Fenomen zaraznog zijevanja znanstvenici analiziraju već godinama. Iako mnogi vjeruju da zijevanje služi da se poveća opskrba mozga kisikom, studija objavljena u posljednjem broju stručne publikacije Physiology & Behavior je pokazala da je svrha zijevanja zapravo hlađenje mozga.
Tim znanstvenika sa SUNY Collegea u Oneontu smatra da prijašnja istraživanja nisu uspjela naći vezu između zijevanja i razine kisika u krvi. Oni kažu da su promjene u temperaturi mozga povezane s ciklusima spavanja, stupnjem budnosti moždane kore te razinom stresa. Stoga, pretpostavljaju da na zijevanje mogu utjecati varijacije temperature u okolišu te da izmjena hladnog zraka putem zijevanja može sniziti temperaturu mozga, odnosno dovesti do optimalne homeostaze. Također, smatraju da će se zijevanje javiti samo unutar određenog „termalnog prozora“, odnosno unutar optimalnog raspona temperature.
Jutarnji.hr ima rubriku Jutarnji doktor kojoj možete pristupiti na adresi doktor.jutarnji.hr
Znanstvenici sa Sveučilišta u Beču otišli su i korak dalje u istraživanju zijevanja te su mjerili učestalost zaraznog zijevanja kod šetača u okolici Beča tijekom zimskih i ljetnih mjeseci, a potom su rezultate usporedili s istom studijom provedenom u suhoj klimi Arizone.
Austrijski znanstvenici su šetače zamolili da pogledaju niz fotografija na kojima su prikazani ljudi kako zijevaju, a ispitanici su svi izjavili da su nakon gledanja tih fotografijai sami počeli zijevati. Zarazno zijevanje hladi mozak, a time se poboljšava mentalna učinkovitost, tvrde austrijski znanstvenici. Rezultati istraživanja su pokazali da su ispitanici u Beču zijevali više zimi nego ljeti.
No, zanimljivo je da su znanstvenici otkrili da na zarazno zijevanje nije utjecala ni količina danjeg svjetla niti godišnje doba već izloženost optimalnom termalnom okviru od oko 20 stupnjeva celzijusa. Otkrili su i da je došlo do smanjenja zaraznog zijevanja kada su temperature bile puno više, oko 37 stupnjeva, kao što je to bilo u ljetnim mjesecima u Arizoni, te kad su bile puno niže, primjerice ispod nule u zimskim mjesecima u Beču.
Autori istraživanja, stoga, smatraju da je zijevanje beskorisno kad je vanjska temperatura jednaka kao tjelesna temperatura, a štetno kad su vani krajnje niske temperature pa stoga u takvim uvjetima pun orjeđe zijevamo.
- Budući da zijevanje hladi mozak , ono dovodi mozak u optimalnu homeostazu, što je poželjno kad želite biti pri punoj pažnji i usredotočeni, kao što je to, primjerice, u opasnim situacijama. Stoga, kad netko u vašem društvu zijevne (te na taj način osigura hlađenje svog mozga kako bi mogao biti na oprezu i budan), moguće je da je ta osoba uočila nešto prijeteće pa zato želi rashladiti mozak kako bi bila što budnija, a onda automatski i vi sami želite ohladiti svoj mozak kako biste postigli budnost te tako i vi počinjete zijevati. No, sve to je potpuno nesvjestan mehanizam – objasnio je autor studije dr. Massen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....