David Shiner je američki glumac, redatelj i, prije svega, klaun.
- Zovem se klaunom. I Charlie Chaplin, prva filmska zvijezda, bio je klaun. Primarno područje kojim se bavim je fizička komedija. Pričam priče bez riječi - govori Shiner, koji trenutno živi u Münchenu.
No, istodobno i postavlja svoju prvu zagrebačku predstavu. Radi se o koprodukciji Triko Cirkus Teatra, Lude kuće i Ivana Đuričića. Predstavu, u kojoj će protagonisti biti samuraji, a koja bi mogla biti premijerno izvedena za godinu dana, usmjerava upravo David.
- Prije dvije godine držao sam radionicu u Zagrebu na kojoj nas je bilo petnaestak. Bilo je iznimno zabavno. Oduševili su me talent i razina iskustva glumaca, ali i njihova volja za radom. Inspirirali su me, poželio sam se vratiti i još raditi s njima, pa sam to i napravio - priča nam Shiner i dodaje da se radnja novog komada vrti oko dvije samurajske obitelji, a kroz nju se provlači i ljubavna priča.
Radionice po svijetu
- No, predstava se još razvija. Radi ju kolektiv, ja imam samo osnovnu ideju - kaže.
Shiner drži radionice po cijelome svijetu. Velike dijelove karijere proveo je u New Yorku i Los Angelesu, a radio je, među ostalim, i za Cirque du Soleil. Sve to vrijeme sanjao je o vlastitom ansamblu, koji je, evo, sada i pronašao, u Zagrebu. Želi, kaže, prenijeti svoje metode, način glume, tehniku, a od glumaca očekuje unošenje njihove energije i talenta u njegovu formu. Za samurajsku je predstavu odabrao 11 glumaca, no ostalima s kojima je radio, sveukupno njih 30-ak, već je obećao i nove projekte.
Pitamo ga što je ono najvažnije na što treba paziti prilikom pokušaja nasmijavanja publike samo pokretom, bez govora.
- Kad radite tako dugo koliko radim ja, razvijete dobar smisao za ritam i tajming, a to je najvažnije u ovoj vrsti komedije. I morate, naravno, imati dobar smisao za humor - kaže Shiner. On je odrastao uz sedmero braće i sestara s kojima je doma uvijek radio predstave, tako bi nasmijavali majku. Karijeru klauna započeo je 1981. na ulicama Pariza, a prije toga je radio kao stolar.
- Volio sam Pariz jer policiji nisu smetale predstave. Bilo im je romantično i uzbudljivo vidjeti umjetnika na ulici. U Švicarskoj nisu bili tako blagonakloni. Radio bih i pet predstava po danu. Počeo sam zarađivati više nego kao stolar, pa je postalo jasno da ću se ovime doista baviti - prisjeća se.
Dospio je s vremenom i u Cirque du Soleil, najprije kao glumac, a onda i kao redatelj. - Bio sam tamo na samom početku, bilo je drugačije nego danas. Nije bilo velike mašinerije, svi smo doprinosili predstavama - kaže.
Film o dva klauna
Svi glumci koji će raditi na zagrebačkoj predstavi samostalni su umjetnici. Važna stvar u teškom vremenu pandemije.
- Umjetnost najviše pati u ovoj situaciji, mi ne možemo ništa bez publike. No, ovo će proći - govori Shiner.
Razgovaramo i o kolektivnoj percepciji klauna. Ljudi često misle da je u njima i puno tuge.
- Netko će možda reći da su klaunovi deprimirani, da nasmijavaju druge kako bi pomogli sebi. No, nije uvijek tako. Dobar klaun mora biti svjestan vlastite tuge. Da bi doista bio smiješan, moraš znati što je bol. Klaunovi transformiraju kolektivne patnje u nešto smiješno. Uvijek kažem da dobar klaun spaja najveće boli i veselja, to je i dio mojeg treninga. Tko spoji te dvije stvari, može nasmijati drugog do suza. Tako dobar komičar postaje jedan od ljudi, pokazuje da među njima nema separacije, da smo svi mi dio istog kolektiva. U konačnici, svi prolazimo isto te idemo kroz život pokušavajući postići da budemo sretni - kaže.
Vrijeme pandemije iz raznih je razloga većini ljudi prilično teško palo. U Zagrebu je to, recimo, još više došlo do izražaja zbog snažnog potresa. Ipak, čini se da su ljudi u svemu tome razvili prilično dobar smisao za humor.
- To je dobra poanta. U teškim vremenima ne možemo samo stajati u kutu i plakati. To je zanimljivo, u tragedijama uspijevamo pronaći volju i snagu da to prevladamo ili da se s tim nosimo, a humor je jedan od tih mehanizama. Odabiremo se smijati umjesto da plačemo. No, sve, naravno, ovisi o kakvoj se tragediji radi - govori Shiner.
U idućem periodu planira još nekoliko dolazaka u Zagreb radi nove predstave, a u međuvremenu čeka i snimanje prvog filma koji je režirao.
- Radili smo nekoliko čitanja scenarija u New Yorku i Los Angelesu i reakcije su odlične. Radnja se bazira na dva klauna koji imaju klaunovsku školu. Zadužili su se za osnivanje te institucije, a iznenada moraju vratiti taj novac. Odluče opljačkati banku, u tome im pomažu i studenti. No, uzmu daleko više novca nego što im treba pa ga pokušavaju vratiti. Za uloge sam okupio svoje omiljene klaunove na svijetu. Čim se stiša situacija s koronavirusom, počinjemo snimati - najavljuje.