Daruvarčanin Marko Franić jedan je od četvero ljudi u Hrvatskoj koji ima međunarodnu FIFA licencu za VAR, tehnologiju koja je uvedena u nogomet kako bi suci na terenu mogli preispitati svoje odluke.
Njegova priča s VAR-om počela je sasvim slučajno, prije dvije godine, na jednoj prijateljskoj kavi. Sjeo je na piće s Edijem Kristićem koji je dugi niz godina bio drugi čovjek u jednoj vodećoj europskoj TV produkcijskoj kući, kojoj je sjedište u Zagrebu, a koja je bila i još uvijek je angažirana oko tehničke provedbe VAR-a u Hrvatskoj.
Maher za nove tehnologije
Kako je jako dobro znao njegove preferencije, snalažljivost i ljubav prema novim tehnologijama, pitao ga je želi li biti VAR tehničar, odnosno, čovjek koji će rukovoditi tehničkom opremom i snimkom prilikom utakmica, piše Moj portal.hr.
- Nisam puno dvojio! U trenutku se sve poklopilo. Pokojni djed i tata bili su nogometni fanatici, ljudi koji su živjeli za nogomet. Što da vam više kažem o njihovoj ljubavi prema nogometu osim toga da je djed zadnjih nekoliko godina svjesno odbijao gledati nogomet jer bi redovito poslije utakmice, u kojoj bi njegov klub izgubio, završio na hitnoj s visokim tlakom u predinfarktnom stanju. Tata je odmalena igrao nogomet, kasnije je bio nogometni djelatnik, kojemu je životna želja bila da igram nogomet ili se barem na neki način bavim nogometom. No budući da imam 'dvije lijeve' za nogomet, što je bilo očito od malih nogu, ostalo je samo to da barem na neki način budem uključen u nogomet - priča Marko.
Nažalost, Markovu ocu život je prekinut u 33. godini i taj dan nije dočekao. Markov najbolji prijatelj, Bruno Marić, za kojega kaže da bi bilo primjerenije da ga nazove bratom, također je čitav život u nogometu. Karijeru je započeo kao igrač, kasnije ju nastavio kao najbolji prvoligaški sudac. On mu je bio instruktor tijekom uvođenja VAR-a u Hrvatskoj.
Najveći učitelj i kritičar
- On je najveći stručnjak za VAR u Hrvatskoj, usudio bih se reći i šire, što je četiri godine zaredom potvrdila i struka nagradivši ga nogometnim Oscarom za najboljeg suca u Hrvatskoj, a prvenstveno je velik kao čovjek i prijatelj. On je bio moj najveći učitelj, kritičar i podrška u cijelom projektu, koji je inzistirao na mojoj izvrsnosti - nastavlja Marko svoju priču o samim počecima ulaska u svijet profesionalnog nogometa.
U sportskom centru "Sava" u Sesvetama bila je instalirana oprema na kojoj su učili i vježbali. To mu je ujedno sljedećih pola godine bio drugi dom, tamo je provodio više vremena nego kod kuće. Nekoliko puta tjedno bi odmah nakon posla sjeo s Brunom Marićem u auto i otišao u Sesvete na edukaciju. Kući bi se vraćali oko ponoći, ujutro bi opet išli na svoj redovan posao i tako u krug.
Devet faza edukacije
Ono malo slobodnog vremena provodio bi u Bruninu domu gdje su pregledali na stotine snimki utakmica koje su se igrale u europskim zemljama gdje se VAR već koristio. Svi se dobro sjećamo korištenja VAR-a na svjetskom prvenstvu 2018. godine u Rusiji, u finalu između Hrvatske i Francuske. Iako je VAR ušao u uporabu 2016., svjetsko prvenstvo 2018. u Rusiji bilo je prvo veliko natjecanje u kojem je VAR korišten na svim utakmicama. Cijeli proces uvođenja VAR-a u HNL trajao je gotovo godinu dana. Bilo je devet faza edukacije. Nakon svake završene faze dolazili bi ljudi iz FIFA-e i UEFA-e kontrolirati razinu naučenoga, odnosno zadovoljava li znanje jedne faze kriterij za prelazak na sljedeću. Kriteriji su ogromni. Samo je izvrsnost bila zadovoljavajuća i ništa manje od toga, piše Moj portal.hr.
- Cijeli tim bio je perfektan. Od sudaca do ljudi iz tehnike. Cijeli tehnički dio držala su dva genijalca, Domagoj Rebić i Darko Vukadinović, koji su u malom prstu imali svaki centimatar kabla kojim je oprema bila povezana, koji bi usred noći znali rješenje za bilo koji tehnički problem na koji bi u hodu nailazili, a rijetko su u to vrijeme noću i spavali. Tu je i Stipe Lasan, također jedan od nas četvorice koji smo danas jedini VAR tehničari u Hrvatskoj. Lagao bih kad bih rekao da je bilo lako i jednostavno. Bilo je sve, samo ne lako i jednostavno. Sve je to nešto novo, nešto nepoznato, gdje su se svi borili na svoj način, ovisno u kojem su dijelu realizacije tako velikog projekta sudjelovali - priča Marko.
Zadovoljeni svi kriteriji
Dana 7. prosinca 2019. završila je i zadnja faza edukacije za uvođenje VAR-a te licenciranje sudaca i VAR tehničara. Nedugo nakon toga, nakon što su FIFA i UEFA utvrdile da su zadovoljeni svi kriteriji znanja, VAR je dobio službeno odobrenje za primjenu u HNL-u, a Marko je tad postao ponosni vlasnik FIFA međunarodne VAR licence, odnosno, kako se to stručno zove VAR RO (replay operator), u prijevodu "rukovoditelj snimke".
