Kornelija Livaja, urednica i voditeljica Vijesti na Radio Dalmaciji, pretrpjela je teški moždani udar 2016. godine, a ovih je dana na Facebooku otkrila da se vratila na posao.
Došao je potpuno neočekivano. Te je listopadske večeri bezbrižno gledala televizijski program u udobnosti svog doma, a jedna je sekunda bila dovoljna da joj se život u potpunosti promijeni. I više nikad nije bio isti, kako je rekla u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju u siječnju prošle godine.
Rođena Osječanka, koju je ljubav dovela u Dalmaciju, osvrnula se u objavi na Facebooku na teška vremena, prenosi Slobodna Dalmacija.
- Zovem se Kornelija (Vukelić) Livaja. Po zanimanju radijski novinar, po struci profesor hrvatskoga jezika i književnosti. Život me je s 45 godina, na vrhuncu svega, udario najjače što može. Doživjela sam masivni moždani udar koji me pretvorio u zgrčenu nakupinu mesa, koje govori i misli, ništa drugo, koje leži u peleni nepokretno.
Istaknula je da su medicinske prognoze bile poražavajuće. Govorili su joj da bi trebala biti sretna ako bude mogla hodati do toaleta. Da bi se trebala pomiriti s tim da će do kraja života morati koristiti invalidska kolica, a suprugu su objašnjavali da bi bilo najbolje da ju smjesti u dom za starije i nemoćne.
- Bogu hvala nije im povjerovao. Nakon 3000 dana nezamislivog pakla, danas sam službeno prvi puta otišla u svoju tvrtku, na posao, hodajući do radija kako mogu jer su posljedice takvog šampionskog udara naravno ostale. Vratiti se koliko god mogu svom starom radijskom poslu. Direktor ima nevjerojatno empatičnu dušu, sposobnosti vođenja i prepoznavanja kapaciteta, istaknula je.
- S vremenom sam tu strašnu traumu procesuirala kao novu šansu i izazov pobjede sebe, nov život i kao moguće povezivanje s Bogom u sebi.
Nastavlja kako se 3000 dana borila da se pokrene i opusti ruku te ističe da je bilo dana kada je klonula.
- Molila bih muža da me ubije... Nekim čudom te su epizode bile vrlo kratke. S jednom rukom i jednom nogom činim sve u svom osobnom životu, koliko god mogu. Čak podučavam u slobodno vrijeme djecu koja trebaju vježbe čitanja govora i pisanja.
- U kući sam bila zatvorena do pravog izlaska van. Pune tri godine i devet mjeseci. Bilo je dva dana kada bih muža molila da me ubije, da nitko ne zna, preklinjala sam ga. Na to bi uvijek dobacio, ti?? Ti ćeš se još jednom udati poslije mog pokopa i rodit sa 65, jer nisi normalna žena. U 3000 dana zaplakala sam cca tri i pol minute dva puta. Dva puta, da, ne više. Brzo bih se sabrala, doslovce našminkala, odjenula jednom rukom i krenula van sitnim koracima s ciljem slobode, napisala je.
- Reći ću vam samo zašto se ja u srži ne bojim smrti i pakla. Vjerujem. Umrla sam već jednom, znam kako je to opna crna i ljepljiva, dotaknula sam ju, a zatim živjela pakao. Poanta je da modus operandi našega života nije pobjeđivati druge, čime smo ponekad zaluđeni, nego djelovati obrambeno, nikad napadački, osuđivački, samo mudro! Žestoko brani pravdu i svoju busiju... Pobijediti sebe. Druge je vrlo lako pobijediti. Sebe na dnu dna??? Naizgled nemoguće.
- Zato, prvo, nikada ne odustaj. Drugo, ako ne vidite način doći do cilja (nikad prevelikom ne stremi, nasmijat ćeš Boga), mijenjajte cilj. Ili put do njega. Tj. sebe. Nikad i nikako nećete uspjeti promijeniti druge. Ta spoznaja može vam spasiti život. Oni imaju svoje vrijeme. Jedino sebe i reakciju vas na život. Vi birate. Birajte borbu sa sobom, zaključila je u objavi Kornelija Livaja.