Potrošnja šećera u razvijenim zemljama tijekom posljednjeg desetljeća u stalnom je padu - mijenja se životni stil, sve popularnije su dijete s niskim udjelom ugljikohidrata, a i svijest o štetnosti konzumacije viška šećera sve je veća. No unatoč tome što smanjenje unosa šećera ima jasne zdravstvene prednosti, postoje i negativne nuspojave kod ljudi koji pokušavaju srezati količinu dnevnog unosa šećera. Među simptomima su glavobolja, umor ili promjene raspoloženja, koje su obično privremeni, no zašto se to događa nije u potpunosti razjašnjeno. Najvjerojatnije objašnjenje stoji u reakciji mozga na slatku hranu i sistem nagrađivanja.
Naime, osim poboljšanog okusa, šećer ima duboke biološke učinke na mozak koji su čak doveli do rasprave o tome možete li biti 'ovisni' o šećeru - iako se to još uvijek proučava, piše BBC.
Saharoza aktivira receptore slatkog okusa u ustima što u konačnici dovodi do oslobađanja kemikalije u mozgu zvane dopamin. Dopamin je neurotransmiter, što znači da prenosi poruke između živaca u mozgu. Kada smo izloženi nagrađujućem podražaju, mozak reagira oslobađanjem dopamina koji se često naziva kemikalijom zadovoljstva.
Učinci dopamina uglavnom se vide u dijelu mozga koji je zadužen za užitak i nagradu. Nagrađivanje upravlja našim ponašanjem – pa smo prisiljeni ponavljati ponašanja koja uzrokuju oslobađanje dopamina. Stoga se zaključuje kako nas dopamin može natjerati da tražimo hranu poput slatkiša.
Šećer je u stanju aktivirati sistem nagrađivanja u mozgu bez obzira uzimamo li ga mi oralno ili se ubrizgava u krvotok, kao što su pokazale studije na miševima, što znači da su njegovi učinci neovisni o slatkom okusu, pa šećer po tom pitanju nadmašuje čak i kokain.
U istraživanju provedenom na miševima postoje jaki dokazi da konzumacija saharoze zapravo može promijeniti strukture u mozgu koje dopamin aktivira, kao i ponašanja i kod životinja i kod ljudi.
Očito je da šećer može imati snažan učinak na nas, stoga i ne čude negativni učinci koji se javljaju kada jedemo manje šećera ili ga potpuno izbacimo iz prehrane.
Tijekom ove rane faze 'izbacivanja šećera' zabilježeni su i mentalni i fizički simptomi - uključujući depresiju, tjeskobu, 'moždanu maglu' i žudnju, uz glavobolju, umor i vrtoglavicu. To znači da se odricanje od šećera može osjećati neugodno, i psihički i fizički, što nekima može otežati pridržavanje promjene prehrane.
Iako je ideja o 'ovisnosti o šećeru' kontroverzna, dokazi na miševima su pokazali da, kao i druge tvari koje izazivaju ovisnost, šećer može izazvati prejedanje, žudnju i tjeskobu zbog smanjenja korištenja. Ipak, većina istraživanja koja postoje na ovom području odnose se na životinje, pa je trenutno teško reći je li tako i za ljude.