- Helikopterom su me dovezli na Durmitor, usred ničega, gdje su samo medvjedi i vukovi, a ekipa s Lepom Brenom se odvezla na ručak. Ostavili su me samog u divljini i nisu se vratili tri sata. Ja sam stajao u svom oblaku parfema i umirao od straha. To nikada neću zaboraviti, prisjeća se Daniel Popović (67) snimanja spota za pjesmu Jugoslavenka, u kojem je nastupao i, tvrdi, to je bila osveta Lepe Brene jer ju je pobijedio 1983. na Jugoviziji.
S pjesmom ‘Džuli‘ tada je gotovo anonimni pjevač porijeklom iz Crne Gore ‘pomeo‘ favorite Lepu Brenu i Mišu Kovača, a iste je godine na Euroviziji osvojio četvrto mjesto. Četrdeset godina kasnije Popović ima veliku želju opet zapjevati na pozornici Eurosonga tako da se prijavio na hrvatski, ali i njemački izbor za pjesmu Europe. Kaže da ako je mogao Johnny Logan to napraviti triput, može i on dvaput.
- Bio bi možda najstariji natjecatelj tamo, ali bi mi to bio poticaj i priznanje da još uvijek vrijedim. Moja nova pjesma je inspirirana mojim životom i iskustvom, stigmatiziranjem koje sam doživio. Želim se predstaviti kao neka vrsta zrelog vina. Kao mlad sam obično pjevao pjesme koje je diskografija nametnula, to me preusmjerilo u komercijalnost, kaže nam Daniel, koji posljednjih godina živi u Sloveniji i sada radi album s Croatia Recordsom.
Enormni uspjeh koji je doživio početkom ‘80-ih naziva čistom srećom.
- Uopće me nije zanimao nastup na Euroviziji, kao prateći glazbenik sam bio na turneji po Rusiji. Kako sam rođen u Crnoj Gori mogao sam se predstavljati njih na Jugoviziji pa su mi tako savjetovali. Mate Došen prvo nije ni htio raditi aranžman za mene, Mihaljević ga je nagovorio. Pjesma je ušla, a ja sam bio šokiran. Tada su se kupovali poeni pa je valjda svima prekipjelo i glasali su za mene nepoznatog. Kad su proglasili pobjedu, pitao sam se ‘Što sad?‘. Svi su se nagurali oko mene, nagurali me u neki kut, ispitivali koliko krvnih zrnaca imam. Tisuću pitanja, malo odgovora, govori nam Daniel, koji kaže za sebe da je introvertan i uvijek sjedi otraga. Svjestan je da mu to nije donijelo previše dobroga u poslu kojim se bavi.
Do tada je svirao s bendovima na moru, po SSSR-u. Mogao je reproducirati Fredija Mercurija jer ima visoki raspon glasa. Došao je u Zagreb iz Crne Gore prije punoljetnosti u želji da se bavi glazbom. Prva adresa mu je bila u Božidara Adžije, a sve vrijeme je posvećivao sviranju gitare. U Crnoj Gori je išao paralelno u srednju i glazbenu školu i muzika mu je bila sve.
- Sjećam se da sam s tadašnjom djevojkom živio u Božidara Adžije i poznanik mi je rekao ‘blago tebi‘, a ja sam mu uzvratio da nisam došao u Zagreb da bi osvajao stanove nego scenu. I tako je i bilo, govori.
I onda su preko noći baš svi u Jugoslaviji znali za njega. S Džuli je zaradio više od milijun tadašnjih njemačkih maraka.
- Ja sam 1982. snimao taj album za Jugoton bez diskografskog iskustva. Ljudi su kupovali i dvije kazete da imaju ako im jednu kazetofon prožvače vrpcu. Došao sam na šalter u banku i rekao da mi daju sav novac koji imam na računu. Bankarka je rekla da nemaju toliko novca u banci i da dođem drugi dan. Tadašnja djevojka pala je u nesvijest kad je čula o kojoj se cifri radi. S vrećom novca otišao sam kući iako mi novac nikad nije predstavljao nešto, govori Popović.
Dio novca potrošio je na rješavanje stambenog pitanja jer je dotad bio podstanar. Nakon razvoda od Sanje Bjedov, dio novca je, rekao je, ostavio njoj i njihovoj djeci, Sebastianu i Izabeli.
Otac liječnik u početku nije bio presretan zbog sinovog izbora karijere, ali kad je vidio da mu ide dobro ga je podržao.
- Zvao bi me i samo ispitivao - ‘Jesi bio u kakvom muzeju u Zagrebu? Ako bih rekao da, onda je bio zadovoljan. On je studirao u Zagrebu, tu je upoznao i mamu Belgijanku koja nije znala ni riječi hrvatskog, govori Daniel.
Nakon Džuli imao je puno poziva da radi u Europi, SAD-u, ali je većinu odbio. Danas je svjestan da je možda propustio dobre prilike, ali, kaže, panično se boji aviona i nije imao snage za vožnju.
Kaže da su mu 1984. godine nudili i pjesmu Neverending story, koju je kasnije otpjevao engleski pjevač Limahl i bio je veliki hit.
- Bojao sam se aviona, nauživao sam se straha dok smo putovali po Rusiji. Nisam to želio opet. Nisam nikada bio ni od droge i alkohola, a tko zna bi li se okušao u tome da sam napravio karijeru vani, iskren je.
2000. je završio magisterij na Sveučilištu za muziku i izvedbene umjetnosti u Grazu, kaže da odlično svira klasičnu gitaru.
- Zvali su me da radim u glazbenoj školi u Domžale, gdje živim, ali nemam ja živaca. Veseli me baviti se s mladim pjevačima.
Eurosong mu je uvijek ostao ‘tiha patnja‘. Redovito ga prati, ali se i redovito prijavljuje. Kaže da ima obožavatelja koji ga još znaju zbog Džuli i javljaju mu se.
Zamalo je 1991. predstavljao Jugoslaviju na posljednjem njenom nastupu na Euroviziji s pjesmom ‘Ma daj obuci Levisice‘, ali je Bebi Dol pobijedila.
- Dva mjeseca smo radili koreografiju s Editom Cebalo za nastup. Ta pobjeda mi je ukradena u Sarajevu, Beograd je tad morao pobijediti, uvjeren je.
Prijavljivao se nekoliko puta do sad na Doru, ali nije prošao. Prijavljivao se i za slovensku pjesmu za Eurosong, lani i za irski izbor.
- Nisam prošao, ali drago mi je što su se barem zahvalili na prijavi. Bili su korektni i iz respekta su odgovorili. Rekli su da im se prijavilo 300 pjesama, tad sam ušao među top 30.
Logana je upoznao u Bratislavi krajem osamdesetih. Imao je koncert na kojem mu je bio gost. "Rekao mi je da sam veća zvijezda od njega", pričao je.
Daniel se i privatno dosta tražio tako da je trenutno u četvrtom braku. Najveća mrlja na karijeri svakako je optužba bivše supruge Sandre za obiteljsko nasilje, koja je o svemu napisala i knjigu.
Prva supruga je ostala na njegovoj strani, a Daniel tvrdi da nema pisanog traga da je registrirani nasilnik te da sa Sandrom nikada nije ni živio u istoj kući.
- Ni nakon toliko godina, ona ne prestaje uništavajući moju karijeru. Mnogi koncerti su mi otkazani, sa sinom nemam kontakt. Meni je žao zbog njega. Kad ne mogu nikako reći, to ću reći pjesmom. Uvijek su oba partnera kriva u odnosu, kaže
.