Nekad usputno učenje u sredini koja nas je okruživala danas prelazi u učenje iz "neživih" izvora (knjige, internet i sl.) ili u eksperimentiranje, sve uz puno lutanja i po principu "Druže, snađi se!". Spriječavanje loših ishoda nema primat nad uklanjanjem vlastitih obrazaca lošeg odgoja.
Danas se javljaju mnoga pitanja, ali ne i odgovori:
• Mladi roditelji se svakodnevno suočavaju sa nedostatnim organima potpore, nedovoljno dostupnim ili uopće nepostojećim. Jaslice i vrtići ne samo da se naplaćuju 1/3 prosječne plaće, već ih nema dovoljno ili je potreban direktan "link" za vaše dijete.
• Kako očekivati povezujuće roditeljstvo ako je razlog za ulazak u brak sve samo ne emocionalna povezanost?
• Kako roditelj može biti smiren i istinski povezan sa djetetom, ako svakodnevno strepi za osnovnu ekonomsku egzistenciju?
• Kako ostati povezan sa samim sobom ako nam roditelji nisu usadili osnovne ljudske vrijednosti na pravilan način?
Po običaju, zrnce pozitivnosti moramo iskopati negdje iz dubine duše. Treba biti strpljiv i očekivati bolju budućnost za nas i našu djecu. Treba meditacijom utažiti potrebu za hranom, pristojnim radnim mjestom, podržavajućim organima, godišnjim odmorom, obrazovanjem, ugodnim stambenim prostorom..
A možda je dovoljno izmamiti osmijeh koji daje snagu i nadu u bolje sutra.
Onaj vlastitog djeteta !
Autor: Dijana Polonijo
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....