Namjestio bi ruku poput violinista kada drži gudalo, napravio trzaj u ramenu i odrezao loptu kao da umjesto reketa barata naoštrenim čeličnim nožem. Mikrofon uz teren prenio bi kratki, tupi "puf". Potez pun otrova suparnika je bacao iz ravnoteže i prije nego što je lopta preletjela na drugu stranu.
Bekhend slajs, jedan od najljepših udaraca Rogera Federera. Možda nije bio tako siguran kao servis, tako detaljno analiziran kao "chip" retern ili brutalan kao obični jednoručni bekhend, no u toj sekundi elegancije podsjetio bi vas da gledate poeziju u pokretu. Jedan udarac kao jedan zamah kistom slikara koji je memorirao pejzaž ispred sebe i sad na njemu traži prazna mjesta.
Tenis ima prvake, rekorde i vrlo precizne kriterije tko su najveći među...