ZNATE LI ŠTO NAM RADE UMJETNA SLADILA? Novo istraživanje otkrilo zabrinjavajuće činjenice

TEL AVIV - Umjetna sladila na tržištu su već desetljećima, i kupuju ih brojni potrošači koji se nadaju uz njihovu pomoć izgubiti koju kilu viška, ili barem uživati u slatkome uz manji osjećaj krivice.

No, od njihovog pojavljivanja do danas nisu uspjeli polučiti efekt koji bi nedvosmisleno potvrdio njihovu korist. Epidemija pretilosti je u porastu, a znanstvenici vjeruju da su konačno otkrili razlog zašto sladila nisu od pomoći u borbi protiv te pošasti.

U istraživanju koje je provedeno u Izraelu, a objavljeno je danas u časopisu Nature, znanstvenici su proveli ispitivanje na miševima kako bi ustanovili do kakvih promjena u metabolizmu dolazi usljed uzimanja umjetnih sladila umjesto pravih šećera.

Sve epidemiološke studije do sad dale su dosta kontradiktorne rezultate: neke su pokazale koristi od sladila, druge su pokazale povezanost s rizikom od debljanja i dijabetesa. Najnovije istraživanje pokazalo je što se događa u tijelu prilikom uzimanja sladila.

Grupa testnih miševa dobila je ili sukrozu, ili umjetno sladilo (aspartam, saharin ili sukralozu) u svojoj vodi za piće. Jedanaest tjedana kasnije, miševi koji su dobivali umjetna sladila imali su povišenu razinu glukoze u krvi. To je najčešće znak metaboličkih problema, uglavnom zbog gubitka učinkovitosti inzulina. Može biti i uvod u dijabetes tipa 2.

Isti rezultati zabilježeni su i kod miševa koji su hranjeni s punomasnom prehranom, što znači da se sličan efekt može očekivati kod onih koji najvjerojatnije koriste umjetna sladila - kod pretilih.

Znanstvenici nisu znaju što točno uzrokuje povišenu razinu glukoze, no u zadnjih nekoliko godina sve se više istraživanja fokusira na simbiotske bakterije koje žive u našem probavnom traktu. One apsorbiraju istu hranu kao i mi, i mogu djelovati kao posrednici u metabolizmu.

Kada su snažnom dozom antibiotika uništili sve bakterije u probavnom traktu, nestala je i razlika između miševa koji su primali umjetna sladila i običan šećer.

Kao dodatnu provjeru, znanstvenici su presadili fekalnu tvar (način za prebacivanje probavnih bakterija) iz miševa koji su dobivali sladila u miševe koji nisu, nakon čega se pojavila ista netolerancija na glukozu i kod njih.