‘Prošla sam rat u Vukovaru i logore, znam što je patnja, zato besplatno liječim ljude s Banije‘

"Nisam kuhar, krovopokrivač, ali znam liječiti ljude pa stradalima u potresu nudim besplatne internističke preglede i terapiju", napisala je prim. Sadika Biluš, dr.med. na društvenoj mreži nakon stravičnog petrinjskog potresa, a ubrzo su joj se javili pacijenti iz Banije.

Vlasnica Poliklinike Tomi za internu medicinu i ginekologiju u Velikoj Gorici na brojne zahvale kojima je obasipaju posljednjih dana kaže da je to najmanje što je mogla napraviti. Budući da je 1991. kao djelatnica vukovarske bolnice prošla pakao razaranja i pad grada te je kasnije odvedena u logor, zna puno o patnji i stradanjima.

Tijekom potresa 29. prosinca i njezina velikogorička ordinacija pretrpjela je priličnu štetu, ali kaže da ju je duboko dirnulo kad je kasnije te večeri upalila televiziju i vidjela brojne ljude koji su odmah otišli u pomoć nastradalima u Petrinji i okolici.

- Nakon Vukovara i sve te muke koju smo prošli nisam plakala. Suze nisu išle. Ali sad sam plakala strašno i to od ganuća jer je ta nesreća potaknula ljude na toliku dobrotu - kaže dr. Biluš.

U razornom potresu koji je pogodio Petrinju, potpuno je stradala bolnica u Sisku, koja je bila glavna za cijeli kraj. U bolnici nije oštećen samo odjel ginekologije. Potres je teško poremetio redoviti program pružanja zdravstvenih usluga te uzrokovao različite stupnjeve oštećenja na bolničkim zgradama i odjelima. Kako bi se osigurala zdravstvena skrb za stanovništvo u županiji, ali i za građane koji gravitiraju bolnici, u sigurnim prostorima bolnice uspostavljene su osnovne službe za prijem hitnih pacijenata svih dobnih skupina.

Goran Mehkek/Cropix

Dom zdravlja Petrinja do daljnjega ne radi, obiteljski liječnici i stomatolozi izmješteni su na druge lokacije u Petrinji, ali i u Popovači i Kutini. Dio liječnika radi isključivo terenski.

No, neka zdravstvena stanja nisu hitna, ali opet su bitna da se drže pod liječničkim nadzorom. Specijalistički pregledi na Baniji su većinom stali.

Posljednjih dana dr. Biluš na preglede dolaze prijašnji pacijenti iz tog kraja, ali i ljudi koje ne poznaje.

- Dolaze stalno, evo jučer su mi bili dvojica. Bit će ih sve više, svi su već na rubu. No, neki i dalje neće besplatno. Pregledam ga, on meni baca 200 kuna, ja bacam za njim - priča dr. Biluš, koja je jedna od djelatnika vukovarske bolnice koji su ostali u njoj za vrijeme Domovinskog rata 1991.

Darko Tomas/Cropix

Tada 48-godišnjakinja, danonoćno je pomagala stotinama ranjenika koji su u razrušenu bolnicu pristizali svakodnevno pod stalnom topovskom paljbom.

"Nisam vidjela objave kolega koji imaju privatnu praksu i kruh im ovisi o tom poslu kao i vama, da objavljuju besplatnu pomoć. Osim što koristite skupu tehnologiju, stavljate na raspolaganje ono najvrednije - vaše vrijeme, znanje, vještine i dobru volju. Ima li valute vrednije od navedenih?", komentirala je zahvalna pacijentica.

Dr. Biluš poznata je po tome što je u Vukovaru kamerom bilježila sve detalje tromjesečne okupacije, čak i posljednju noć u bolnici kad je grad pao. Snimke joj je oduzeo bivši srpski časnik JNA Veselin Šljivančanin kad ju je zarobio. Odvedena je u logor u Mitrovici, a puštena je krajem 1991.