ALEN VITASOVIĆ Nekad se skrivao od zaluđenih obožavateljica, a sad gušta na selu: 'Živim za glazbu i djecu. Piće? To su duboke rane, ali guram dalje'

Alen Vitasović (51) glazbenu karijeru započeo je 1993. godine, koju je obilježio njegov megahit "Ne moren bež nje", pobjeđivao je na brojnim festivalima (Melodije hrvatskog Jadrana, Radijski festival, Arenafest...), dobitnik je prestižne nagrade Porin, a ove godine, u subotu 29. veljače, sudjelovat će na Dori u Opatiji, gdje će se birati pjesma koja će Hrvatsku predstavljati na Euroviziji u Nizozemskoj.

Popularni istarski glazbenik tom prigodom udružio je snage s Božidarkom Matijom Čerinom iz Rijeke, nekadašnjom natjecateljicom showa "The Voice", a njihova pjesma "Da se ne zatare", koja govori o potrebi očuvanja prebogate hrvatske tradicije, svojevrsni je spoj Primorsko-goranske i Istarske županije, njihove povijesti te baštine. Autor glazbe i stihova je Robert Pilepić, a aranžman potpisuje Duško Rapotec - Ute.

Andrea Grzicic Weddings

Božidarka Matija Čerina i Alen Vitasović

Legendarnom Alenu ovo će biti osmi nastup na Dori, a iako je govorio kako više ne želi ići na festivale i glazbena natjecanja, "Da se ne zatare", pjesmu u koju duboko vjeruje i istinski voli, nije mogao odbiti.

- Božidarka Matija je sjajna pjevačica koja gradi lijepu karijeru i ima veliku budućost, a s obzirom da ima istog kompozitora kao i ja, Duška, došli smo na ideju da zajedno napravimo pjesmu. Poslali su mi demo koji me oduševio, a moja zadaća bila je sve to 'začiniti' istarskim i etno elementima, što sam i napravio. Dora je, bez obzira na sve, i dalje svojevrstan glazbeni prestiž i dat ćemo sve od sebe da nam svima bude lijepo i da se u Opatiji dobro provedemo. Jako smo zadovoljni rezultatom, pjesma nije ljubavna, već moderni etno s techno elementima, teško ju je svrstati u samo jednu određenu ladicu. Na pozornici će s nama biti i četiri djevojke koje pjevaju i plešu, sve je u istarskom i primorsko-goranskom điru, jako je fora i drugačije od svega što se trenutačno nudi na našoj sceni - kaže nam Vitasović i priznaje kako ga silne probe i uvježbavanje koreografije nekad znaju umarati i biti mu tlaka, no istodobno jedva čeka publici predstaviti novu pjesmu.

Goran Sebelic / CROPIX

Alen Vitasović i Livio Morosin na koncertu u Puli 2018. godine

Iako će mnogi njegovo pojavljivanje na ovogodišnjoj Dori protumačiti kao veliki comeback, jer od objave studijskog albuma "Ja ne gren" prošlo je skoro 20 godina (u međuvremenu je izdana Alenova "Zlatna kolekcija"), ovaj osebujan izvođač iz Istre itekako je prisutan u svijetu glazbe i neprestano radi punom parom.

- Ne da mi se snimati albume, draže mi je raditi pjesmu po pjesmu, evo, trenutačno ih imam barem 30 gotovih. Albumi su iscrpljujući, sve to košta, moraš uložiti u sve, čak i u izradu omota, a onda to na kraju nitko ni ne kupi... Mene nema na televiziji i u medijima, nitko me ne šiša, nitko me ne zove, ali ne ljutim se, pjevam, sviram, samo mi dajte moje koncerte i ja ću biti zadovoljan, nitko sretniji od mene - iskren je Alen.

Oni koji su barem jednom bili na njegovu nastupu, složit će se da je riječ o pravom spektaklu. Klubovi su uvijek dupkom puni, a obožavatelji Vitasoviću ni poslije višesatne svirke ne daju da ode s pozornice - tako je svojedobno bilo u Splitu, čak je i policija morala zamoliti Alena da nastavi pjevati kako bi umirila fanove kojima očito nije bilo dosta njegovih hitova.

- Bilo je zbilja ludih i nezaboravnih nastupa! Prije dvije godine pjevao sam u Močvari u Zagrebu i skoro zaspao na pozornici, morali su me buditi! Ma gledajte, ta moja ljubav prema glazbi jednostavno se osjeti, nema tu neke filozofije... Ja nisam tip koji se sređuje za gaže, nije mi presudno lijepo se odjenuti, ja dođem u običnoj majici, trapericama i tenisicama, ali uvijek dajem sve od sebe, ma milijun posto! Možda i nisam neki veliki pjevač, ali trudim se, ja se na toj bini derem kao stoka, siđem u publiku, sve izgrlim i izljubim, a ljudi to cijene - govori nam Vitasović, za kojega je PR služba Hangtime Agency osmislila majice s njegovim likom i natpisom "Alen te gleda" te kultno piće "dupli Alen". Fanovi, naravno, obožavaju i jedno i drugo. A kontakt i dobra komunikacija s njima ovom pjevaču iznimno su važni. Danas, uz sveprisutnost društvenih mreža, sve je puno jednostavnije, lakše i dostupnije, što nije bio slučaj na početku Vitasovićeve karijere.

