Probudila sam se noćas u tri i nakon toga samo sam se okretala po krevetu sve do jutra. Zaspala sam malo prije nego što se javila budilica. Sva sam slomljena. Možda bih trebala uzimati tablete za spavanje”. Ovakve žalopojke na temu lošeg sna, što se nerijetko nastoji riješiti lijekovima, čini se da su često posljedica mantre stručnjaka koji godinama upozoravaju na to da je sedam do osam sati sna blagotvorno za naše zdravlje, a sve ostalo je “patologija”, što dakako izaziva paniku kod mnogih.
Nema razloga za brigu
Autori kao što su David Randall i Thomas Wehr smatraju da nema ničeg alarmantnog ako se ponekad probudimo noću i ne možemo odmah zaspati.
I dok nas se plaši posljedicama nesanice, vrlo se rijetko govori o posljedicama dugogodišnjeg uzimanja lijekova koji bi je trebali suzbiti. Samo u Hrvatskoj godišnje se na lijekove za nesanicu potroši oko pedesetak milijuna kuna, a u svijetu milijarde dolara. U jednoj studiji objavljenoj u The Lancetu upozorava se da ti lijekovi mogu utjecati na pamćenje i izazvati slabost. Prošlog je tjedna dodatnu zabrinutost izazvalo izvješće prema kojem tablete za spavanje mogu povećati opasnost od demencije. Poglavito se to odnosi na starije osobe kod kojih primjerice diazepam (Apaurin) može povećati opasnost od nekih drugih razornih bolesti.
Stručnjaci tvrde da je pravilo “osam sati neprekidnog sna” mit koji je odgovarao vlasnicima tvornica u industrijskoj revoluciji. Suprotno od toga naše je prirodno stanje imati segmentirano razdoblje sna koje se u stručnim krugovima smatra nezdravim. “Tiranija o obvezatnosti osam sati sna šalje poruku po kojoj svi oni koji se u nju ne mogu ukalupiti pate na kraju od ‘tjeskobe zbog nespavanja’”, kaže u svojoj knjizi “Dreamland: Adventures In The Strange Science Of Sleep”, autor David Randall. Dodaje kako je dobro imati kvalitetan noćni odmor, ali nema ničega lošeg u tome da se usred noći probudimo. No, pobudi li to brigu o tome da očito patimo od nesanice, nerijetko ćemo posegnuti za “pomagalom”.
Autor knjige kaže da se veći dio ovog problema može pratiti po zbivanjima prije izuma električne energije. “Prije doba električne energije naši su preci spavali noću u dva dijela. Tzv. prvi san krenuo bi odmah nakon zalaska sunca i potrajao do malo iza ponoći. Tada bi se osoba probudila i nakon možda sata stanke nastavila s tzv. drugim snom.”
Najbolje vrijeme za seks
Taj zaboravljeni način spavanja otkrio je profesor A. Roger Ekirch, povjesničar na Virginia Polytechnic institutu. Jedan je engleski liječnik čak napisao da je vrijeme između prvog i dugog sna najbolje za razmišljanje, a francuski je liječnik iz 16. stoljeća zaključio da je vrijeme između prvog i drugog dijela spavanja najbolje za vođenje ljubavi jer su partneri tada puni energije. Prema riječima profesora Ekircha, to vrijeme budnosti ljudi su koristili za kućne poslove, pa čak i posjete rodbini i prijateljima. Nedavne su studije pokazale da se duboki san može postići i u samo tridesetak minuta drijemanja, odnosno tako se može pojačati produktivni i maštoviti rad mozga.
Inače, nedavna studija američkog Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje utvrdila je da kada su ljudi lišeni umjetne svjetlosti idu ranije u krevet i bude se oko ponoći, a nakon toga neko vrijeme leže budni u krevetu. “Nakon ove studije volonteri koji su u njoj sudjelovali naučili su se prestati brinuti o svom prekinutom snu i počeli uživati u tom noćnom opuštanju, tijekom kojeg su često razmišljali o učinjenom u proteklom danu i onom što će učiniti u danu koji slijedi”, rekao je psihijatar Thomas Wehr koji je vodio istraživanje. Antropolozi su našli slične primjere kod nekih afričkih plemena. Narod Tiv u središnjoj Nigeriji čak i koristi termine prvi i dugi san.
Navike spavanja
Wehr kaže da su krvni testovi pokazali da budno razdoblje između prvog i drugog sna može biti vrlo opuštajuće jer su sudionici studije imali povišenu razinu prolaktina, hormona koji pomaže smanjiti stres i odgovoran je za osjećaj opuštenosti.
Međutim, u razvijenom svijetu navike spavanja ne ovise o našim biološkim i individualnim potrebama već o tome kada moramo doći na posao, kad moramo oprati rublje, skuhati ručak... Industrijalizacija kao imperativ nameće osam sati noćnog spavanja čak i kad se s tim naše tijelo ne slaže. Rezultat je “kulturalna iscrpljenost” koja je iznjedrila višemilijunske troškove liječenja lijekovima, posebne madrace i jastuke, lifestyle savjete i high-tech zvukove koji bi nas trebali stimulirati na spavanje.
‘Uzimanje tableta nije potrebno’
“Osim vrlo, vrlo rijetko, lijekovi za nesanicu potpuno su nepotrebni”, tvrdi psihijatar dr. Milan Košuta. Dodaje da, nažalost, i liječnici i pacijenti idu linijom manjeg otpora i sve nastoje rješavati što jednostavnije, a to su nerijetko upravo tablete za spavanje. “Ljudi su skloniji prespavati cijeli život nego ga živjeti”, kaže dr. Košuta i daje savjet za bolji san. “Treba izbjegavati bilo kakve ekrane u kasnim večernjim satima, od tableta do laptopa ili mobitela, a ni TV ekrani nisu poželjni. Opustit će nas lagana šetnja ili ugodan razgovor, nakon čega će i san biti kvalitetan bez tableta”, kaže dr. Košuta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....