- FIFA međunarodna VAR licenca znači da zadovoljavam sve preduvjete da recimo budem VAR tehničar u finalu na svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru 2022.godine. Naravno, stječem iskustvo i želim ga još više, velika je to stvar, tamo idu najbolji, a ja tome stremim i to je nekakav moj cilj i san koji ću, istinski vjerujem, ostvariti. Malo je ova pandemija sve usporila i prolongirala, jer su bili planovi da već ove godine budem VAR tehničar na međunarodnim utakmicama diljem Europe, ali doći će i to, pa ako ne budem na svjetskom prvenstvu 2022. godine, sigurno ću biti na onome 2026., pa neka cijeli svijet gugla gdje se nalazi taj grad Daruvar koji će mi pisati uz ime i zemlju iz koje dolazim prilikom predstavljanja službenih osoba na svjetskom prvenstvu u nogometu - nastavlja Marko, koji sad već ima više od 50 utakmica "u nogama".
Uvijek isti adrenalin
Svako kolo, odnosno svaki vikend, odradi jednu do dvije utakmice, a nekad i preko tjedna, kad se igra utakmica zaostatka, kojih je u zadnje vrijeme dosta zbog pandemije. Svakoj utakmici i dan danas pristupa kao i onoj prvoj, svaka je za njega kao finale svjetskog prvenstva.
- Prva utakmica mi je bila u veljači 2020. godine, Dinamo - Rijeka, koja se igrala na Maksimiru. Adrenalin je uvijek isti, uzbuđenje, ogroman osjećaj odgovornosti. Znate svi pod kakvim povećalom se prate sve utakmice kod nas. Jednostavno prostora za pogreške nema, što je i osnovni cilj i svrha VAR-a, svesti faktor ljudske pogreške na minimum. Svi smo mi ljudi, svi imamo loše dane, ali taj dan kad je utakmica, svi životni problemi ostaju van VAR sobe - govori Marko koji na svaku utakmicu dolazi pet sati prije njezina početka. On i njegovi kolege moraju spojiti opremu i provjeriti funkcionira li sve. Suci dolaze dva sata prije utakmice, tad se ponovno radi testiranje videoopreme, testira se audiokomunikacija sa sucima koji su na nogometnom terenu i onda se sve to ponovno provjerava prije samog početka utakmice. U VAR sobi nalaze se njih troje - VAR sudac, AVAR sudac i Marko kao VAR tehničar. Nitko osim njih nema pristup VAR sobi prije početka utakmice. Mobiteli se gase i ostavljaju sa strane, uz njih je samo bočica vode, piše Moj portal.hr.
Maksimalna koncentracija
- Utakmica kreće i tad je koncentracija na maksimumu. Nikakva misao iz vanjskog svijeta sad ne smije imati prostora u našim glavama, što je, moram priznati, na početku bilo nešto najteže. To je 90 minuta čiste koncentracije na samu utakmicu. To je prva i najvažnija stvar koju me Bruno Marić uz sva pravila nogometne igre naučio. Beskrajno mu hvala na tome. Naime, on je taj s kojim FIFA, UEFA i razne europske lige komuniciraju vezano za VAR. To su ti neki savjeti za čitav život. Nema emocija, srce se ostavi kod kuće i ponese se samo mozak. Kamera tokom cijele utakmice snima nas trojicu u VAR sobi, kao i svu našu komunikaciju, koja je svedena na minimum. Propisana je komunikacija i način na koji komuniciramo i ona je vrlo egzaktna. Sve situacije na koje VAR soba intervenira šalju se skupa sa snimkama naših reakcija i postupanja iz VAR sobe u FIFA-u i UEFA-u na pregled - ističe Marko.
Na kraju ga pitaju može li se sjetiti neke anegdote sa suđenja koja će mu ostati urezana u pamćenje.
- Bila je to jedna među prvim utakmicama koje smo radili. Pao je gol iz zaleđa koje je bilo i golim okom vidljivo, ali to su situacije gdje moramo koristiti VAR tehnologiju. Krenuli smo na ekranu označavati obrambenog igrača i napadača, da bi sustav mogao nacrtati linije, odnosno, pokazati je li bilo zaleđe ili ne. I tad nam je blokirao mozak. Došlo je do teške konfuzije iako su to radnje koje smo tisuće puta ponovili. Igrači na terenu stoje, čekaju reakciju VAR sobe... Nekako smo se sabrali i uspješno sve odradili. Uglavnom, to je trajalo četiri minute, a nešto tako se u nekoliko sekundi provjeri. Bilo smo strašno ljuti sami na sebe jer je tako nešto nedopustivo, ali eto, događa se. Danas se tome smijemo i često se prisjećamo te ne baš ugodne situacije, posebno jer smo vidjeli nakon nekog vremena snimku iz VAR sobe nas trojice koja je u najmanju ruku za Youtube, da bi se ljudi imali čemu dobro nasmijati - prepričava Marko Franić koji je sad nakon svega ipak ponosan jer je ispunio san pokojnog oca i djeda da se na barem neki način bavi nogometom koji su oni obožavali.
- Velika je čast biti u nečemu prvi, biti među onima koji stvaraju nešto novo, onima koji stvaraju revoluciju u nogometu, nešto što nikad prije nije postojalo na ovim prostorima, doslovno na jedan način biti dio tima koji piše jedan veliki dio nogometne povijesti u Hrvatskoj, a uz sve to, još sam iz jednog malog grada Daruvara, pa je čast samim time i još veća - završava svoju priču Franić.