- Tad sam na kućnu adresu dobivao 50-ak pisama na dan, svaki dan, poštari su bili ludi! Pisale su mi uglavnom djevojke, žene, ne znam je li to bila zaljubljenost, zaluđenost, ali bilo mi je strašno neugodno, nisam znao što i kako im odgovoriti... Ipak sam ja bio samo običan dečko sa sela koji je odjednom postao popularan, u tolikoj mjeri da sam doslovce morao bježati i skrivati se po hotelskim sobama od obožavateljica! Sad mi se to sve čini simpatično, ali nije bilo lako nositi se s takvim situacijama. No danas mi je svakako drago vidjeti majke s kćerima na mojim koncertima, lijepo je znati da se moje pjesme prenose s generacije na generaciju - kaže nam Vitasović, kojemu je glazba u krvi još od malih nogu.

Naime, otac mu je bio jedan od najboljih harmonikaša, a Alen je, još kao dječak, osim harmonike naučio svirati i saksofon te klavir. U Puli je završio i srednju glazbenu školu, oca je često pratio na gažama, a svoj prvi bend osnovao je s rođacima. Tijekom turističkih sezona svirao je na ljetnim terasama diljem Istre, a nakon što su ga na jednoj od njih zamijetili domaći ljudi koji su živjeli u Skandinaviji, pozvali su ga da dođe svirati na sjever Europe. Vitasović je pristao i ondje proveo četiri godine.

- U večeri sam znao zaraditi i sto eura, to je tad bio ozbiljan novac. Sve što sam gore naučio poslije mi je puno pomoglo u glazbenom poslu u domovini - prisjetio se pjevač, koji je svojedobno bio i glazbeni urednik na radiju u Puli.

Damjan Tadic / CROPIX

Alen Vitasović snimljen 1999. godine

No osim slave, estrada i život pod povećalom javnosti sa sobom često nose i stres te poroke, o čemu je Alen uvijek govorio otvoreno i bez zadrške. Srećom, njegov problem s alkoholom već je neko vrijeme pod kontrolom, a on o najtežim danima kaže:

- To je kronična bolest koja traje zauvijek, nikad se neće i ne može do kraja i potpuno zaliječiti, to su duboke rane... Bilo je velikih kriza iz kojih sam puno naučio... Nikad se nisam sramio svojih problema s pićem, ljudi su se rugali, ali sve sam nekako izdržao. Za razliku od nekih kolega, ja se nisam htio skrivati, štoviše, imao sam odlične liječnike koji su me poticali da javno pričam o alkoholizmu i ako sam na taj način barem donekle pomogao ljudima koji se bore s istim demonima, mogu samo biti ponosan na sebe.

Veliki sam emotivac, a estrada je stresan posao... No kakav sam, takav sam, ne mogu se mijenjati, ali trajem, evo, već 30 godina, ako to nije uspjeh, ne znam što jest. Da, kajem se i žao mi je zbog nekih stvari, ali nije me sram priznati da sam bio u problemima, svaki put kad bih vidio da ne mogu dalje, malo bih se sakrio, povukao, odmorio, ali uvijek sam gurao dalje, jer glazba je sve što imam, zato se i trudim - iskren je pjevač. U posljednje vrijeme počeo je, kaže, intenzivnije vježbati, trenirati, paziti na sebe kako bi bio u što boljoj formi, no život na selu ne bi mijenjao ni za što.

- Doma sam blizu Vodnjana, svi u mjestu smo prijatelji, svi se znamo, imamo boćarski klub, igramo briškulu i trešete, popijemo si bevandu, ali najveća nada i radost u životu su mi djeca - ponosno ističe Vitasović. I sin Ivan i kći Mia od njega su naslijedili glazbeni gen, oboje imaju sluha i znaju pjevati, no svjetla pozornice nimalo ih ne privlače.

- Pjevamo doma, zafrkavamo se, ali ništa više od toga. Sin radi na benzinskoj postaji u Žminju, kći je u srednjoj ekonomskoj školi i oboje, srećom, imaju izbora, za razliku od mene - ja sam morao svirati i pjevati jer ništa drugo ne znam raditi, osim kuhanja i čišćenja po kući... Glazba je jednostavno dio mene i utkana je u svaku pora mojega bića - zaključuje legenda naše estrade.