POSTIGLA JE ČUDO 'Naša Mateja vratila se iz vegetativnog stanja!'

U jednom trenutku Mateja Lončar iz Solina bila je živahna tinejdžerica i rukometašica koja je igrala za rukometnu reprezentaciju kadetkinja, da bi već sutradan završila u komi i vegetativnom stanju iz kojeg je bilo upitno hoće li ikada izaći. Danas sa svojom obitelji sjedi za stolom, uči ponovo hodati, govoriti i polako, ali sigurno vraća se u život.

Jutarnji.hr ima rubriku Jutarnji doktor kojoj možete pristupiti na adresi doktor.jutarnji.hr

Drama je počela u kolovozu 2012. kad se tada petnaestogodišnja Mateja tuširala, a mama Jelena stavila kuhati kavu. Štednjak se u tom trenutku pokvario i nastao je krivi spoj u električnim vodovima uslijed čega je Mateja postala dio strujnog kruga. Kratko je vrisnula: "Mama, trese me struja" i onda se više nije čulo ništa. Tata je razbio vrata kupaonice, izvukao je i s tetom počeo reanimaciju "usta na usta" dok nije stigla hitna pomoć koja ju je odvezla u splitsku bolnicu.

Bila je u umjetno izazvanoj komi 72 sata i još tri mjeseca u dječjoj intenzivnoj jedinici, no nije došla k svijesti te joj je proglašeno trajno vegetativno stanje. Roditelji su bili očajni jer su znali da se iz vegetativnog stanja bolesnici vrlo rijetko spontano probude.

Srećom, splitski liječnici tada su se obratili neurokirurgu dr. Darku Chudyju i njegovu timu iz KB Dubrava te je, nakon testiranja koje je proveo neurolog prof. Vedran Deletis, Mateja bila proglašena savršenim kandidatom za ugradnju neurostimulatora.

FOTO: Vladimir Dugančić/CROPIX

Buđenje

- Bilo mi je najvažnije što mi je prof. Deletis rekao da joj neurostimulator ne može naškoditi, a hoće li joj pomoći, nije se znalo. No, već nakon desetak dana od ugradnje uspjeli smo dobiti prve Matejine smislene reakcije. Kad bismo joj rekli da okrene glavu lijevo, ona bi to i učinila. Neurostimulator joj je pomogao da u tjedan dana izađe iz vegetativnog stanja i uđe u ono što liječnici nazivaju minimalno svjesno stanje - priča gospođa Lončar, koja je ubrzo nakon toga sa suprugom i kćeri otišla u Krapinske toplice gdje su proveli godinu i pol.

Unatoč nizu problema, poput bakterijskih infekcija koje su onemogućavale kontinuitet rada neurostimulatora, jer se on ne smije uključivati dok je dijete bolesno, roditelji su primjećivali da Mateja sviješću napreduje. - Veliki pomak dogodio se kad joj je za rođendan u posjet došla cijela njezina rukometna ekipa. Ni liječnici ni terapeuti nisu mogli vjerovati kad su vidjeli njezinu sreću, osmijehe... To je bio jedan od prijelomnih trenutaka i nakon toga Mateja je počela napredovati velikom brzinom.

Kada smo za Božić prvi put otišli na dva tjedna kući u Solin, gdje je bila okružena prijateljima i obitelji, vidjeli smo još veći napredak. Postala je veselija i u njezinim sam očima vidjela novu želju za životom - kaže mama Jelena, koja je svjesna da će oporavak njezine kćeri biti dug i da je ne smiju požurivati, nego samo poticati i biti uz nju, ali i ovo što su dosad postigli smatra čudom.

Jutarnji.hr ima rubriku Jutarnji doktor kojoj možete pristupiti na adresi doktor.jutarnji.hr

FOTO: Vladimir Dugančić/CROPIX

Mateja zasad uspijeva izgovoriti samo "mama" i samoglasnike, ali roditelji i njezino četvero braće i sestara imaju s njom dogovorenu komunikaciju tako da dizanje lijeve ruke znači "ne", a desne "da". Može sjediti s njima za stolom, samovoljno pomaknuti ruke, ispružiti prste, stisnuti neki predmet ili nečiju ruku, pa čak i stajati držeći se za švedske ljestve.

Još dobiva hranu preko sonde, no doručak jede na usta, a i puding može pojesti u svako doba dana. Trebat će još vremena da joj se vrati u funkciju atrofirana donja čeljust i mišići, no najvažnije je da je Mateja pri punoj svijesti. Nasmije se kad je nešto smiješno, upozori obitelj kad je nešto boli, a ponekad je uhvati i depresija.

- Nakon što je posjete njezine prijateljice iz kluba, uvijek joj idu suze jer sve one imaju svoj život, a ona ne može ništa. No, onda mi smišljamo svašta da je trgnemo iz toga, vodimo je na izlete, na mjesta koja je nekoć voljela i to prođe. Napredujemo jako polako, ali to su veliki pomaci i voljela bih da neurostimulator, kome god bude ugrađen, pomogne toliko koliko je pomogao mojoj kćeri. Jer, samo deset dana nakon ugradnje meni se vratila moja kći, vidjela sam da me razumije, više nije bila u vegetativnom stanju - kaže mama Jelena dodajući da je najvažnije da je ona sada tu, a sve ostalo će s vremenom nadoknaditi i naučiti.