preteče današnje tvornice Pliva”, početak je knjige u kojoj se opisuje kako je krajem Prvoga svjetskog rata Janeček sa skupinom Ijekarnika počeo provoditi zamisao o osnutku dioničkog društva ISIS d.d. za industriju i promet droga i kemikalija u Zagrebu.
“Iz teksta zapisnika Izvanredne glavne skupštine ISIS d.d., održane krajem 1919., doznajemo da je predsjednik društva dr. Janeček, a da je ravnatelj Dragutin Peroš. Ravnatelj Peroš podnio je izvještaj o radu društva, a osim toga je zatražio da se dionička glavnica s 4 milijuna kruna povisi za još 8 milijuna kruna...”, navodi se nadalje u knjizi u kojoj se opisuje kako je 1920. godine ISIS d.d., zajedno sa Chinoinom iz Ujpesta osnovao Kaštel d.d., tvornicu kemijsko-farmaceutskih proizvoda. Utemeljiteljska glavna skupština održana je 29. prosinca 1920. u prostorijama d.d. u Zagrebu, Palmotićeva. “Skupštinu je otvorio utemeljitelj Janeček. Iz popisa dioničara vidi se da je glavni pojedinačni dioničar 100 dionica (100.000 kruna) bio upravo Janeček, a za ISIS d.d. je bio prisutan Dragutin Peroš (2400 dionica), a za Chinoin Dr. Emil Wolf”, navodi se u knjizi. Peroš se kasnije spominje i kao član ravnateljstva Kaštela, koji je odmah počeo rasti te proširenjem proizvodnje na bazne sirovine i cjepiva, tvornica dobiva svoje trajno ime Pliva.
Požurnice
Voina je, naime, zahtjev za naknadu oduzetih dionica njegovu djedu postavio još 1997. pred tadašnjim Gradskim uredom za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze, koji je zahtjev proslijedio Odjelu za imovinsko-pravne i stambene poslove, Područnom uredu Črnomerec.
Iz kronologije ovog predmeta koju je utvrdio Ustavni sud, vidljivo je da se na prvo ročište čekalo pet godina, da bi prvostupanjsko rješenje, u korist Voine, uslijedilo tek u lipnju 2008. godine, a i to nakon što je Voina morao slati nekoliko požurnica kako bi se konačno donio prvi pravorijek. No, na odluku zagrebačke gradske uprave da Voina ima pravo na naknadu za nacionalizirane dionice Kaštela, odnosno Plive, žalio se 2008. bivši Hrvatski fond za privatizaciju u postupku pred Upravom za građansko, trgovačko i upravno pravo Ministarstva pravosuđa. Četiri godine trebalo je Ministarstvu da riješi žalbu HFP-a, žalba je na koncu prihvaćena uz nalog zagrebačkoj gradskoj upravi da ponovno provede cijeli postupak.
Novi postupak
Izvršavajući zadaću Ministarstva pravosuđa, gradski ured je 13. lipnja 2013. ponovno utvrdio pravo Voine na odštetu, na što su ponovno uslijedile žalbe. I u novom žalbenom postupku Ministarstvo pravosuđa poništilo je, u svibnju 2015., rješenje zagrebačke gradske uprave i zatražilo novi postupak, a Voina se istodobno obratio Ustavnom sudu sa zahtjevom za zaštitu i odštetu ustavnih prava za suđenje u razumnom roku. Ustavni sud dosudio je Voini odštetu od 15 tisuća kuna i naložio državi da konačno dovrši njegov slučaj star 20 godina. Država je, podsjetimo, iz pretvorbe i privatizacije Plive izašla kao vlasnik oko 16 posto kompanije, da bi od 2002. nadalje, iz nikad razjašnjenih pobuda, prodavala te vrijedne dionice i izišla iz vlasničke strukture Plive.
Nobelovci Prelog i Ružička radilis farmaceutskom tvrtkom Kaštel
Farmaceutska tvrtka Kaštel uspješno je surađivala sa švicarsko-hrvatskim kemičarem Vladimirom Prelogom (1906.-1998.), dobitnikom Nobelove nagrade za kemiju 1975. godine. Rođen u Sarajevu, Vladimir Prelog nakon mature 1924. godine u Zagrebu otišao je u Prag gdje je diplomirao i doktorirao kemiju. Od 1934. Prelog je predavao organsku kemiju na Tehničkom fakultetu u Zagrebu da bi 1941. godine prešao na ETH u Zürichu, u laboratorij švicarsko-hrvatskog kemičara i dobitnika Nobelove nagrade za kemiju 1939. godine Lavoslava Ružičke.
U radu što ga je, kao student u sklopu e-škole, napisao jedan od trenutno najuspješnijih hrvatskih kemičara prof. Tomislav Friščić, navodi se kako je Prelog uspio u relativno kratkom vremenu uspostaviti suradnju s tada vrlo mladom farmaceutskom tvrtkom Kaštel i da je ta suradnja uspješno potrajala sve do početka Drugog svjetskog rata.
“Suradnjom s profesorom Prelogom, Kaštel je uspio na tržište izbaciti vrijedne lijekove sulfonilamidnog tipa, a nakon toga se profesor Prelog zajedno s hrpicom mladih entuzijasta zainteresirao za metode sinteze kinina”, napisao je Tomislav Friščić, profesor na Sveučilištu McGill. Friščić je naveo kako je Kaštel pravi napredak postigao proizvodnjom Streptazola, također u suradnji s Prelogom. (T. Rudež)